Wes Mackey, Krešo Oremuš i Peco Petej

Bila je to sjajna glazbena večer u dvorcu Oršić. Wes Mackey donio je u Zagorje pravi duh delta bluesa. Naš Krešo Oremuš mogao je pred svojom publikom pokazati što znači svirati s iznimnim glazbenikom, a da priča bude kompletna za bubnjevima je sjedio legendarni Peco Petej.

Iako neuobičajen dan za koncerte, ponedjeljak je u dvorcu Oršić ponudio posjetiteljima odličan nastup Wesa Mackeya, Kreše Oremuša i Pece Peteja. Gibalo se u ritmu bluesa kojeg je ovaj trio zasvirao u sklopu europske turneje na kojoj se trenutno nalaze.

- Peco Petej se dugo godina zna s Wesovim menadžerom Raymondom Frickom. Trebali su usnoharmonikaša i Peco je predložio mene. Wes je čuo kako sviram i evo me s njima na europskoj turneji od Belgije do Crne Gore. Imali smo slobodan dan, pa sam imao sreću da uz pomoć Jože Gospočića i Muzeja Hrvatskog zagorja upoznam ljude s ovim iznimnim glazbenikom, jednim od posljednjih izvornih delta bluesera - rekao nam je zagorski usnoharmonikaš Krešo Oremuš.

Žive blues

A u Zagorju se dopalo i Wesu Mackeyu. Rekao nam je kako je to lijep kraj, pun povijesti, s ljubaznim ljudima, a voli i Sonny boya , kako zove Krešu, budući da mu je teško izgovoriti njegovo ime, pa to obično ispadne nešto kao Krežio .

- Prvi sam puta tu i nadam se da će me pozvati opet. Ja živim blues. Blues je oko nas iako ne može sve biti loše. Male teškoće mogu ti dati blues. Danas nam je pukla guma i evo bluesa. Klinci zakasne na bus za školu, evo bluesa. Blues ipak ne govori samo o samoći i nesreći. Može i podići atmosferu, da budete veseli i nasmijani - veli Wes Mackey.

- Sviram uglavnom svoje pjesme, uz poneku obradu. Kad sviram tuđe pjesme, onda ih interpretiram na svoj način. Vrlo sam sretan da imam Krešu i Pecu. Svirao sam s puno usnoharmonikaša, a onda sam ovdje našao najboljeg. Odlično se zabavljamo, sviramo, šalimo se. Kad postanem sentimentalan oni me nasmijavaju. Krešo je čovjek s velikim srcem - veli Mackey.

Ovaj trojac na turneji će odraditi 12 koncerata.

- Wesa vole glazbenici i publika iz cijelog svijeta. To smo vidjeli na svirkama i posebno na blues i jazz festivalima u Švicarskoj gdje smo svirali pred 35.000 i 5.000 ljudi. Sviralo je 25 bendova, najviše iz Amerike. Ovakvi nastupi puno mi znače jer otvaraju mnoga vrata. Sad sam doma napokon stigao pogledati e-mail i već su stigli pozdravi iz SAD-a. Svirali smo tako s poznatim bendovima Mississippi Heat s Carlom Weatherbyjem, Ericom Burdonom i Animalsima, E. C. Scottom, Red Hot Blues Sisters. Iako turneja još nije gotova, već se dogovaramo i za sljedeću godinu - priča nam Krešo Oremuš.

A kad završi europska turneja, Wes Mackey kreće u istočnu Kanadu, pa u rodnu Južnu Karolinu, pa natrag u Vancouver gdje živi. Pola vremena provodi na turneji, a pola kod kuće. Zašto se skrasio u Vancouveru niti sam ne zna. Možda što tamo ima dosta velikih hotela, pa često može svirati.

- Moji idoli u mladosti bili su John Lee Hooker i Muddy Waters, ali i mnogi za koje nitko ne zna, a sviraju kao ludi. To je tamo način života i svi sviraju gitaru. Svirat ću koliko mogu jer blues je moj život - rekao nam je na kraju Wes Mackey.

Peco legenda

A za bubnjevima živa legenda hrvatske glazbe, Peco Petej za kojeg je dovoljno reći da je svirao u Delfinima, Indexima i grupi Time. Iza sebe ima nebrojene koncerte i nastupe s blues i jazz bendovima, ali i velikim orkestrima.

- Meni je zadovoljstvo svirati sve vrste glazbe, ali blues je osnova. Konačno sam otišao u mirovinu i dobio od ministarstva priznanje za promociju bluesa i jazza. I kad me pitaju što ste vi , ja velim samo čovjek koji je preko Delfina, Indexa, Timea, Erica Claptona, Foundationsa, Briana Ferryja, još uvijek tu. S mirovinom ne prestaje vaše umjetničko djelovanje. Nisam pitao kolika mi je mirovina, ali sam sretan da sam mogao živjeti od onoga što volim. Sada radim i u Splitu blues i jazz klub, da vratim uz pomoć grada, županije i ministarstva urbanu glazbu. Inače s Krešom Oremušem se poznam dugo i ne moramo se stalno viđati da budemo prijatelji, pa sam ga pozvao da nam se pridruži na turneji. Kad sam ga prvi put vidio kao svira i njegovu zagorsku dušu znao sam da je pravi jer danas treba znati što ne svirati - rekao nam je kratko Peco Petej u prolazu dok se žurio pripremiti svoj bubanj.

Kiša se nikako nije mogla odlučiti bi li padala ili ne. Sitno je kapalo s neba, dovoljno da trojicu glazbenika potjera da se sakriju pod svod dvorca. Naravno, kiša je potpuno stala kad su počeli svirati i više nije padala.

Sve u svemu, publika je uživala u glazbi, a ovaj trojac pokazao je svu ljepotu bluesa. Wes Mackey predstavio se svima koji nisu poznavali njegovu glazbu kao vrstan interpret, gitarist i autor. Bila je to zaista prava glazbena poslastica.