Priča o uspjehu: Ivana iz Zagorja živi u Monte Carlu gdje vodi svoju privatnu tvrtku i agenciju
INTERVJU - Ivana Pavlović (35), magistra ekonomije iz Brestovca Orehovičkog, 6 godina je radila za veliku modnu kuću Gucci, a sad u Monte Carlu uspješno vodi svoju privatnu tvrtku i agenciju '134 Atelier'
Brestovec Orehovički malo je zagorsko naselje u sklopu općine Bedekovčina. Broji tek tristotinjak stanovnika, a gotovo sav društveni život vezan je uz tamošnju osnovnu školu. Upravo je u njoj svoje osnovno osmogodišnje obrazovanje završila i sada 35-godišnja Ivana Pavlović, kći Krapinčanke i Hercegovca. Ivana je rođena u zabočkom rodilištu, no od rođenja je sa svojom obitelji živjela u Brestovcu. Kao odlična učenica, po završetku osnovne škole pohađala je zabočku opću gimnaziju, nakon koje je upisala Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu Opatija. No, nakon četvrte godine studija Ivanin život postaje sve samo ne specifičan i prosječan. Zahvaljujući isključivo njenoj vjeri u sebe, stalnom željom za učenjem i napredovanjem, te njenoj upornosti, od djevojčice koja s vršnjacima trčkara oko male škole Zagorju, danas je postala žena koja govori šest jezika, trenutno uči sedmi, živi u Monte Carlu, i velikoj modnoj kompaniji Gucci, za koju je radila posljednjih 6 godina, rekla je 'odlazim i posvećujem se radu u svojoj vlastitoj tvrtci'. Kako je izgledao njen put do uspjeha, otkrila nam je u razgovoru kojeg smo vodili za njenog nedavnog posjeta Hrvatskoj.
ZL: Vaš poslovni put je poprilično neuobičajen za jednu mladu Zagorku. Vi ste svoj prvi posao, ako se ne varam, dobili ni manje ni više nego u zagrebačkoj Esplanadi. To je bilo odmah nakon diplome?
Ivana: Zapravo, još i prije diplome magistre ekonomije. Naime, nakon četvrte godine fakulteta ja sam doslovno pokucala na vrata Hotela Esplanade, jer sam tijekom ljetne stanke na sveučilištu željela steći iskustvo. I to mi je bilo izrazito primamljivo znajući da, osim iskustva, tamo mogu steći znanje koje će mi uvelike pomoći kasnije u karijeri, ali isto tako i izgraditi kontakte. Na primjer, trenutni generalni direktor hotela Esplanade, Ivica Krizmanić, zapravo je tamo najprije počeo raditi kao student i sada je već godinama na poziciji generalnog direktora te je od Esplanade stvorio još uspješniji i prepoznatljiviji brand. To je ono što stvara pravog lidera kad prođeš sve faze razvoja i ne preskačeš stepenice, već upoznaš svaki djelić procesa koji stoji iza tako velike organizacije. Tako sam i ja, prije preseljena u Zagreb, svaki dan putovala vlakom od Bedekovčine do Zagreba i natrag pa mogu reći da sam i upisala i napisala svoj magisterij 'u vlaku', a u isto vrijeme u Esplanadi sam počela svoj prvi posao kao PR & Marketing Coordinator. Velik je broj evenata i protokola koje sam organizirala u hotelu za svjetski poznate pojedince i delegacije, a posebno mi je u sjećanju ostalo kad sam radila protokol za posjet tadašnje američke državne tajnice Hillary Clinton. No, broj poznatih osoba za koje sam radila uistinu je velik, od pokojnog fotografa Petera Lindbergha, Tom Jones, Robbie Williams, Shakire, Lady Gaga, nogometna momčad Real Madrid, Crown Prince of Japan, The Swedish Royal Family, su samo neki od njih.
ZL: I prije nekih sedam, osam godina krenu li ste korak dalje. Zagreb i Hrvatsku zamijenili ste SAD-om i Europom te živjeli i radili u nekoliko gradova i zemalja.
Ivana: Da. Nakon što sam stekla iskustvo u Esplanadi, u kojoj sam radila pet godina, odlučila sam se samostalno okušati na svjetskom i europskom tržištu i otvorila sam svoju agenciju za consulting, marketing i odnose s javnošću, koja se zove '134 Atelier'. Znači, željela sam na temelju iskustva stečenog u Esplanadi, a kasnije i u Gucciju s kojim sam bila dijelom organizacije najvećih Clienteling evenata poput Gucci Fashion Show-a te Brand Experiences, raditi taj posao samostalno te se konstantno usavršavati. Bilo mi je jako važno da mogu raditi od bilo gdje u svijetu. Prvo sam dakle, živjela u Poljskoj, pa u New Yorku, potom u Grčkoj. Onda sam preselila u Francusku, a zadnje tri godine živim i radim u Monacu.
