U Dječjem vrtiću 'Bubamara' u Donjoj Stubici u četvrtak je predavanje na temu roditeljstva održao poznati hrvatski pisac i predavač Bruno Šimleša.

Pred okupljenim se roditeljima dotaknuo brojnih tema vezanih uz odgoj djece te kroz opušteno predavanje i razgovor, preko vlastitih primjera, ali i šalu na svoj račun približio roditeljima svoj stil odgoja u kojem, kaže, i on svakodnevno uči kako biti što bolji tata. Inicijatorica i moderatorica predavanja bila je bivša novinarka, spisateljica i društvena poduzetnica Jelena Ribić Pavelić.

Šimleša je autor brojnih bestselera popularne psihologije, a na temu odgoja djece održao je dosad stotinu predavanja, i to ne samo na temelju vlastitog iskustva kao roditelja 12 – godišnje, kako kaže, 'curke', nego i na temelju onoga što znanost govori i onoga što primijeti oko sebe. Tijekom nešto više od sat vremena prošao je kroz pitanja o granicama koje djeci treba postaviti, o cilju kazni koje dajemo djeci, o učenju djece najvećim životnim vrijednostima i slično, a i roditelji su se sa svojim pitanjima rado uključili u razgovor, potraživši savjet kako bi i sami bili bolji u odgoju svojih mališana.

Piscu su na dolasku zahvalili roditelji koji su slušali predavanje te ravnateljica vrtića Snježana Benko koja mu je za uspomenu predala mali rad vrtićevaca napravljen posebno za njega.

Prije samog predavanja, o temi suvremenog roditeljstva i odgoja i mi smo razgovarali s popularnim piscem, koji nam je rekao kako je u zadnjih 20 godina puno razgovarao s ljudima o problemima s kojima se susreću u odgoju te je pročitao puno literature kako bi i sam naučio biti bolji tata, a sada svoja iskustva vrlo rado prenese drugim roditeljima koji su željni i spremni čuti neki drugačiji pristup odgoju. – Primijetio sam da obično na moja predavanja dolaze oni roditelji koji su već dobri, ali žele biti još bolji. Ini roditelji koji imaju najviše problema i najviše prostora za učenje ne dolaze, jer 'šta će njima netko govoriti kako da odgajaju svoje dijete' – rekao je Šimleša.

Rekao nam je i kako je cilj njegova predavanja da svaki roditelj kritički razmisli o onome što je čuo, što ne znači da se treba ili ne treba složiti s njime i njegovim metodama. – Neki ljudi misle da je sramota nešto ne znati. Ja mislim da je sramota ne truditi se saznati. Najčešće se roditelji ne osjećaju ugroženo nakon mojih predavanja i uzmu o obzir ono što su čuli, a ima i onih koji prihvate neki novi odgojni stil o kojem do tada nisu razmišljali. naime, ako niste zadovoljni sa svojim rezultatima u odgoju, nije u redu kriviti dijete, već mi trebamo preuzeti odgovornost i vidjeti kako prilagoditi djetetu ono što mu želimo prenijeti. Često je to jako veliki izazov, jer moramo smisliti adekvatan način na koji ćemo to napraviti, no, nitko nije rekao da će odgoj biti jednostavan – kaže Šimleša. Isto tako, napomenuo je kako je odgajati dijete bez odgajanja samog sebe zapravo nemoguće. – Mi prvenstveno sve što želimo prenijeti djetetu od mnogih životnih vrijednosti to trebamo prvo implementirati u naš život. primjerice, nesamopouzdani roditelj ne može naučiti dijete samopouzdanju – dodao je.

