Foto: Kristina Stedul Fabac/Pixsell (Fotografija je ilustrativnog karaktera i nije ni u kakvoj vezi s navedenim događajima, lokacijom, niti osobama)

Osnovna škola Donja Stubica mora jednoj svojoj bivšoj učenici platiti 3.583,51 eura odštete (plus zakonske zatezne kamate), presudio je jučer, 07. svibnja 2024. godine, Općinski sud u Zlataru po svojoj Stalnoj službi u Donjoj Stubici.

No, to nije sve. Sud je također u presudi naložio da OŠ Donja Stubica i 'umješač', Croatia osiguranje, zajednički, odnosno, 'solidarno' plate bivšoj učenici dodatno još nešto više od 3,5 tisuća eura sudskih troškova.

Sud je izričito naveo da se oba iznosa mladoj tužiteljici imaju platiti u roku od 15 dana i to pod prijetnjom ovrhe.

Riječ je, doduše, o nepravomoćnoj presudi na koju se škola i osiguravajuća kuća imaju pravo žaliti u roku od 15 dana, no u svakom slučaju, riječ je o pomalo nesvakidašnjoj parnici, kojoj je razlog i povod jedan nemili događaj koji se dogodio još prije pet i pol godina, točnije, sredinom listopada 2018. godine.

Čitava presuda s vrlo opširnim obrazloženjem, iskazima svjedoka, iskazima tužiteljice i tuženika, kao i sudskih vještaka, objavljena je jučer na povećem broju stranica, s mnoštvom detalja, no rezime svega jest da je mlada tužiteljica, tada polaznica osnovne škole, tog dana sjela u predzadnju klupu čekajući da počne sat, a nastavnica koja ga je trebala održati kasnila je na nastavu nekih pet do deset minuta.

Jedna kolegica iz razreda, koja je sjedila u desnom redu pored nje, tada ju je upitala ima li papirnatu maramicu, a budući da ju je imala, podigla se sa stolice na kojoj je sjedila i pružila kolegici maramicu. U tom trenutku djevojčica koja je sjedila na klupi iza nje, nogom je odgurala njenu stolicu pa kad je htjela ponovo sjesti, ona je 'svom težinom' sjela na oštar rub stolice.

Odmah je osjetila jaku bol u području trtice i počela je plakati. Tad je u učionicu ušla i nastavnica, vidjela učenicu da plače, upitala je što se dogodilo i na koncu je sve završilo tako da su učenica koja je udarila trticom o rub stolice, kao i djevojčica koja joj je stolicu izmaknula, završile na razgovoru kod pedagoga.

Nesretna djevojčica bolove je trpjela i kad je stigla doma, te je, kako je svjedočila njena majka, čitavo popodne provela u krevetu. Ipak, sljedećeg dana rekla je majci kako misli da može ići u školu pa je otišla. No, nakon trećeg sata bolovi su bili jaki, pa je razrednik nazvao majku i rekao joj da dođe po svoju kćer budući da trpi bolove i da ne može sjediti.

Majka je kontaktirala i liječnika obiteljske medicine, koji je savjetovao stavljanje hladnih obloga na bolno mjesto, ali kako su se narednih dana bolovi prilikom sjedenja i obavljanja velike nužde kod djevojčice povećavali, na kraju su otišli u Klaićevu bolnicu gdje joj je dijagnosticiran pomak vrška trtične kosti.

"Dobila je preporuku da sjedi na medicinskom jastuku s rupom u sredini da se smanji pritisak na bolno mjesto i dobila je terapiju laserom protiv boli što je koristila u 4 navrata po deset puta, odnosno, po deset dana", svjedočila je majka.

Otac je na sudu dodao kako nesretna djevojčica ni dan danas ne može dugo sjediti, a kako zbog svega toga nije nastavu pohađala skoro cijelu školsku godinu, otac je rekao kako pretpostavlja da se to odrazilo i na njezin socijalni razvoj.

Sve to potvrdili su nakon vještačenja i sudski vještaci, koji su izrazili mišljenje da će bolne fizičke posljedice biti trajnog karaktera, dok je ovlašteni sudski vještak psihijatar dodao i kako je kod djevojčice utvrdio "deficit psihosocijalnog funkcioniranja vezan za znakove koji odgovaraju dijagnostičkim kriterijima posttraumatskog poremećaja vezanim za predmetnu traumu".

Bilo je rasprave na sudu o tome je li djevojčica iz zadnje klupe stolicu izmaknula namjerno ili slučajno, je li nastavnica kasnila ili nije, je li se to dogodilo za vrijeme odmora ili za vrijeme sata na kojeg je nastavnica kasnila, ali na koncu konca sud je presudio u korist oštećene djevojčice.

Naime, sud je u sklopu (Ponavljamo: vrlo opširnog i detaljnog) obrazloženja presude podsjetio da Zakon o obveznim odnosima propisuje da će sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju.

"Neimovinska šteta odražava se u povredi subjektivnih neimovinskih prava i interesa, a što su utvrdili vještaci medicinske struke, navodeći da je tužiteljica trpjela fizičke bolove, strah i ima umanjenu opću životnu aktivnost", navodi se u obrazloženju presude.

"Tuženik odgovara po kriteriju tzv. objektivne krivnje, jer se školi kao tuženiku predmnjeva krivnja za štete nastale učenicima, ukoliko ih sami ne prouzroče. Sud ne smatra da je štetu prouzročila sama tužiteljica, jer je nesporno da je do štete došlo postupanjem druge učenice, a za vrijeme nastavnog sata, koji predmetna profesorica još nije započela, iako je zvonilo za početak sata i učenici su se nalazili u kabinetu, prema rasporedu sati", navela je, između ostalog, sutkinja u obrazloženju svoje presude.