ZL: Koliko su vam prijašnja iskustva pomogla? Hotel Esplanade, Gucci?
Ivana: Ja uvijek volim reći, kada znaš svoje ciljeve i vrijednosti, ništa nije nemoguće. Ali važno je ne preskakati korake. Postoje koraci i dijelovi puta za svaki dio našeg putovanja, ne smijemo ih preskakakti, već uživati u svakome od njih od njih i učiti. Tako su moja prijašnja iskustva, važni koraci koji su me doveli tu gdje jesam. Od organiziranja protokola za najpoznatije svjetske pojedince i delegacije u Zagrebu do Gucci Fashion Showa u Milanu pa sve do večere s Duke and Dutchess od Devonshire-a u kući Chatsworth, koju sam organizirala kao dio Gucci Clientelinga za VIP cliente te sama bila dio večere od 12 pojedinaca u dvorani koja je 1832. dovršena za posjet tada 13-godišnje princeze, kasnije kraljice Viktorije. Te se večere u Great Dinning Room kuće Chatsworth organiziraju samo za vrlo rijetke i posebne prilike. Poseban dojam na mene je ostavila također i privatna knjižnica vojvode i vojvotkinje iz Dewonshira gdje sam provela prekrasno poslijepodne. I svi ti beskrajni sati organizacije, sastanaka, e-mailova, sve ono što se ne vidi "na prvu", te itekako ulaganje u sebe, stalna želja da se napreduje i nauči nešto novo, to je ono što te zapravo dovede tamo gdje želiš biti.
ZL: Imate i svoje organizacije koje se bave većom vidljivošću žena/women empowerment i također mentalnim zdravljem žena. O čemu se konkretno radi?
Ivana: Jedna od stvari koja je mi puno znači je zagovarati se za jednaka svakog prava pojedinaca, svakodnevno. Jer kad si autentičan i svoj, pomažeš stvoriti okruženje gdje se i drugi osjećaju sigurno da budu ono što jesu. Želja mi je stvoriti okruženje gdje se žene osjećaju da imaju podršku i gdje su slobodne izraziti se i biti ono sto doista žele biti. Za žene je uglavnom bilo ili/ili, ili supruga, ili majka, ili uspješna žena, a ja bih željela sudjelovati u tome da se to promijeni. Nipošto nije lako, ali je moguće. Žene se još uvijek suočavaju s diskriminacijom i nejednakošću u svim aspektima svojih života. Od razlike u plaćama između spolova do nedostatka zastupljenosti na vodećim pozicijama, još uvijek ima puno posla. Želim da djevojčice koje ovo čitaju, znaju da ništa nije preveliko i nedostižno. Snovi upravo trebaju biti tako veliki da ih se bojiš, ali trebaš imati svrhu i smjer. Bez jasno određenih ciljeva i vrijednosti, samodisciplina može biti beskorisna pa čak i kontraproduktivna. Ono što mene vodi cijelo vrijeme je to da budem najbolja u svemu što stavim pred sebe, ali mora imati svrhu i smjer. Inače nema smisla. Isto tako sam otvorena za razgovore na temu mentalnog zdravlja, ne samo zato što je to vrlo važno, već zato što uvijek postoji netko tko treba poticaj i priliku za uspjeh i napredovanje, a mentalno zdravlje i skidanje tabua s te teme itekako čini razliku. Želim biti dio te pozitivne promjene.
ZL: Zagorskoj javnosti, ali i brojnim hrvatskim medijima, svojedobno ste postali posebno interesantni kad ste se prije nekoliko godina zaposlili u legendarnoj, svjetski poznatoj modnoj kući 'Gucci'. Ruku na srce, to je uistinu zanimljivo. Kako je djevojka iz Brestovca Orehovičkog dobila posao u jednoj od najvećih svjetskih modnih kompanija?
