Bogatiji smo za još jedan zakon, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima čime je državljanima i pravnim osobama iz država članica EU, omogućeno stjecanje prava vlasništva nad nekretninama u Hrvatskoj. Pod istim uvjetima i mi imamo pravo kupovanja nekretnina u državama članicama EU. Što nam to vrijedi kad nismo upola platežne moći kao stranci.

Baština u rukama stranaca

Mnogi su novi zakoni stupili na snagu otkako je počela nova godina. Jedan od zadnjih, a koji se počeo primjenjivati od 1. veljače ove godine je Zakon po kojem državljani EU mogu kupovati nekretnine u Hrvatskoj bez posebnih uvjeta. Od 1. veljače tako je hrvatsko tržište liberalizirano, a građani i tvrtke iz EU mogu kupovati kuće i vikendice na isti način kao i hrvatski državljani, bez dosadašnjih administrativnih zapreka.

No, znamo kako su i dosad, bez donošenja ovog zakona koji potpuno otvara tržište nekretninama većina državljana članica EU zaobilazeći pravne prepreke kupovali kuće u Hrvatskoj.

Šume i poljoprivredna dobra ostaju naši

Dio nekretnina kupljen je preko tvrtki, a dio na način da je strani kupac sklopio ugovore sa prodavateljem koji ostaje vlasnik na papiru, a stranac odnosno kupac ima pravo biti doživotni korisnik objekta koji onda nasljeđuju njegovi potomci. Još krajem prosinca prošle godine u Narodnim novinama objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a koji sadržava jednu očekivanu, ali veliku promjenu u hrvatskom zakonodavstvu.

Državljani EU potpuno su izjednačeni s državljanima Hrvatske na planu stjecanja prava vlasništva nad nekretninama, čime se ukinuo dosadašnji postupak stjecanja prava vlasništva nad nekretninama isključivo uz prethodnu suglasnost Ministarstva pravosuđa i pod pretpostavkom uzajamnosti.

Zakon nije pao s 'vedra' neba. Još smo 2001. sklopili Sporazum o pridruživanju i stabilizaciji s tada još EZ i državama članicama, a koji je na snagu stupio 1. veljače 2005.. U njemu se obvezujemo da ćemo u roku od četiri godine od stupanja sporazuma na snagu ukinuti ograničenje za strance, osim na iznimke u čijem dodatku su poljoprivredna zemljišta i šume.

Naše Zagorce možda ne zanima hoće li se na taj način rasprodati hrvatska obala, no zasigurno ih zanima kakva može biti sudbina zagorskih dvoraca koji su zagorski zaštitnik znak. Zagorje obiluje dvorcima u kojima su nekad obitavale plemićke obitelji i grofovi, a koje su od propadanja spasili neki naši ugledni biznismeni. Primjerice, Miljanu je preuredio pokojni dr. Kajfež, i sada ga prodaje njegova udovica Lada, za 4.600.000,00 eura. I dvorac Bežanec nedaleko od Pregrade se prodaje. Njega je Siniša Križanec devedesetih godina preuredio u prvi elitni dvorac - hotel. Potencijalni kupac morat će za tu raskoš izdvojiti 33 milijuna kuna. Nije isključeno da će 'pasti' u ruke bogatim strancima.

Zanimalo nas je što je sa zaštićenim kulturnim dobrima, poput dvoraca kojih uz Zagorju ima 'bezbroj' i jesu li oni zaštićeni od najezdi potencijalnih kupaca sa stranim državljanstvom. S tim u vezi obratili smo se Ministarstvu kulture.

Pravo prvokupa dano 'našima'

Iz kabineta ministra Ministarstva kulture objašnjavaju kako je Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara propisano da je vlasnik koji namjerava prodati kulturno dobro dužan najprije istodobno ga ponuditi Republici Hrvatskoj, Županiji, Gradu Zagrebu, Gradu ili Općini na čijem se području to kulturno dobro nalazi, navodeći cijenu i druge uvjete prodaje.

- Prvenstvo u ostvarenju prava prvokupa ima Grad ili Općina u odnosu na Županiju i Grad Zagreb, a Republika Hrvatska,.Županija, Grad Zagreb, Grad ili Općina mora se očitovati o ponudi u roku od 60 dana od dana primitka pisane ponude. Nakon isteka roka od 60 dana vlasnik može kulturno dobro prodati drugoj osobi uz cijenu koja ne može biti niža od cijene navedene u ponudi i pod uvjetima koji za kupca nisu povoljniji od uvjeta sadržanih u ponudi prema jedinicama lokalne uprave i samouprave, odnosno Republike Hrvatske – pojasnili su nam iz ministra kabineta Ministarstva kulture.

No, ukoliko vlasnik ipak proda kulturno dobro protivno odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara Republika Hrvatska, Županija, Grad Zagreb, Grad ili Općina na čijem se području nalazi kulturno dobro može podnijeti tužbu sudu za poništenje ugovora o kupoprodaji u roku od 90 dana od dana saznanja da je sklopljen ugovor o kupoprodaji, ali najkasnije u roku od 5 godina od dana sklapanja ugovora. Isto tako Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 20.000 kuna do 200.000 kuna za prekršaj kazniti osoba koja ne ponudi pravo prvokupa sukladno tom Zakonu.

Dakle, zakonskim propisima državljanima država članica EU omogućeno je stjecanje prava vlasništva na nekretninama koje su kulturno dobro na isti način kao i domaćim državljanima, uz uvjet da se nekretnina koja je kulturno dobro ponudi na prvokup jedinicama lokalne uprave i samouprave odnosno Republici Hrvatskoj.

Britancima privlačno Zagorje

Zagorska demokratska stranka često ističe kako najjače promiče interese Zagorja, pa smo njenog predsjednika dr. Stanka Belinu pitali što misli o zakonu koji omogućuje strancima kupnju nekretnina u Hrvatskoj, računajući na to je i Zagorje poželjna lokacija za strance. Dr. Belina veli kako smo mi presiromašni u odnosu na državljane članice EU koji su puno bogatiji, a time materijalno konkuretniji po tom pitanju.

- Zagorje je poželjna destinacija za strance, posebno za Britance i mislim da će se pojaviti dosta potencijalnih kupaca iz Velike Britanije, a iz V. Britanije će se pročuti dalje u druge europske zemlje. Zagorje ima puno napuštene zemlje, ali i usitnjenih parcela, no nekome s novcem neće biti problem okrupniti posjede – zaključuje dr. Belina.