ZL: Iako ste široj javosti prvenstveno poznati kao pjevačica, iza vas su i brojna glumačka ostvarenja. Koliko nam je poznato, vi ste se još kao djevojčica u ZKM-u dvoumili između pjevanja i glume. Zapravo, htjeli ste biti i pjevačica i glumica, je li tako?

Kovačiček: Pa zapravo sam htjela biti glumica u tom dječjem kazalištu, koje se tada zvalo Pionirsko kazalište, a sada se zove Zagrebačko kazalište mladih. Mi smo u to vrijeme uistinu puno nastupali. Imali smo i turneje po Njemačkoj, po Europi. U Zagrebu je to bila jedna institucija koja je odgajala djecu od najranije mladosti. Mene je mama tamo upisala već s 5 godina. Još nisam ni u školu išla. Jer je vidjela da stalno nešto glumatam. U to vrijeme sam svirala harmoniku, a tamo smo imali i klasu pjevanja, gdje nas je pjevanju i tehnici pjevanja podučavala tada vrlo poznata profesorica Truda Reich. Nastupali smo i u mjuziklima i tak... Međutim, nije mene tada toliko privlačila glazba, koliko gluma. Ali, to što mi se dogodilo kad sam imala 13 godina, to je bilo odlučujuće. Jer tad su se u Zagrebu u Varieteu pojavila ona natjecanja za mlade talente, Prvi pljesak. I to je bila prva prilika da ja nastupim pred publikom. I onda kad su se desile odmah te nagrade i pobjeda, i ponuda Jugotona da se snima nešto... To je bilo odlučujuće. Krenulo je tako vrtoglavo. To je, zapravo bio duet 'Duo Hani' i to je bio moj glazbeni početak.

ZL: Ono što je kod vas fascinantno, osim vaših nevjerojatnih vokalnih majstorija, jest ta vaša energija i povezanost s publikom. Nastupali ste diljem svijeta i surađivali s brojnim svjetskim zvijezdama, ali vi i dalje s jednakom strašću i žarom nastupate u, recimo Lisinskom, kao i u Bejbi baru na Visu...

Kovačiček: Kaj ste bili tam? (smijeh) Joooj to je bilo super....

ZL: Jesam. Zato vam i velim da uistinu oduševljavate tim svojim pristupom. To puno govori prije svega o vašem odnosu prema glazbi, a onda i prema publici.

Kovačiček: Pa ja mislim da se tako ponašaju svi pravi, iskonski umjetnici... Ustvari, ja čak sebe ni ne smatram umjetnicom. Za mene je to moj život. Ljudi koji se time bave, koje sam upoznala diljem svijeta, a upoznala sam velike zvijezde, one koje žive za glazbu..., svi su oni takvi. Njima je svejedno sluša li ih deset ljudi ili deset tisuća ljudi, pjevaju li u kafiću ili za usko društvo za stolom. Kad ga uhvati inspiracija, adrenalin, uzme gitaru i počne pjevat. Jer mora to izbaciti iz sebe. Tak sam i ja.

ZL: Vaše godine nisu tajna.... Stoga, zbilja fascinira ta vaša nepresušna energija. Na bini ste živahniji od daleko mlađih kolegica.

Kovačiček: (smijeh) Dobro, nisam više baš. Nekad sam bila i živahnija. Ali mogu ja i sad. Samo mi poslije moraju pomoći da siđem s bine (smijeh). Šalim se. To ne smijem pokazat...

ZL: Već dugi niz godina ste nam, kao rođena purgerica, redovita gošća i na našem krapinskom Festivalu...

Kovačiček: Ja jesam rođena i odrasla u Zagrebu, ali mi je mama iz Dubravice, a tata mi je iz Tuheljskih Toplica. Tak da sam vam ja prava Zagorka. I puno puta sam nastupala na krapinskom Festivalu, ne sjećam se točno kad je bilo prvi put, ali kad god su mi ponudili, uvijek sam birala lijepe pjesme, s lijepim tekstovima i uvijek sam nastupila.

ZL: Koji su vam najdraži autori s kojima ste surađivali kad su u pitanju kajkavske popevke?

