Prethodni članak
Sljedeći članak

Izbo me nožem i završio u zatvoru. Volim ga i molim da ga oslobode!

To je ljubav: Bila je to jedna svađa, slučaj koji se nije ponovio, kaže 35-godišnjakinja iz Ravninskog kraj Đurmanca u Zagorju.


Foto: Matija Topolovec/Pixsell

Ona je izbjegla prije 18 godina iz Jajca u Bosni i Hercegovini za vrijeme rata te se doselila u Zagorje i zaposlila u jednoj gostionici. Tamo je upoznala i svog sadašnjeg supruga, danas 43-godišnjeg Branimira Hršaka, tada već umirovljenog hrvatskog branitelja.

– Nakon što je 964 dana bio na brojnim ratištima diljem Hrvatske, Branimiru su 1996. otkazali bubrezi te je morao na hemodijalizu. Kao stopostotni ratni vojni invalid 1. grupe, 1998., budući da smo do tada bili podstanari kod njegovih roditelja, od Ministarstva smo dobili bespovratni kredit te smo si kupili kuću za tadašnjih stotinjak tisuća maraka u Ravninskom. Sve je bilo dobro do 27. prosinca 2005. godine kada smo se posvađali. U svađi me je tada izbo nožem u leđa. Muž i žena se znaju posvađati, ali kunem se da je to u našem braku bio jedan jedini izdvojeni slučaj. Nikad ni prije ni poslije nije više nasrnuo na mene. Puno mi se puta zbog svega ispričao te mi je rekao da mu je tada jednostavno mrak pao na oči i da se ne sjeća što je napravio – rekla nam je Kata Hršak.

Branimir Hršak se neko vrijeme 2008. i 2009. godine liječio i u Psihijatrijskoj bolnici u Vrapču. Nakon što je na Županijskom sudu u Zlataru u ožujku 2008. godine osuđen na dvije godine zatvora, a kazna postala pravomoćna, na izdržavanje kazne u Remetinec otišao je sredinom studenog prošle godine. No, zdravstveno mu se stanje ubrzo pogoršalo pa je trenutačno u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj.

– Muž mi je stopostotni invalid i teško se snalazi u zatvorskoj bolnici jer su tamo u sobi smještena njih šestorica. Bojim se da sve ovo neće izdržati. Moram reći da mi se muž u posljednje vrijeme jako popravio kao čovjek, ne pije alkohol, brine se o meni, naša tri sina i maloj jednoipolgodišnjoj kćeri i zaista bih i zbog djece koja ga obožavaju željela da nam se što prije vrati kući. Unatoč svemu što sam proživjela, danas, kad vidim koliko se promijenio, volim ga još više nego prije. Dala bih i ruku u vatru za njega. Da nije tako, zar bih u međuvremenu imala još jedno dijete s njim? – rekla nam je Kata Hršak koja smatra da joj je muž završio u zatvoru samo zato što nije imao adekvatnu pomoć odvjetnika.

Svima podnosila molbe

Stoga se obratila za pomoć i Centru za psihosocijalnu pomoć, Obiteljskom centru i Centru za socijalnu skrb u Krapini te Košarkaškom klubu u Krapini u kojem treniraju njezini sinovi, kako bi im i oni svojim pismenim molbama pomogli i utjecali na moguće pomilovanje. Kata je inače svoju molbu za pomilovanje supruga već podnijela Državnom odvjetništvu, Ministarstvu branitelja te Županijskom i Vrhovnom sudu.

U Obiteljskom centru Krapinsko-zagorske županije rekli su nam da oni nisu strana u sporu, no da je u konkretnom slučaju obitelji pružena sva pravna i savjetodavna pomoć u okviru njihove djelatnosti, a na tu pomoć, kažu, obitelj može i dalje računati.

Na bingu dobili 50.000 kuna pa sagradili kapelicu za ozdravljenje

– Otkad mi je muž krenuo na dijalizu, zajedno smo se zavjetovali Majci Božjoj Bistričkoj da ćemo štedjeti novac i ispred kuće podignuti malu kapelicu kako bismo se molili za njegovo ozdravljenje. 1999. mi se posrećilo i dobila sam na bingu 50.000 kuna. Od tog novca 20.000 kuna izdvojili smo za gradnju kapelice koju je blagoslovio i župnik te smo pritom počastili i 70-ak ljudi koji su došli na otvaranje i blagoslov. Otad je Branimir puno manje bio po bolnicama.

Večernji.hr / Zagorje.com

Još članaka iz "Crna kronika"

Facebook