Prije tridesetak dana, točnije 23. listopada u Maloj dvorani Pučkog otvorenog učilišta u Krapini održana je promocija spota Gordane Ivanjek „Tvoje Zipke još su svete“ kojeg potpisuje mladi režiser Mario Krog.

Organizatori promocije bili su Radio Hrvatsko zagorje Krapina i Pučko otvoreno učilište Krapina. Ispričavamo se čitateljima što o ovome pišemo s ovako velikim vremenskim odmakom, a koji je razlog doznajte u intervjuu kojeg smo s poznatom pjevačicom vodili u jednom krapinskom kafiću...

Ovo je, nakon „Zagorke“ koju si snimila 2005. godine, tvoj drugi spot. Iz kojeg si razloga odabrala baš ovu skladbu?
Ivanjek: Pjesma „Tvoje zipke još su svete“ rođena je 2005. godine na zagorskom glazbenom festivalu Krijesnica i za nju sam sentimentalno vezana. Stihove autorice Zorice Klinžić, koji govore o čežnji za rodnim krajem, pročitala sam nakon što sam se vratila iz Njemačke pa su se u meni probudile snažne emocije. Autor glazbe je dr. Marijan Jergović, donedavni ravnatelj pitomačkog festivala, a aranžer Željko Jakuš, član tamburaškog sastava Fakini koji su me te godine pratili na Krijesnici. Spot je osmislio i realizirao Mario Krog, režiser i predsjednik udruge Studio nezavisne produkcije iz Donje Pačetine.

Tko je sve sudjelovao u nastajanju spota?
Ivanjek: Cjelodnevno snimanje bilo je naporno, ali i prekrasno iskustvo koje bih rado ponovila. Prekrasni kadrovi nastali su u Zagorskoj hiži u Dubravi Zabočkoj, na Vuglec bregu, željezničkoj stanici u Velikoj Vesi te na travnjaku Marijevog djeda, Stjepana Kroga. U spotu se pojavljuje moja nećakinja Karmen Ivanjek, te moja šogorica Marijana Ivanjek i moj bratić Tihomir Pavlinić koji glume njene roditelje. Moja druga nećakinja, Petra, također je bila uz mene cijelo snimanje i pojavit će se u jednom od mojih sljedećih spotova. Dok sam razmišljala što bih odjenula za pojedini kadar spota, Mario je u sekundi otrčao u kuću i donio tri prekrasne haljine svoje majke Lidije. Svima ovim putem još jednom zahvaljujem.

Kakvih je sve (ne)zgoda bilo na snimanju?
Ivanjek: Prije svega se želim ispričati vlasniku turističkog objekta Vuglec breg koji je možda primijetio da mu u voćnjaku nedostaje nekoliko krušaka, te zahvaliti strpljivoj djelatnici Hrvatskih željeznica koja je za potrebe snimanja kartu za vlak „prodala“ tridesetak puta. Iako je snimanje u meni pobudilo sjećanja, ipak se nisam mogla uživjeti osamdesetak puta, koliko sam puta otpjevala pjesmu od početka do kraja. Također, kad u nedjelju navečer u poprilično popunjenom vagonu pjevate iz svega glasa, putnici vas malo čudno gledaju. (smijeh…)

Kako je protekla sama promocija?
Ivanjek: Strah i sumnja da se ljudi možda neće odazvati nestali su kad sam u dvorani u kojoj se tražio stolac više, ugledala svoje brojne suradnike i drage prijatelje. Promociju smo zamislili kao radio emisiju s nekoliko kratkih intervjua „uživo“ koju smo vodili kolega s Radija Hrvatsko zagorje Krapina Tomislav Lež i ja.