Ivana: Kad sam došla u Francusku, planirala sam i dalje raditi samo za sebe, dakle, u svojoj agenciji, no, budući da nisam pričala francuski, htjela sam usavršiti jezik. I iskreno, tražila sam gdje bih mogla raditi, iako su me mnogi odgovarali od toga, govoreći mi da nema za tim potrebe, da je bolje da radim za sebe. Ipak, željela sam steći novo iskustvo i, ponavljam, dobro naučiti francuski jezik. Naravno, poslala sam svoj CV i sljedeći dan su me nazvali, a kako tad još nisam dobro govorila francuski, jedino što sam razumjela je bilo da me zovu iz modne kuće Gucci na sastanak i razumjela sam gdje je mjesto sastanka. I tadašnjoj Guccijevoj menadžerici se jako svidjelo što pričam puno jezika, što imam puno iskustva i bez obzira na moj francuski, pitala me mogu li početi raditi odmah sutradan. Molila sam ih da mi daju barem dva tjedna vremena da si organiziram i posložimo život tamo i tako sam dva tjedna kasnije počela raditi za Gucci. A istovremeno sam intenzivno učila francuski jezik u školi stranih jezika.
ZL: Jesu li kontakti koje ste s poznatim i slavnim osobama stekli radeći za Gucci bili korisni i za razvoj vašeg privatnog posla, odnosno, vaše tvrtke?
Ivana: Jesu. Tijekom tog vremena osnovala sam još i 'Family office', dakle, tvrtku koja se bavi upravljanjem investicijama i imovinom obitelji i pojedinaca u Monacu. Pogotovo za one koji žive na dvije ili više lokacija u svijetu pa se dosele ili imaju nekretnine i poslovne interese u Monacu. Od 15. kolovoza ove godine završilo je moje Gucci poglavlje. Naime, odlučila sam otići iz Gucci-a i posvetiti se samostalnom radu u svojoj agenciji '134 Atelier' i, dakako, family officeu. Isto tako, želim se i dalje educirati te naučiti nove stvari. Tijekom pandemije sam on-line pohađala Harvard Business School, no želja mi je i fizički otići u Boston te se dodatno educirati na Sveučilištu Harvard. Jer ta stalna edukacija je jedna vrsta moje strasti i stalno želim rasti i napredovati. A na poslovnom planu, sa svojom poslovnom partnericom i najboljom prijateljicom u Francuskoj, Florom, trenutno ću se fokusirati na međunarodni consulting, komunikacije, marketing, odnose s javnošću.
ZL: No, koliko smo čuli, vi ste poslovno vrlo svestrani i bavite se još jednim dodatnim poslom, vezanim uz proizvode za zdravlje i ljepotu.
Ivana: Nikada nisam htjela biti svrstana u samo jednu kategoriju, magistra ekonomije, stručnjakinja za marketing i odnosne s javnošću, sportašica... Željela sam biti sve i više, a ne samo jedno. Ne volim biti stavljena u kutiju ili robovati stereotipima, želim dati svoj doprinos, biti uspješna, inspirirati i motivirati, a ne samo imati jednu ili više titula. Jedan je vezan uz kolagen, a riječ je o Gaia Naturelle proizvodima, posebice kolagenu, koje kao hrvatsko-slovenske proizvode uvozim na tržište Francuske i Monaca. Prodaje se na najjačim mjestima u Monacu i Francuskoj. Naime, nema ništa slično ovdje i kad god bih si naručila taj naš kolagen, svi su mi ga uzimali, tako da se ta poslovna ideja nekako sama po sebi nametnula. Jako sam ponosna na razvoj koji imamo u zemljama za koje imam zastupništvo. Nikad ne bih mogla raditi nešto u što 100% ne vjerujem, e pa iza svih svojih projekata uključujući i ovaj stojim 200%.
ZL: Znači, vrlo ste aktivni. Kako to sve stignete? Koliko vam traje radni dan?
Ivana: Zapravo, nemam nekakvo radno vrijeme. Volim to što si sama mogu organizirati vrijeme, a to je posao nekad i cijeli dan. S obzirom na to da sam cijeli život bila u sportu kroz tenis, trenutno sam našla ljubav i strast u golfu, koji mi je postao ne samo omiljeni sport, nego, i nešto čemu se veselim i što me opušta nakon posla, jer si u prirodi i tražiš tu malu bijelu lopticu, koju većinu puta i izgubiš. U zadnje vrijeme moje slobodno vrijeme i popodneva su rezervirana za golf i dodatno educiranje na Harvard Business School. Isto tako život kroz sport te nauči samodisciplini i organizaciji, vrlo sam samokritična i disciplinirana, nekada i previše. Vrlo je važno da ste vi taj koji upravlja vašim obavezama i mogućnostima. Jer u pitanju je vaša budućnost i vi ste ti koji odlučujete. Uz zahvalnost za ono što je pred vama, također je vrlo važan i mindset kojim prepoznajete i objeručke prihvaćate i prilike, i lekcije. Također, volim se opuštati čitajući knjige, a jedne od najdražih u zadnje vrijeme su mi The Leap to Leader od Adama Bryanta i Authentic Leadership Harvard Business Review. Ponekad sam toliko dosadna (smijeh, op.a.) da slušam audio knjige u autu, pogotovo ako vozim od Monaca do Zagreba, ali i kratke relacije. Uvijek nastojim naučit nešto novo, svaki dan je nova prilika na kojoj moramo biti zahvalni.
