Malo tko još nije čuo za Kirjales. Vesele, mlade djevojke Zagorce su osvojile svojim vedrim nastupima i pjesmama koje slave zagorske običaje i tradiciju. Kažu, ne zarađuju od svog bavljenja glazbom, a najvažnije od svega u njihovu radu im je to što se ne srame svog Zagorja. Evo što su Đurđica, Martina i Karolina u opuštenom razgovoru rekle o novoj pjesmi i svojim dosadašnjim uspjesima.
 
Recite za početak par riječi o Udruzi za promicanje narodne kulture Kirjales i zašto ste baš registrirane kao udruga?

Kirjalesica je osam. To su redom Nikolina Sever, Žaklina Vukić, Iva Ranogajec, Helena Mraz, Đurđica Loina, Karolina Šimag, Martina Jakuš i Josipa Dumbović. Osnovane smo na prijelazu između 2005. i 2006. godine kao vokalna skupina, a kao udruga smo registrirane smo 2009. godine. Do okupljanja je došlo spontano. Sve smo se međusobno poznavale jer smo vokalno surađivale s KUD-om Preslica iz Zagreba oko organizacije jednog koncerta i tada smo došle na ideju da u našem Začretju osnujemo vokalnu skupinu. Registrirale smo se kao udruga zato jer je naš cilj promicanje tradicijske kulture. Ne mislimo stati samo na pjevanju. Mi recimo skupljamo narodne nošnje, bavimo se folklorom i van naše pjevačke skupine pa se može reći da se ne koncentriramo samo na pjevanje nego na više vidova očuvanja naše zagorske tradicijske kulture.
 
Na festivalima redovito osvajate nagrade. Koliko vam znače te nagrade?

Da, zaista osvajamo brojne nagrade. Za četiri pjesme osvojile smo čak šest nagrada. Za pjesmu Spomenek osvojile smo prvo mjesto žirija na festivalu Pjesma i tambura, za pjesmu Faljen Isus i Marija treće žirija i prvu slušatelja Radija Kaj, zatim za skladbu  Zagorske sme dekle fajne također prvu nagradu žirija, za pjesmu Zagorje naša mati druga nagrada žirija, te za pjesmu Zori se dani se na Vgf-u u Velikoj Gorici nagrada za najbolji tekst. Nagrade su velika motivacija za daljnji rad. Sretni smo kad nas netko prepozna, pogotovo struka.

Publika odlično reagira na vašu glazbu. Čime osvajate publiku?

Mišljenja smo da se našoj publici najviše sviđa što se ne sramimo svojeg Zagorja. To publika prepoznaje i cijeni. Nastupamo u narodnim nošnjama, uvijek s osmijehom na licu, a naše pjesme kroz neke lijepe i stvarne priče o Zagorju. I sama vjerna publika nam je motivacija za daljnji rad, da budemo još bolje i da još više radimo.

Je li u planu izdavanje albuma koji bi objedinio sve dosadašnje pjesme?

Izdavanje CD-a je u planu ali nam nedostaje malo vremena i sredstava.  Radimo polako i kvalitetno. Ne želimo neke instant pjesme 'na brzinu' samo da bi popunile album i da bi ga izdale.  Bolje da imamo jednu poštenu pjesmu godišnje nego pet koje su nastale na brzinu i bez žara.
 
Što smatrate svojim najvećim uspjehom?

Najveći uspjeh nam je to što smo se našle s istim ciljem, da pjevamo pjesme  kakvih dotad nije bilo i na način na koji se to tad nije pjevalo. Mi smo vokalno folklorna skupina kakve do našeg osnutka nije bilo. A i to što smo se održale, što nas ljudi prepoznaju, cijene i vole svakako je velik uspjeh. Nama je svima je to hobi, ništa od toga ne zarađujemo. S ljubavlju i voljom radimo na promicanju kulture. Važno nam je i to da se međusobno odlično slažemo. Baš smo jedna vesela i otkačena ekipa.

Je li se teško nametnuti na zagorskoj glazbenoj sceni ovakvom glazbom kakvu Kirjalesice izvode?

Nije se bilo teško nametnuti jer nema puno takvih vokalnih grupa, a uz to mi imamo svoj stil. Ne šaramo i ne pokušavamo nešto novo nego njegujemo taj svoj stil i u njemu pokušavamo biti što bolje. Nemamo nikakve planove da počnemo pjevati nekakve zabavne pjesme ili da eksperimentiramo s stilovima.

Koga biste od suradnika posebno istaknule?

Prvenstveno treba spomenuti Željka Vučkovića koji je autor svih naših dosadašnjih pjesama. Za novu pjesmu stihove nam napisala Nevenka Gregurić, a glazbu i aranžman Robert Mihovilić. Riječ je o novoj pjesmi  koju ćemo pjevati na festivalu Pjesma i tambura, a nosi naziv Dedekova pripovetka. Surađujemo i s puno tamburaških sastava kao što su Zvona Starine, Fakini, Luna bend. Suradnju imamo i s Ivicom Pepelkom s kojim ćemo nastupati na koncert 11.ožujka u Koncertnoj dvorani Lisinski. Naravno, tu je i Mario Krog koji se brine da naše pjesme dobe i video izdanje tj. snima nam spotove.

Koja pjesma vam je nekako najviše prirasla srcu?

Spomenek nam je najdraža pjesma. Došle smo s njom na festival kao autsajderi i dobile smo prvu nagradu žirija. Pjesma je odlično prihvaćena, a publika je čak i pustila suzu. Bile smo ushićene nakon tog prvog uspjeha i neizmjerno sretne. Stih koji najbolje opisuje naš je 'Najte se svoga sramiti...' i zato nam je to najdraža pjesma.
 
Kakvi su daljnji planovi za budućnost osim nastupa na festivalu Pjesma i tambura?

Izdavanje albuma nam je svakako jedan od ciljeva, no među nama se rodila još jedna ideja. Željele bi proširiti suradnju s vokalnim sastavima diljem Hrvatske i to nam je nova ideja. Želja nam je organizirati večer vokalnih skupina na kojoj bi sudjelovale vokalne skupine iz svih županija, dakle od Dalmacije preko Slavonije i Baranje do Zagorja