Malo tko može se s nenavršenih 20 godina pohvaliti da je svirao gaže i koncerte s najpoznatijim imenima naše glazbene estrade. No, samo se Petar Ruk iz Donje Stubice može dičiti time da je s Frankom Batelić snimio pjesmu koja će ove godine predstavljati Hrvatsku na Eurosongu u Portugalu.

Pjesma za Eurosong

Ovom su se iznimno talentiranom mladiću unatrag nešto više od godinu dana počeli nizati uspjesi koji samo potvrđuju da je rođen za glazbu i, kako i sam kaže, da je glazba njegov život. Glazbene suradnje s poznatim pjevačima i pjevačicama, koncerti pred prepunom zagrebačkom arenom i turneja koja je pred njim, doveli su ga do suradnje na koju je ponosan on, njegova obitelji, prijatelji i Stubica, a bit će i cijelo Zagorje, jer će se upravo zvuk njegove violine čuti dok će Franka Batelić u Lisabonu pjevati stihove pjesme ''Crazy''.

S Petrom smo pričali u domu njegove obitelji u Gornjim Matencima

Prvi koncert Petar je, s kumčetom Matijom Mihaljevićem, svirao s Matom Bulićem

– Velika je to stvar, puno ljudi će čuti pjesmu. Možda neće znati da sam ja tu svirao violinu, ali meni je bitno da to znam ja, moja obitelj i prijatelji – priznao je i sam Petar, koji na Muzičkoj akademiji u Zagrebu studira violinu. Sa svojim gudačkim kvartetom, pjesmu je u studiju Ante Gela snimio protekloga tjedna, a javnosti će biti predstavljena ovih dana. – Sviđa mi se pjesma, mislim da bi čak mogla postići i neki veći uspjeh, no to je samo moje viđenje i shvaćanje pjesme, ne znam kako će ostali reagirati na nju – rekao je, dodavši kako je Franku upoznao prije 5 mjeseci, dok je snimao pjesmu za Indiru. – Skroz je normalna cura, ne ponaša se ko da je neka velika zvijezda, super je i otvorena – otkrio nam je. Smiješi mu se i snimanje spota, no zada još nije siguran da će s Frankom putovati u Portugal. Zbog pravila Eurosonga, na pozornici je dozvoljeno svega šest osoba, pa cijeli kvartet uz Franku i njezine prateće vokale neće ''stati''.

Treme nema

Do suradnje je došlo preko Branimira Mihaljevića, autora pjesme, s čijom je obitelji Petar usko povezan, jer je njegovom sinu Mateju, koji također svira violinu, krizmani kum. Zajedno su okupili kvartet i počeli svirati s brojnim poznatim glazbenicima, sve preko producenta Branimira Mihaljevića. Krenulo je od suradnje s Matom Bulićem i koncertom u Lisinskome 2015., a onda su se zaredali i drugi angažmani. – Svirati pred 20 tisuća ljudi u areni neopisiv je osjećaj. Tek kad se čuju povici iz publike, onda je to nešto fenomenalno. No, tremu nemam. To mi se događa kad sviram klasiku, pred manje ljudi i kad točno vidim tko me gleda – kaže Petar, dodavši kako je sve te velike zvijezde doživio potpuno suprotno od onoga kako ih se ''reklamira'' na televiziji. – Bio sam iznenađen u pozitivnom smislu. Svi su bili uglavnom otvoreni, opušteni i druželjubivi. Iako znaju da smo orijentirani na klasiku, svima njima je drago kad dođe netko iz Muzičke akademije jer je danas rijetkost da netko tko više preferira klasičnu glazbu, radi sa pop muzičarima. Planiram i dalje prihvaćati takve suradnje i zaraditi nešto novaca, a i u svemu tome uvijek mogu pronaći nešto dobro, svirati čim više, što je najvažnije i napraviti si tako odskočnu dasku za možda neke buduće projekte – rekao je.

Skromnost prije svega

No, dijeljenje pozornice s Miroslavom Škorom, Đanijem Stipaničevim, Tedijem Spalatom, Renatom Sabljak, Massimom, Petrom Grašom, Mijom Dimšić, Terezom Kesovija, Goranom Baretom i mnogima drugima kojih se nije odmah sjetio, Petra nije nimalo odvratilo od skromnosti, vrline koja se na njemu prva primijeti, a niti od njegove prve ljubavi, klasične glazbe. – Klasika na violini, to najradije sviram. U budućnosti bih se volio vidjeti u nekom orkestru, poput Zagrebačke filharmonije, iako imam u planu otići van na petoj godini studija na razmjenu studenata – kaže Petar, dodavši kako mu je koncert sa Zagrebačkim solistima u siječnju u svemu tome bio najljepše iskustvo, obzirom da se radi o klasici. Mama Snježana i tata Zdravko istaknuli su kako su izrazito ponosni na Petra i njegove uspjehe. Mama nam je otkrila kako je Petar zapravo vrlo ozbiljan za svoje godine te da se ozbiljno postavi prema svemu čega se primi, pa tako i prema glazbi.

Petar je sa svojim gudačkim kvartetom snimio i pjesmu i pjesmu s Indirom Levak

– Velika je zapravo odgovornost na njemu, pogotovo kad se svira klasika, jer nema pravo pogriješiti i to je zapravo umjetnost, na tome mu se divim – rekao je tata Zdravko koji je i sam glazbenik, svira u bendu i profesor je u glazbenoj školi te su zapravo sva četvorica sinova glazbenu nadarenost, a posebno ljubav prema glazbi, pokupili preko njegovih gena. Prijatelji se pak, otkrio nam je Petar, šale na njegov račun. – Često mi kažu ''ne smijem sjesti kraj tebe'', ali sretni su zbog mojih uspjeha. Mnogo puta s poznatim glazbenicima snimim i neki video ''pozdrav dečkima iz Stubice'', pa im je drago – ispričao nam je.

Dobro usklađene obveze

Petar je student druge godine violine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Upisao je akademiju godinu dana ranije nego njegovi vršnjaci, jer je ranije završio srednju glazbenu školu. Redovnu osnovnu školu završio je u Donjoj Stubici, a nakon toga Srednju školu primjenjene umjetnosti i dizajna, glazbeni razred, u Zagrebu. – Dok sam bio na prvoj godini studija, još sam pohađao četvrti srednje. Bilo je naporno, ali sve sam ispite dao u predrokovima i prvom roku. Samo uz rad i trud se sve može – kaže Petar. A obaveza ima mnogo. Osim onih na akademiji, gdje trenutno radi na projektu opere koja traje tri sata, koncerata i glazbenih suradnji koje je dosada radio i ima u planu, aktivan je i u Stubici, gdje je postao dirigent Puhačkog orkestra Vatrogasne zajednice Općine Gornja Stubica. Obveze treba dobro uskladiti, kao i brojne probe, obzirom da od sljedećeg tjedna kreće na turneju sa Željkom Bebekom.

Suradnja s Tedijem Spalatom

– Prvo koncert u Zagrebu, a onda Osijek, Split i Beograd. Bit će naporno jer imamo puno probi, po 5,6 sati dnevno, ali i zanimljivo, jer prvi put u tom sastavu radimo turneju, a osim violine, svirat ću i trombon – rekao je Petar. No, ništa nije problem, kaže, jer glazba je njegov život. Svaki dan živi kroz glazbu, tim više jer je uz nju vezan još od malih nogu. A mi mu želimo da u svoj kraj donese još mnogo glazbenih uspjeha o kojima ćemo s ponosom pisati.

Franka Batelić/Facebook