Srce dječačića starog dva mjeseca i šest dana prestalo je kucati 30. ožujka 2022. godine na Odjelu za pedijatrijsku medicinu KBC Zagreb, a njegov otac Đani U. (24) se zbog zanemarivanja djeteta, koje je četiri dana prije smrti energično tresao, pa je beba umrla od izljeva krvi u mozak, danas suočio s nepravomoćnom presudom. Tročlano sudsko vijeće Županijskog suda u Velikoj Gorici ga je osudilo na pet godina zatvora, a u tu kaznu mu se uračunava dosadašnjih 13 mjeseci koliko je ukupno proveo iza rešetaka. Sud ga je oslobodio plaćanja sudskih troškova te mu je produljen istražni zatvor, piše Jutarnji.

- Presuda se temelji na izvedenim dokazima i provedenom sudsko-medicinskom vještačenju koje je utvrdilo točne razloge smrti djeteta. Niti jedan drugi uzrok u smislu da je doprinijelo ozljeđivanju nije primjenjiv, osim trešnje. Postoje dokazi koji ukazuju da ste to bili vi. Niste iznosili obranu te ste pokušali aludirati da je kriv netko drugi iz obitelji vaše bivše supruge, međutim, nikog od tih osoba niste predložili za svjedoke da ih se ispita. Vas se ne tereti za ubojstvo već za stjecaj okolnosti, odnosno na radnje za koje možda niste znali do čega sve mogu dovesti. Zakon propisuje za ovo kazneno djelo od tri do 15 godina zatvora, a u vašem slučaju kao otegotna okolnost je vaša ranija prekršajna i kaznena evidentiranost - objasnila je optuženom Đaniju U. sutkinja navodeći da ta njegova prošlost pokazuje nesklad sa zakonom i prema kojoj se vidi da nije neosuđivan.

Ujedno je sutkinja, obrazlažući presudu, kazala i da iz njegove obrane sud ništa nije saznao o događaju jer istu nije želio iznijeti, a pritom je podsjetila i da su svjedoci pozitivno svjedočili o optuženikovu odnosu s ostalom djecom koju ima, pa je sud zaključio da je smrt ovog dvogodišnjeg dječačića u odnosu na njegovo ponašanje s ostalom mališanima, bio izoliran i nesvojstven slučaj, donosi Jutarnji.

Dojenče je završilo u bolnici u komi nakon što je, u prividno najsigurnijem mjestu na svijetu – u očevu zagrljaju, najvjerojatnije neutješno plačući, pretrpio strahote energičnog protresanja. Naime, Đani U. je dojenče tresao do te mjere da je izgubilo svijest i prestalo disati. Zbog niza stravičnih posljedica očeva postupanja koje su mališana odvele u smrt - od krvarenja unutar moždane ovojnice i mozga pa sve do krvarenja u očnoj šupljini - bebin otac je završio pod lupom velikogoričkog tužiteljstva i od tada se, s kratkom pauzom kad ga je sud pustio na slobodu da bi po žalbi tužiteljstva vraćen u pritvor, nalazi u remetinečkom zatvoru.

Na početku suđenja na Županijskom sudu u Velikoj Gorici negirao je krivnju. U tome je ustrajao sve do kraja suđenja kada je, umjesto da iznese obranu i ispriča svoju stranu priče, kazao: "Ne želim iznositi obranu. Sve što imam za reći je da nisam kriv. I nisam napravio to što me se tereti".

Prema optužbi, nemile scene odvijale su se lanjskog 27. ožujka između 9 i 17.30 sati u podstanarskom stanu u jednom mjestu u zagrebačkoj županiji. Tog kobnog dana, Đani U., čim je primijetio da dojenče ne diše i da je bez svijesti, otišao je do susjede zatražiti je da zove Hitnu pomoć. Dok je čekao dolazak tima liječnika, odlučio je ne slijediti upute medicinskog osoblja, pa je time izostala promptna neophodna reanimacija. Dijete je na kraju bilo mehanički ventilirano, ali unatoč svim liječničkim naporima, brzo su se razvili znaci moždane smrti.

Tijekom suđenja ispitano je niz svjedoka, a ključne odgovore dalo je i vještačenje.

Pa je tako svjedočio liječnik Siniša G., iz velikogoričke Hitne pomoći koji se prvi ukazao na mjestu intervencije, a okrivljeni je to slušao s dozom nevjerice pa je i sam postavljao pitanja svjedoku. Objasnio je na sudu kako teče zaprimanje poziva u Prijavno-dojavnu jedinicu (PDJ) i s čijim operaterima ekipe Hitne preko UKV veze dalje komuniciraju dok su na putu za mjesto intervencije.