Kovačiček: Dalibor Paulik i Marko Tomasović. Ali tekstovi su bili od nekih vaših poznatih pjesnika u Zagorju. No, evo, ja sam pronašla jedan tekst u knjizi Slavice Maras, iz koje je i većina tekstova za moj zadnji album, koji se zove 'Konstatacija jedne mačke', što u zagrebačkom slengu znači da sam ja 'mačka'. Dakle, pronašla sam taj tekst koji se zove 'Muškarci'. Onda ga je Radovan prepravio na zagorski u 'Muži, muži', a Marko Tomasović, koji je napisao neke od mojih najboljih pjesama, ga je uglazbio. I tu pjesmu sam izvela na prošlogodišnjem Festivalu. Ja uvijek tražim neke provokativne tekstove. Hoću da moja pjesma bude drugačija od drugih.

ZL: Ona pjesma koja je nekako posebo srasla s vama i fantastično 'pogodila' onu percepciju koju publika o vama ima, je zasigruno 'Žena za sva vremena'. Sad vas mnogi tako i zovu.

Kovačiček: Je, je... mene sad svugdje najavljuju kao ženu za sva vremena. Tu je pjesmu za mene napisao Marko Tomasović dok još nije imao ni 20 godina.  On je meni donio tu pjesmu i meni je to bilo iznenađenje. Naravno da sam prihvatila. Tad smo objavili i istoimeni album, 'Žena za sva vremena', koji je izdala Croatia Records. Ali, eto, oni ga čak nisu reizdali. Niti spot napravili. Spot sam ja financirala. Niti su je doštampali, niti su je promovirali, pohvalili... Ja čak ne mogu ni znati kolika je bila tiraža jer mi vjerojatno nisu ni platili.

ZL: No ona gluma s početka priče, uz glazbu, ostala je uvijek prisutna u vašem životu i radu, ponajprije kroz angažmane u mnogim mjuziklima.

Kovačiček: Da. Kako sam se htjela uključiti i u glumu, i u pjevanje, ja sam pohađala i ta neka mala kazališta. Jedan je bio Bagatela u Zagrebu, u kojem su satove glume držali Krešimir Zidarić i Marija Kohn i gdje sam ja pohađala glumu, a i u Pionirskom kazalištu sam imala fazu kad sam učila glumiti. Međutim, kasnije, kad sam se htjela uključiti u glumu, onda sam s Krešimirom Zidarićem igrala u Radničkom sveučilištu 'Moša Pijade' u Zagrebu, u kojem je on imao kazališne radionice. I on je tamo radio jednu predstavu za koju sam ja odabrala glazbu, pjevala i igrala s njim glavnu ulogu. On je igrao mog muža, a predstava se zvala 'Obljetnica braka'. Velim, tamo sam ja i glumila i pjevala, i to je bila jedna krasna predstava u kojoj je on okupio nas amatere, koji nismo završili Akademiju dramskih umjetnosti, ali koji smo zaljubljenici u kazalište. Nažalost, on je poslije umro i mi nismo mogli nastaviti. Onda sam se uključila u Kazalište Komedija, gdje sam i prije toga igrala u rock operi Karla Matikoša 'Grička vještica'. Poslije sam igrala u Trstu u jednom mjuziklu na slovenskom jeziku, a onda su krenuli mjuzikli "S ljubavlju, Janis" i "Ella i Marilyn". Imala sam ja i neke televizijske emisije, kao što je bila ona 'I to sam ja', koju sam vodila, predstavljala u njoj svoje goste.... Tako da je meni sve to normalno i ja i sad na koncertima ostvarim tu neku komunikaciju s publikom, ispričam neki vic, nešto smiješno.... Volim tu slobodu na sceni. Ne samo strogo pjevanje, nego i malo šire.

ZL: I sad nam na GFUK dolazite s predstavom u kojoj po prvi puta ništa ne pjevate. Kad su vam ponudili sudjelovanje u predstavi, jesu li vam odmah rekli da nećete ništa pjevati ili su vas 'prevarili'?

