Čovjek sam koji voli svoj rodni zavičaj i sve što se uz njega veže. Diplomirao sam 2014. na Arhitektonskom fakultetu, a 2021. g. odlučio sam se pokrenuti vlastiti arhitektonski ured i to u svojem Brestovcu Orehovičkom iz kojeg radim projekte po cijeloj Hrvatskoj. Kad trebam izdvojiti neke projekte, svakako mogu reći da sam ponosan na projekte koji bi trebali poboljšati kvalitetu života neke lokalne zajednice. Često sam iniciram projekte u želji da poboljšam kvalitetu života nekog mjesta – ukratko nam se predstavio Mario koji već iza sebe ima velik broj uspješnih projekata.

„Žalosti me činjenica da mladi iz ruralnih sredina odlaze u gradove i tako naša hrvatska sela ostaju prazna“

Promišljajući o ovoj problematici na primjeru Brestovca Orehovičkog Mario je nedavno inicirao projekt kojim bi se osigurao prostor za rad mladima ovoga kraja koji žele ostati i djelovati iz ruralne sredine:
– Žalosti me činjenica da mladi iz ruralnih sredina odlaze u gradove i tako naša hrvatska sela ostaju prazna, a nude toliko pogodnosti za moderan život. Radi se o projektu „PIBO“ (Poslovni inkubator Brestovec Orehovički) gdje bi se iskoristio neiskorišteni prostor lokalnog vatrogasnog društva i prenamjenio u prostore iz kojih bi mladi ljudi mogli djelovati i prijaviti svoje tvrtke. Projekt obuhvaća izgradnju modernog dječjeg igrališta, te mini tržnice kako bi se lokalnim OPG-ovima omogućila dnevna prodaja proizvoda putem mini tržnice i zajedničkog web servisa. Mogu reći da je projekt zainteresirao i lokalne poduzetnike te se nadam da ćemo uz pomoć političke strukture ostvariti ovaj projekt.Ovaj projekt samo je mali dio cjelokupnog viđenja budućnosti ovog malog mjesta te korak do željenog cilja, a to je da Brestovec Orehovički postane dio Europske mreže „Smart Villages“ – predstavio nam je Mario ovaj projekt za koji se nadamo da će zaživjeti.

„O kvaliteti izrade zagorskih hiža svjedoči činjenica da su takvi objekti ostali sačuvani nakon sto i više godina“

Mario je veliki zaljubljenik u tradicijsku arhitekturu, odnosno u stare zagorske hiže koje nam je u kratkim crtama opisao: – Zagorska drvena hiža tradicionalno je troprostorna i sastoji se od „družinske, dnevne sobe i manje spavaće sobe između kojih je smještena kuhinja. Ispred, ovisno o imućnosti gospodara ima ili nema trijem. U zagorsku kuću ulazilo se kroz dvokrilna hrastova vrata u ganjk (hodnik), iz kojeg lijevo i desno vode vrata u jednu veću i drugu nešto manju sobu, glavnu hižu i hižu. Ganjk ima izlaz u okomici s ulaznim vratima u voćnjak, trnac. Drvene prizemnice, hiže mazanke pravokutnog tlocrta, od davnine su građene istom tehnikom i materijalom. Plitki temelj od kamena lomljenjaka ostaje vidljiv nakon podizanja zidova od hrastovih greda, planjki i tesanih dasaka. Najjača temeljna greda, pocek, polagala se dužinom kuće, a na nju su slagane istesane grede, najčešće u kutovima sastavljene na usjek, tzv. hrvaški vugel (na vugliček). Takav ugao podrazumijevao je slaganje brvana i mosnica tako da glave greda presežu preko ugla kuće.

U tradicijskoj gradnji ovoga kraja često je korišten i noviji nemški vugel, gdje su glavne grede na uglovima ravno prirezane i izjednačene s licem zidne stijene. Zidne stijene sastavljene od vodoravnih greda na nekoliko su mjesta bile učvršćene uspravnim gredicama, klešnicama. Običaj je bio da vanjski zidovi budu premazani smjesom bijele ili sive ilovače, pljeve i balege, kao vezivnim materijalom, a unutrašnji zidovi smjesom ilovače i pljeve. Na osušeni namaz su žene nanosile vapneno mlijeko, modru ili zelenu galicu. Podove su izrađivali muški članovi obitelji miješanjem ilovače i pljeve, te udarcima drvenog malja, štamfera, gladili u čvrstu homogenu masu. Ljeti kada se zemljani pod rasušio, žene bi ga obnavljale novim slojem ilovače i pljeve – opisuje Mario staru zagorsku hižu.

Starinski meštri, tesari ili cimermani bili su stručni i vješti u izvođenju radova na drvenim kućama: – Tu tvrdnju najbolje potkrepljuje činjenica da su takvi objekti ostali sačuvani nakon sto i više godina. Dakle poznavali su jako dobro sve vrste drvenih vezova, spajanja bez vijaka i sl. Zanimljiva činjenica je da su nekadašnji meštri drvenu građu obrađivali bez strojeva, odnosno ručno, a radilo se najčešće u drvetu hrasta koje ima tvrđu strukturu. Samo za usporedbu današnji majstori rade krovne konstrukcije iz drveta smreke ili jele koje ima puno mekšu strukturu i rade sa raznim alatima i strojevima. Krovovi zagorskih kuća najčešće su dvostrešni i u početku se prekrivaju slamom što je također zahtijevalo puno znanja i vještina. Danas nažalost ima sve manje majstora koji imaju vještinu izrade slamnatih krovova i treba raditi na tome da taj zanat opstane i da se znanje prenosi na mlađe generacije – dotaknuo se rada „starinskih“ majstora Kvež.