- Prvo je bila dojava da beba ne diše, da bi zatim dobili dojavu da beba diše, ali da nije pri svijesti. Te su nam informacije važne dok smo na putu do mjesta intervencije. A kad smo došli u stan, u njemu nitko ništa nije radio. Dijete je ležalo na krevetu samo. Nije imalo pulsa, nije disalo i bilo je mrtvo praktički. Što se tiče laičke reanimacije, ona se radi sve dok liječnik s Hitnom ne preuzme sam postupak. Ona se ne prekida. Optuženog gospodina sam vidio u stanu i par male djece okolo kako baulja. Nitko nije poduzimao ništa, nikakve reanimacije nije bilo kad smo došli. Susjeda odozgo, koja nas je vidjela, vikala je da smo stigli prekasno, da smo zakasnili. Pa smo još više trčali navrat-nanos gore sa svom opremom, prisjetio se u sudnici liječnik Siniša G., napominjući da ne bi bili ništa sporiji ili brži u dolasku da je inicijalna dojava da beba ne diše ostala nepromijenjena, piše Jutarnji.

- Je li dijete bilo golo ili obučeno kad ste došli? Naime, ja sam pokušavao sve i reanimirao sam sina. Slušao sam što mi gospodin na 194 govori na telefon kad sam zvao u pomoć. Susjedi sam dao slušalicu fiksne linije kako bi otišao unutra davati umjetno disanje. Bio sam u šoku od svega, a njoj sam na vrata došao tad s djetetom u naručju da pomogne s pozivom Hitnoj, pitao je optuženi svjedoka na što mu je doktor odgovorio da se ne sjeća, ali da misli da je bilo obučeno.

- Je li bilo golo ili obučeno iskreno ne mijenja nikakvu stvar to. Ja sam na kraju to dijete tako slikao mobitelom jer mi je situacija cijela bila sumnjiva i odmah sam fotografije poslao na pedijatriju KBC Zagreb gdje je dijete zaprimljeno – kazao je liječnik Hitne.

U sudnici se preslušavala snimka poziva
Sud je, pak, zanimalo, ako je bio toliko angažiran oko pružanja prve pomoći, zašto ga onda liječnik nije i zatekao u tim radnjama.

- Kad sam čuo Hitnu pomoć, mahao sam im kroz prozor rukom i zatim otvorio vrata stana, pojasnio je Đani U.

Ne bi li raščistili nedoumice oko poziva u pomoć na 194, u sudnici se preslušala snimka poziva.

- Je l‘ možete odmah poslati hitnu (govori točnu adresu), dijete je prestalo disati. Smijemo li ga se politi vodom? – govori u slušalicu susjeda optuženika.

Dispečera zanima ima li dijete puls i dob te ujedno sugerira da se djetetu upuhuju manje količine zraka i da ga se polegne na ravnu podlogu.

Susjeda to prenosi Đaniju U koji ju ne razumije te na kraju daje slušalicu njemu.

- Ja sam tata djeteta, dođite hitno, brzo. Pošaljite Hitnu na.... (govori adresu) – uspaničeno govori pa mu dispečer ponavlja isto te dodaje da obuhvati prstima djetetova usta i nosić i krene upuhivati.

Nakon što pokušava shvatiti što je upuhivanje, Đani U. govori da bebi ide krv iz nosa i kao da jeca.

- Krv. Ne znam je l‘ diše. Izgleda k‘o mrtvo! Nemojte me ispitivati historiju nego šaljite Hitnu – povišenim tonom dalje govori te dobiva odgovor da je Hitna već na putu i da se spusti ton.

Pa dalje nastavlja odgovarati dispečer da je dijete inače zdravstveno dobro bilo, da se probudilo, da su ležali popodne.

-Šta, je l‘ se miče? Rek‘o sam da je mlitav!, ponovno je povisio ton pa mu dispečer smireno dalje ponavlja da stavi djetetu ruku na prsa i da provjeri radi li srce.

- Da, radi srce, ali krv ide iz nosa!, dodao je dalje pa mu dispečer savjetuje da dijete u tom slučaju okrene na bok kako mu se krv ne bi slijevala niz grlo, kroz ždrijelo u pluća.

-Kapa krv! Što da radim? Srce sam mu gledao. Radi, ali što to može biti recite mi?, vapio je uspaničeno Đani U. Nakon posljednjeg savjeta da gospođa koja je zvala na telefon prva pričeka vani Hitnu pomoć, telefonski poziv se prekida.

Sve to je slušao u sudnici i doktor Siniša G. pa je konstatirao gledajući u okrivljenog: "Vidite da ipak niste dijete oživljavali do našeg dolaska kao što tvrdite."