Ponovo su uz tebe bili najbliži glazbeni suradnici…
Ivanjek: Zahvaljujem Ivici Pepelku, producentu mog prvog nosača zvuka „Oči zelene“ i osobi koja mi je mnogo pomogla u glazbenoj karijeri. On je na promociji otpjevao pjesmu Moj oča, koju sam te večeri posvetila svom bolesnom ocu, koji nije mogao biti s nama. Ja sam izvela pjesme „Poišći me“ i „Nem te zvala“, a Ivicu i mene na klaviru je pratio Darko Berović. Kavaliri, moja zagorska braća, predstavili su se s dvije pjesme. Ovom prilikom zahvaljujem tamburaškom sastavu Prava stvar s kojima surađujem dvije godine, ŽVS Kajda, pucama koje me prate na mnogim nastupima i članicama ŽVS Kušlec. Zabočanin Martin Turk autor je prekrasnih fotografija koje su krasile moje pozivnice za promociju. Hvala CMC televiziji i Z1 televiziji koji su snimili reportaže. Zahvaljujem svim kolegama s radija koji su mi cijeloga tjedna bili na usluzi i nesebično pomagali. Na after partyu na kojem smo uz tortu proslavili trinaesti rođendan naše Krijesnice, atmosferu su dizali moji prijatelji Zvona starine, tamburaški sastav Begini iz Jastrebarskog i naravno, Kavaliri.

Brojni nastupi, voditeljske uloge, spotovi…Osjećaš li se kao zvijezda i umoriš li se ponekad?
Ivanjek: Svjesna sam da me ljudi prepoznaju, to mi godi, ali se ne osjećam kao zvijezda. Obična sam zagorska puca, imam posao koji radim osam sati na dan, a pjevanje je ljubav kojom se bavim u slobodno vrijeme. Sve što sam postigla, dugujem vlastitom odricanju, a da to ne volim ne bih to ni radila. Naravno, sve to ne bi bilo moguće bez podrške obitelji, prijatelja i suradnika. Nekoliko dana nakon promocije uvidjela sam da i nisam toliko „svemoguća“, jer sam od iscrpljenosti i stresa završila na Neurološkom odjelu Opće bolnice Zabok sa snažnom vrtoglavicom. Znam da čudno zvuči, ali tamo sam provela tri prekrasna dana. Osoblje je bilo jako ljubazno, cimerice super zanimljive, tegobe su polako nestale i kući sam se vratila dan prije svog rođendana. Uhodavanje u životni ritam i prenatrpani raspored krivci su što ovaj intervju nisam mogla dati prije.

U pjesmi Zagorka pjevaš „…ženila se nigdar ne bum…“ Misliš li ozbiljno?
Ivanjek: Mnoge moje pjesme govore o osjećajima, a da bih ih kvalitetno prenijela publici moram ih otpjevati sa srcem i u njih „povjerovati“. Prije godinu dana na svadbi drage prijateljice ulovila sam buket, pa sam pomislila da ću nešto morati promijeniti i u tekstu pjesme (smijeh). Naravno da bih se, kao i svaka djevojka, htjela udati i imati djecu. No, nekome je vrijeme s dvadeset, nekome ranije, nekome s trideset, a nekome eto, niti s trideset i jednom godinom. Vjerujem da će i taj trenutak u mom životu doći.

Koji su tvoji planovi za budućnost? Razmišljaš li o izletu u neke druge glazbene žanrove?
Ivanjek: Kada sam snimala svoj album prvijenac, pomislila sam kako će biti i zadnji. No, dobre reakcije publike te četiri nove pjesme koje su već snimljene i nekoliko drugih koje pripremam garancija su da ću svoj drugi album publici moći predstaviti 2010. ili 2011. godine. Ne vidim se u rocku, ali blagi pop ne isključujem, budući da sam već imala nekih iskustava. Voljela bih snimiti duet s Tihomirom Kožinom Tihyem. Vokalno si odgovaramo, smatram da je vrlo kvalitetna osoba i u njemu vidim Zagorca koji će postati zvijezda. Pjevanje je moja strast, jednom sam zbog ljubavi prestala, no to je duboko u meni i uvijek će, baš kao i tada, isplivati na površinu. Nastavit ću redovito sudjelovati na festivalima Požega, Pitomača, Pjesma i tambura i meni najdražoj, našoj Krijesnici, a raduju me nastupi u inozemstvu poput onih koje sam imala u Kanadi te Rusiji i Poljskoj uz tamburaški sastav Gazde. Pjevanje je moja najveća ljubav, svakodnevno mi donosi nova zanimljiva poznanstva i prijateljstva te obogaćuje život.