„Trebalo bi izraditi registar preostalih tradicionalnih objekata kako bi se znalo njihovo trenutno stanje“

Drvene zagorske hiže gradile su se do otprilike 1935., kada se u širokoj upotrebi počinju koristiti moderniji materijali (opeka) u našim krajevima, na što je utjecala i ciglana odnosno tvornica Zagorka u Bedekovčini:
– Poslijeratno razdoblje dodatno utječe na stambenu arhitekturu u Jugoslaviji, tada se provode stambene reforme i u tom razdoblju raseljava se ruralno područje i jače se naseljavaju gradovi pa postoji potreba za izgradnjom stanova i kuća. Na način gradnje tada utječe dostupnost raznih modernijih materijala te se u svim krajevima Hrvatske grade prilično slične kuće i već tada arhitekti uočavaju probleme odnosno gubitak identiteta. Do danas nismo uspjeli riješiti pitanje identiteta zagorske arhitekture i na tome bi trebalo ozbiljno poraditi kako bi se sačuvao identitet zagorske kuće – osvrnuo se na problematiku očuvanja identiteta Kvež.

Sve više tradicionalnih drvenih kućica nažalost propada i prepuštene su zubu vremena, a ne postoji nikakav podatak o tome koliko ih je u upotrebi ili koliko ih je moguće obnoviti i vratiti u upotrebu: – Došao sam na ideju izrade registra preostalih tradicionalnih objekata. Riječ je o ideji da se sve stare drvene zagorske hiže, gospodarske zgrade i kleti, označe na karti, foto dokumentiraju kako bi se znalo njihovo trenutno stanje. U izradi registra mogu nam pomoći naši najmlađi kroz van nastavne aktivnosti na način da svatko dobije zadatak u svojem selu zabilježiti i fotografirati gdje se nalazi preostala drvena zagorska hiža ili klet. Tako bi i naše najmlađe uključili u postupak očuvanja i razvili svijest o vrijednosti koja stoji u takvim objektima. To može biti korak prema očuvanju jer bi bilo logično da se u obnovu i očuvanje tradicijske arhitekture uključi vlada RH i Europska Unija kroz razne natječaje. Svakako smatram da prvo treba zabilježiti preostali broj objekata kako bi se moglo krenuti u daljnje korake – otkriva nam Mario svoj prijedlog.

„Danas tradicionalna zagorska hiža treba sadržavati sve potrebno za život suvremenog čovjeka u obliku kakvom je bila nekada“

Arhitekt iz Brestovca Orehovičkog i sam se okušao u rekonstrukciji zagorskih hiža: – Smatram takve zadatke ujedno zanimljivima i zahtjevnima, jer često treba uskladiti želje investitora sa strukovnim zahtjevima kako bi se očuvao objekt i njegova oblikovna pojavnost kada treba zadovoljiti potrebe stanovanja modernog čovjeka. Kod dogradnje objekta potrebno je sačuvati njegovu specifičnu formu i zadovoljiti funkcionalne zahtjeve. Dakle treba sadržavati sve potrebno za život suvremenog čovjeka u obliku kakvom je bila nekada. Sve više privatnih osoba želi sačuvati ili obnoviti drvene kuće, i što je pohvalno sve više takvih objekata se obnavlja i privodi u turističke svrhe. To je svakako pozitivna činjenica jer će se time očuvati postojeći, donedavno zapušteni objekti i privući turisti u naše podneblje što će svakako ekonomski pozitivno utjecati na razvoj kontinentalnog turizma – prezentirao nam je svoju ideju arhitekt iz Brestovca Orehovičkog.

– Velika mi je želja je da se sačuva čim veći broj postojećih objekata i da se planiranjem i gradnjom novih objekata u zagorju pokuša stvoriti zagorski arhitektonski identitet na način da se reinterpretira tradicijska arhitektura. Sve to naravno s modernim materijalima i s pažljivom i suzdržanom razradom pojedinog projekta kako bi se sačuvala memorija kao i poštovanje prema narodnom gra¬diteljstvu zagorskog kraja. Svi trebamo težiti očuvanju našeg arhitektonskog naslijeđa, već u osnovnoškolskom obrazovanju treba razvijati svijest o tome i tada se u budućnosti možemo nadati suvremenim zagorskim kućama koje nisu kopija tradicionalnih drvenih kuća već suvremena reinterpretacija zagorske arhitekture. Arhitekture koja kao i nekad, ne nagrđuje zagorski krajolik i prekrasne brežuljke, već arhitekture koja ga uljepšava baš kao što su to nekad činile drvene zagorske hiže – zaključio je Mario Kvež, arhitekt i velik zaljubljenik u Zagorje.