Jučer je u organizaciji Radija Marija Bistrica održana završnica 25. Recitala Josip Ozimec. Na ovogodišnji natječaj pristigla su 223 rada, od ukupno 61 autora ili autorice. Najviše je radova na standardu 109, na kajkavskom ih je 78, a na čakavskom 36. 

Stručni sud u sastavu dr. sc. Ivo Kalinski, profesorica Ivančica Tomorad i don Anton Šuljić odabrao je radove za izvođenje na samoj završnici recitala, kao i za objavu u zborniku ''Došel bum v Bistricu''. U zborniku se nalazi 68 pjesama, a njih 24 na završnici su interpretirali Jelena Januš-Grbić i Josip Klapač. Pjevala je Klapa ''Bistrica'', koja ove godine slavi 20 godina postojanja, a voditeljica je bila Ana Kruhak.

Stručni sud odlučio je i o nagradama, po tri u svakoj kategoriji. Treću nagradu u kategoriji čakavskih radova dobio je Franko Stipković iz Zagreba za pjesmu ''U očevoj kamari lektrika gori'', drugu Josip Klarić iz Gračišća za pjesmu ''Najlaglje je umriet'' a prvu Nevenka Erman iz Žminja za pjesmu ''Žuhki žulji''. Stipković je ujedno dobio i nagradu publike, što je prvi puta da nagradu publike osvaja jedna pjesma na čakavskom. U kategoriji pjesama na standardu treću nagradu dobila je Jelena Stanojčić iz Zagreba za pjesmu ''Nešto o nečemu, drugu Snježana Mihajlović iz Svete Nedelje za pjesmu ''Božikovina'', a prvu Marica Žanetić Malenica iz Splita za pjesmu ''San bez ovčica''. U kajkavskoj kategoriji treću je nagradu dobio Vinko Hasnek iz Glavnice za pjesmu ''Gruntna misel nas spaja'', drugu Stjepan Kralj iz Sesveta za pjesmu ''Bazilika'', a prvu Biserka Marečić iz Kašine za pjesmu ''Človek ot drieva''.

Recitalu je prisustvovala i zamjenica župana KZŽ-e Jasna Petek, koja je organizatoru uručila zahvalnicu za 25 godina održavanja recitala, a pozdravne riječi uputili su i načelnik Općine Marija Bistrica Josip Milički i rektor Svetišta MBB-e preč. Domagoj Matošević.

Donosimo pobjedničke pjesme:

1. nagrada čakavska poezija

Nevenka Erman, Žminj

ŽUHKI ŽULJI

od tramontani

črno nebo ruompa

miga

šajeti straše

vrani i tići z vihoron

vrtoglavo se vrtije

do zida stišnjen

još od zdamni

tuondi kažuon od sure groti

na mučieć

svojo suhoto

svakemu ponuva

tu skriti

težak i brek citi

prenjeno se gledajo va oči

čovik spuognjen do tla

već. . . ni ne moli

ni ne proklinje

samo si

z diesnon ruokon

po lieven dlane

a z lievon po diesnen

žuhki žulji broji

a njiguof trut tuče  grat

žuhki žulji - gorki žuljevi, miga – sijeva, šajeti – gromovi, vrtije – okreću, od zdamni – odavno, tuondi kažuon - okrugla poljska kućica,  suhota - suho sklonište, citi – tihi, brek – pas,  spuognjen – pogrbljen,  njiguof trut - njegov trud,   grat –tuča

1. nagrada standard

Marica Žanetić Malenica, Split

SAN BEZ OVČICA

U hladno predvečerje uzimam mjeru

pustoj stazi što vodi do kraja puta

gdje stoluje tek negostoljubiva hrid

u jednoj od bezbroj nijansi sive

što pejzažom ovim za smirajem luta.

Je li siva uopće boja, pitam se

kao jedina šetačica i družbenica mora

što pjeni se uznemireno, divlje,

skupljajući snagu za veliku vodu

i sve one neprijeđene milje.

Dok svjedočim rođenju još jedne noći,

za mene se lijepe tamne sjene

pa hitam nazad, do svojih vrata

iza kojih se čuje tek otužan pjev

kukavice što iskače iz drvena sata.

Molim Ga, milostiv mi budi,

nek' bez uzaludna brojenja ovčica,

s okusom soli i slatka umora,

načnem onaj prvi, tvrdi komad sna…

i na molitvu da probudi me zora.

1. nagrada kajkavska poezija

Biserka Marečić, Kašina

ČLOVEK OT DRIEVA

Kušni me da ti ne posehnem

pret juočmi...

veter brusi zuobe na kuoru drieva

hrusti se korena gliblinu raščiehati

raščuohati... brazdu preorati...

sklecnuti gleženj

ne da mi spuot drieva meknuti...

veter češe grajne češe meje f nami

i zvun nas, ali senak ga i dale srbi...

nemre stati... a ja... a mi...

si jednak kak raspuocale semejne

rasejani... gduo kam...

kak f truc posejane rieči... ali kak

ih z kukola zvlieči...

fstegnuti gležni, našpanane tetive,

juoš kap teru z sebe scediti... ili...

kuožu si preslieči i biti podobneši

sposobneši i tak dale se one na eši...

veliki hudi muočneši... a...

ja... tekar mali človek spuot drieva...

mali človek ot drieva...

prestrelen f kmice z of kraj i z on kraj...

seme gduo zna čega i zakaj...

kušni me Mater... rasvietli mi puota...

dej... ili naj... se kaj znam

je da tekar imam začetek i kraj...

nagrada publike:

Franko Stipković, Zagreb

U OČEVOJ KAMARI LETRIKA GORI

Čudno e to, u očevoj kamari, na drugemu podu, letrika gori,

a njega nin.

U svoemu modremu, radniškemu vestitu

već je meju oblacima.

Čudno e to, u očevoj kamari, na drugemu podu, letrika gori,

već pada večer, a oca nin.

Po napuknutemu miru miče se malašna uholaža,

a jan stoin nepomično nasrid kamare

i provan se sitit boje očeva glasa.

Gledan kroz punistru i vidin modro, litnje nebo.

Ispri kuće svitlozelenih mirih opeta e dobro rodila

loza krivača. Ispri mrtve kuće svitlozelenih mirih.

Agust e. Rascvitali se krvavocrveni čunkei. Zelene

grilje na punistri upile su svu svitlost paka e u

kamari polumrak. Na miru, izna uzglavja posteje, naziren

sliku dvoe mladih, zajubjenih, u

tamnemu okviru muka. Para mi se, čuin očev glas.

Para mi se...

Zatvaran škripava vrata kamare i

skalain se drvenin skalinama.

Para mi se, čuin očev glas.

kamara – soba, letrika – električno svjetlo, e – je, pod – kat, nin – nema, vestit – odijelo, meju – među, mir – zid, provat – pokušati, punistra – prozor, agust – kolovoz, čunkej – zjevalica, paka – pa, para – čini, skalat se – spustiti se, skaline – stube