ZL: I sad, kad se osvrnemo na dosadašnji dio razgovora, vi ste vrlo uspješna mlada žena. Uvijek se nađe onih koji će reći: 'Ah, ona je imala sreće.' ili će reći: 'Ona je jako lijepa pa su joj se sva vrata uvijek otvarala.' No, što je zapravo tajna uspjeha jedne Ivane iz malog zagorskog mjesta koja danas vodi uspješan život u jednom Monacu?
Ivana: Upravo to što ste spomenuli, taj mindset, kao 'ako je žena lijepa sva joj se vrata sama otvaraju' je jedan od razloga zašto se i dodatno bavim većom vidljivošću žena. Naime, moje iskreno mišljenje je da, kad si žena, moraš raditi dva puta više i jače nego muškarac, jer nažalost velika većina njih još uvijek ne gleda na žene kao ravnopravne. Uvijek se moraš dodatno dokazivati da, osim izgleda, imaš nešto i u glavi. Iskreno, zato sam i pristala raditi ovaj intervju, jer kad god netko objavi intervju u kojem pričam o svojim koracima, karijeri i svojim postignućima, dobijem uvijek veliki feedback da sam motivirala i neke druge djevojke i žene, a to onda i mene još dodatno motivira. A motivacija i neodustajanje je ključ uspjeha. Evo, meni su u gimnaziji svi predmeti odlično išli, ali iz latinskog jezika sam, sjećam se, na jednom polugodištu imala čak 11 jedinica. A danas tečno govorim šest jezika i učim sedmi. Dakle, kad te nešto udari sa strane, shvati to kao redirekciju u pravom smjeru. Mene to motivira i uvijek pokušavam to shvatiti kao jednu prepreku na putu do uspjeha, prepreku na putu u pravom smjeru, a ne kao prepreku zbog koje moram mijenjati svoj put i odustajati od svojih ciljeva i planova. Naravno, kao i svima, dogodi se i meni ponekad loš dan ili neka situacija koja me demotivira, ali mislim da nijedan san nije prevelik i da nijedna stvar nije nedostižna. Znam da zvuči kao neki kliše, ali do svega ovoga gdje sam danas sam došla nekim svojim vjerovanjem da mogu postići sve što zamislim. I nijedna stvar koja me, da tako kažem 'udarila sa strane', nije me demotivirala, već motivirala da idem naprijed.
ZL: Tko vam je najveći uzor i motivacija?
Ivana: Ja, jer ako nisi dovoljno dobar za sebe ne možes biti ni dovoljno dobar za nikog drugog. Znam da možda zvuči sebično, ali zapravo je upravo suprotno. Kad se ti osjećaš dobro sam sa sobom i u svojoj koži i kada si ono što doista želiš biti i radiš ono što te veseli, samim time daješ najbolju verziju sebe svoj obitelji, partneru, prijateljima, općenito ljudima oko sebe.
ZL: I da završimo u ležernom stilu uobičajenom za naš medij, kakav vam je, sad nakon svih tih uspjeha, odnos prema Zagorju. Evo, i mi sad ovaj razgovor vodimo uz kavu u Zagorju. Dolazite li često?
Ivana: Zagorje je bajka na dlanu. I ponosna sam da potječem iz tako prekrasnog kraja. Iako sam jako zahvalna sam da danas ima nekoliko mjesta na svijetu koje mogu zvati svojim domom, uvijek volim posjetiti Zagorje i svoju obitelj i uživati u miru i zelenilu.
ZL: A dok ste u Monacu, osim, naravno, obitelji i prijatelja, rodnog kraja..., što vam najviše fali kad je Zagorje u pitanju?
Ivana: Bučnica. Nigdje na svijetu ne postoji nešto slično.