Ispitana i prva susjeda
Sud je putem videolinka ispitao i optuženikovu tadašnju prvu susjedu D.Š. (75) koja je sa svog fiksnog telefona okrenula broj hitne službe, i to na njegovu zamolbu. Do tada ga nikada nije vidjela u životu, a kad joj je banuo na vrata, rekao joj je: ‘Susjeda, zovite mi Hitnu, mali će mi umrijeti‘.

- Optuženog sam vidjela svega pet minuta u svom životu, i to tog dana kad mi je kucao na vrata. Znala sam da u stanu prekoputa moga živi netko, ali nisam znala tko. Inače se iz tog stana ujutro znao čuti dječji plač, ali to jutro ništa čula nisam. Kad mi je u popodnevnim satima pokucao, rekao mi je da zovem Hitnu. Javio mi se gospodin te me pitao dob djeteta. Susjed je inače cijelo to vrijeme ulazio i izlazio iz svoga stana iz kojeg se, međutim, ništa nije čulo. Pitao me da ih pitam smije li dijete politi vodom, ali su mi odgovorili negativno pa mi je susjed na to uzeo telefon iz ruke i rekao u slušalicu da što kompliciraju, da što ga ispituju i da šalju Hitnu, prisjetila se svjedokinja D.Š. poziva u pomoć ni ne sluteći da je u stanu preko puta doista beba na rubu života. Otkrila je i da je u jednom trenutku kroz hodnik susjedova stana protutnjalo puzajući drugo dijete staro možda dvije godine.

- Nakon par minuta susjed mi je vratio telefon i otišao nazad u svoj stan zatvorivši vrata. Ja sam otišla na balkon, ugledala Hitnu te djelatnicima rukom pokazala gdje trebaju ići, dodala je dalje svjedokinja. Na upit tužitelja je li vidjela uopće bebu radi koje je zvala Hitnu, i gdje se ona nalazila, svjedokinja je kazala da to dijete nije vidjela s ulaznih vrata i da ga nije mogla vidjeti jer je, valjda, bilo u sobi.

- Je li optuženi u rukama držao dijete kad vam je kucao na vrata stana kao i onda dok je ulazio i izlazio iz stana na hodniku?, pitao je dalje tužitelj, na što je svjedokinja odgovorila da u rukama susjed nije držao dijete jer da bi ga vidjela.

Među prvim, pak, svjedocima saslušana je i majka preminulog djeteta koja je ispričala da je kobnog 27. ožujka 2022. iz stana otišla oko 9 sati ujutro te se vratila kući oko 18 sati kad ju je dočekala Hitna i prestravljeni suprug s bebom u ruci i da joj je kazao da je radio djetetu hranu pa je najednom zaplakalo i prestalo disati. Također je dodala i da je on znao premotati pelene i nahraniti bebu jer da mu to nije bilo prvi puta.

Tužitelj ju je upitao u kakvom je odnosu trenutno s optuženim i njegovom obitelji na što je odgovorila da su odnosi narušeni, da joj prijeti njegova obitelj te je čak odustala i od toga da ga posjeti u zatvoru nakon što je vidjela bebin obdukcijski nalaz. Shvatila je da se "djetetova smrt nije dogodila slučajno i zna da nije to napravio namjerno ali..."

Vještak dr. Davor Mayer u sudnici je demonstrirao način na koji je dojenče zadobilo ozljede. I malo je reći da je uznemirujući bio prizor kad je Mayer lutku obuhvatio rukama oko trupa i počeo je energično protresati, pa se glava forsirano zabacivala i klatila naizmjenično naprijed nazad. Jer vještačenje je pokazalo da je dijete umrlo nasilnom smrću zbog krvarenja unutar moždane ovojnice i oštećenja mozgovine uslijed energičnog protresanja, pa je došlo do naglih naizmjeničnih trzajnih pokreta glave uz rotacijsko gibanje što za posljedicu ima istezanja tkivnih struktura i pucanja krvnih žila.

Inače, navedena obitelj bila je u tretmanu Centra za socijalnu skrb te su ostvarivali niz novčanih prava, a s optuženim se CSS bavio još od njegove rane mladosti - dok je bio školarac činio je kaznena djela i boravio u odgojnom zavodu.

A sedam mjeseci prije nego je preminuo njegov najmlađi sinčić, Đani U. se kao 23-godišnjak u pijanom stanju, sa 1,60 promila alkohola u krvi, iskalio na vlastitoj majci. Rekao joj je da je "kur*a... (...) ... da joj je*e sve živo i mrtvo" nakon čega ju je počupao za kosu i bacio na krevet.

Radi toga ga je prekršajni sud osudio na 2700 kuna novčane kazne te mu izrekao tromjesečnu zabranu približavanja majci. Osim nasilja, inače, prekršajno je osuđivan i sa 7000 kuna zbog prekršaja u prometu te s 8000 kuna zbog kršenja Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. Iza sebe ima i uvjetnu osudu zbog krađe.