U odgoj je potrebno uložiti i puno strpljenja i živaca koje, i sam kaže, nemamo baš uvijek. – Nismo savršeni, radit ćemo greške. Nema roditelja kojem se ne desi period kad nema strpljenja i živaca. I tada trebamo biti blagi prema sebi, da bismo sačuvali energiju za sutra. Potrebno je i stalno se educirati, a vrlo je važno i da oba roditelja budu uključena u odgoj i da su barem na istoj stranici, jer, odgoj djeteta je turbulentan, a još ako se oko načina odgoja roditelji ne slažu, onda turbulentan može biti i odnos s partnerom. Ima puno izazovnih situacija kada su živci tanji, no važno je redovito se rekuperirati, brinuti se za sebe prije nego što nam energentska baterija dođe u crveno. Tu obično kasnimo – rekao je.

Dodao je i kako je nemoguće ne primijetiti epidemiju previše popustljivog odgoja, gdje su djeca apsolutni kraljevi, a roditelji se ne usude postaviti granice. – Granice treba postaviti, i to smislene, prilagođene dobi i karakteru djeteta. To znači da nećemo svim, primjerice, četverogodišnjacima postaviti iste granice, jer nisu svi isti, nećemo prema svakom djetetu imati isti pristup. Bilo bi super da s djetetom dođe priručnik da znamo odgovor na sva pitanja, no zapravo se sa svakim djetetom svaki roditelj treba snalaziti stalnim učenjem – pojasnio je. Važno je, kaže, postaviti granice, koje su u odgoju vrlo bitne, a s njima treba krenuti vrlo rano. – Djeca imaju dvije vrste plača; kada im nešto treba i onaj plač bez realne potrebe. Ako do godine i pol ne shvatimo razliku između ta sva plača, dijete postane jako vješto u korištenju svog glasa. Djeca imaju vrlo malo životnih vještina, a onda one koje imaju moraju dovesti do savršenstva. Zato će točno znati što prolazi sa mamom, što sa bakom, što sa odgajateljicom, tatom, prijateljem, ujakom i slično. Djeca idu linijom manjeg otpora i to je njihovo pravo, a naše je pravo da se trudimo raditi ono što je dobro za njih. A nije dobro za njih biti rob svih njihovih želja, da oni određuju ritam i da nas ucjenjuju da moraju dobiti od nas sve što žele, kada to žele i koliko i tu neki suvremeni roditelji rade grešku, jer ih je toliko strah emocionalnih posljedica djece ako iste sekunde ne zadovolje sve njihove želje. Treba zadovoljiti potrebe djece, ali ne i sve njihove želje, to treba razlikovati – pojasnio je Šimleša.

Postavljanje granica teško da može, kaže, proći bez kazni. Pri tome nikako ne misli na fizičko ili verbalno kažnjavanje, već smislene kazne s ciljem da dijete porazmisli o svojim postupcima. – U našem narodu postoji ideja pedagoške pljuske. To je krivo, pedagoška pljuska ne postoji, za to nisam nikako. A i svaki udarac, svako nasilje, verbalno ili fizičko, je znak da smo izgubili kontrolu nad sobom i nad odgojem. Nije poanta da se dijete nas boji, nego da imamo autoritet koji smo zaslužili. Stoga ni cilj kazne nije da se dijete kazni, nego da ga se natjera na razmišljanje. Ako kazna nema efekta, idemo na plan b, c, d, e, f i g i tako do kraja abecede ako treba, ali se trudimo da nam ove prve opcije uspiju, jer plan a najčešće propadne – našalio se.

Mnogi će roditelji danas reći kako je za sve to potrebno jako puno vremena, čega nam svima u ovom užurbanom svijetu itekako manjka. No, Šimleša i za to ima odgovor. – Za to treba naći vrijeme. Ne možemo uvijek briljirati u svim životnim ulogama i nemamo uvijek vremena, to je točno. Ali odgoj djece trebao bi nam biti životni prioritet, za kojega uvijek treba naći vremena. Da, teško je, ali svaka pametno uložena sekunda će se isplatiti, djeca će nam vratiti taj emocionalni kredit, a tako će nam vratiti i ono loše, što je propušteno – rekao je Šimleša.