Kovačiček (smijeh). Ma ne. Nina Kleflin je adaptirala taj tekst i naravno da sam znala o čemu se radi. Ta naša predstava, koja se zove 'Ljubav, gubici i moda'  je jedan novi format. Radi se o pet žena koje pričaju priče. Nema klasične dramske radnje već pričaju svoje osobne priče. Što mi je opet drago da mi pokazujemo publici nešto novo i to je jako lijepo.

ZL: Uz vas, u predstavi nastupa i kolegica Sanja Doležal, nekadašnja tv voditeljica Karmela Vukov Colić, ali i dvije profesionalne glumice, Mirna Medaković Stepinac i Matija Prskalo. Je li se na probama osjetila ta razlika između profesionalnih glumica i vas, uvjetno rečeno, 'amaterskih'?

Kovačiček: Ne. Nije se osjetila nikakva razlika, prije svega zahvaljujući odličnoj redateljici Nini Kleflin. Ali i Sanja i Karmela već imaju iskustva. One su već ranije s Ninom radile mjuzikl i s pjevanjem, i s glazbom, koji se zvao 'Menopauza'. To je bila fantastična predstava. To je takav 'bum' bio u Zagrebu da je puno puta napunio onu dvoranu Studentskog centra koja ima tisuću mjesta. Tako da njih znaju već i iz te predstave. Gledajte, to su provjerene tv voditeljice. Biti voditelj na televiziji nije jednostavna stvar. Treba imati tu neku prirodu govora, prezentacije... A Sanja je... Mislim, zna se tko je Sanja Doležal. Tako da su to sve moje provjerene kolegice, a glumice Matija i Mirna su fantastične.

ZL: I riječ je o predstavi s kojom ćete prvi puta nastupati u Zagorju, jel tako?

Kovačiček: Da, prvi put. Bili smo u Rijeci, pa smo imali u Zagrebu premijeru, ali nas je korona malo zakočila.

ZL: I kakve su bile reakcije publike nakon prvih izvedbi?

Kovačiček: Ma fantastične. Pogotovo sad kad smo se malo uhodali i oslobodili. Jer ipak si na premijeri možda malo zakočen, ali sad... Nama se koji put desi da nam usred scene aplaudiraju, što baš i nije često kad je riječ o samom govoru, odnosno, dramskoj predstavi.

ZL: Koliko smo čuli, riječ je o vrlo emotivnoj predstavi, zbog koje ste se i vi na probama znali smijati do suza, ali i rasplakati. Znači, vodite publiku kroz snažne emocije?

Kovačiček: Pa i mene još uvijek dirne ta predstava, taj tekst, iako sam ga već puno puta do sad izgovorila i ne tiče se mog osobnog života. No, podsjeća me na neku mladost, podsjeća me da je ta mladost prošla, da je taj život prošao. Taj tekst je toliko lijep da nas upravo podsjeća na to što smo radili kao mladi, kad smo ludovali. I da je to prošlo. I na to ne možeš ostati mrtav – hladan.

ZL: Dobro, nećemo otkrivati detalje predstave, nego, da vas za kraj pitamo, vidimo li se nakon GFUK-a, odnosno, u rujnu, i na krapinskom Festivalu?

Kovačiček: Pa moji dečki su već poslali pjesmu na natječaj, ali ja je još nisam čula. A ja moram odlučit. Naime, oni jako vole taj krapinski Festival i nekaj su smislili. Ali ja ću odobrit to. Ak mi se to nekak ne bu dopalo, to se uvek da malo prepravit. Tak da vjerujem da se bumo videli. A u međuvremenu, pozivam sve Zagorke i Zagorce, pogotovo tam moje iz Tuheljskih Toplica, i iz Bobovca, da dođu na našu predstavu. Ili u Krapinu, ili u Sveti Križ Začretje, odnosno, gdje im je bliže ili zgodnije. A onda, vidimo se i u kolovozu na Tuheljskoj noći u Termama Tuhelj, gdje dolazim s bendom napravit feštu. Tako da, gdje god budemo svirali, pjevali, glumili.... dođite!