I dok se mnogi od nas zamaraju onim sitnim različitostima oko kojih se u braku svađamo, ne pitamo se kako bi bilo da naš odabranik ili odabranica dolaze iz sasvim drugačije kulture i vjeroisposvijesti te bismo li mogli te razlike nadvladati u običnoj svakodnevici. Koliko je ljubav hrabra i ne poznaje granice, a upravo različitosti pomiruje, doznali smo iz priče Gornjostubičanke Sanje Sviben, koja se nedavno udala za Indijca Praveena Krishnamoorthyja.

Raskošni obredi indijskog tamil vjenčanja

Friška indijska snaha, 31 – godišnja Sanja, koja živi u Njemačkoj, gdje je i upoznala supruga Praveena na doktorskom studiju Max Planck Instituta za molekularnu fiziologiju biljaka, ispričala nam je kako vjera nikada nije bila prepreka u njihovom odnosu, jer se njihovi pogledi na život podudaraju upravo zbog toga što nisu definirani vjerom, već su ih odredili sami. Iako, kaže, početak nije bio jednostavan, njegova ju je obitelj ubrzo prihvatila, a i njezini roditelji Praveena, kao i on njih. Nakon lanjskog građanskog vjenčanja na imanju u Lepoj Vesi, pred nešto više od mjesec dana održano je njihovo hinduističko tamil vjenčanje u njegovom rodnom gradu Palakkad u državi Kerala. Ako niste nikada vidjeli indijsko vjenčanje, onda ne znate što zapravo znači raskošna svadba. Naime, obredi su trajali dva dana, prisustvovalo je 1500 gostiju te 11 članova Sanjine obitelji iz Gornje Stubice.

- Prvi dan obreda je započeo s ritualima dobrodošlice i prihvaćanja moje obitelji u Praveenovu obitelj. To je bilo jedno vrlo emocionalno iskustvo, budući da su naše obitelji kulturološki vrlo različite te ne pričaju istim jezikom. Nakon toga su uslijedili rituali zaruka koji su se izvodili isključivo u prisutnosti Praveenovih i mojih roditelja i svećenika – ispričala nam je Sanja. Istoga dana organizirana je i „Mehendi večer“ s ukrašavanjem ženskih ruku biljnim tetovažama, kao i velika gozba s vegetarijanskim indijskim delicijama i koncert indijske glazbe. Oko tisuću uzvanika, koji su stalno dolazili i odlazili, mladenci su dočekivali na pozornici, a velik dio rituala drugoga dana vjenčanja izvodio se na otvorenom. – U završnom ritualu samog vjenčanja umjesto izmjene prstenja, Praveen mi je zavezao ogrlicu, tzv. „mangala sutra“ oko vrata. Nakon toga smo proveli nekoliko sati pozdravljajući se s petstotinjak novih gostiju, a cijela je ceremonija završila svečanim ručkom koji se tradicionalno poslužuje na listu banane – kaže Sanja.

U duhu tolerancije

Hinduistički obredi vjenčanja u potpunosti su drugačiji od obreda na koje su Zagorci naviknuti i ne završavaju nekom velikom veselicom kao što je kod nas običaj, već se sastoje od mnogo malih rituala povezanih s hindu mitologijom, tijekom nekoliko dana u određenim vremenskim intervalima koji se definiraju s obzirom na položaj određenih zvijezda. Osim za Sanju, bilo je to jedno posebno iskustvo i za njezinu obitelj. Sanjin otac Marijan ispričao nam je kako su osam dana u Indiji proveli ugodno, a osim Sanjinih roditelja, svadbi su prisustvovali i njezini stric i strina i njihova kćer sa zetom i unucima, kum Željko Lukina sa sinom Matijom, sestrična Tanja i njezina prijateljica Judita Franković te brojni prijatelji iz Europe.

– Praveenovi roditelji lijepo su nas prihvatili i dočekali. Bili smo smješteni u hotelu, ali u nekoliko navrata na ručku kod njih te smo imali na raspolaganju njihove privatne šofere. Častili su nas i vodili na izlete i jako su nam se dopali. Vrlo su druželjubivi i otvoreni i najavili su da će nam uskoro doći u posjet – ispričao nam je Marijan, dodavši kako im nije bilo teško prihvatiti što im se kćer udala za muškarca druge kulture i vjeroispovijesti, a zeta su brzo zavoljeli. – Prije svega, treba biti čovjek. Moja žena kaže da smo mi samo sredstvo da djeca dođu na svijet, a na njima je da biraju kako će dalje živjeti – dodao je tata Marijan. Sanja kaže kako joj, upravo zahvaljujući odgoju, nije bilo teško prihvatiti tradicionalne hinduističke obrede i različitosti. – Odmalena sam odgojena u duhu tolerancije, okružena enciklopedijama i raznovrsnim knjigama, ponajprije zahvaljujući mami. To mi je pomoglo u shvaćanju činjenice koliko je svijet kulturološki raznolik i zanimljiv, a različite religije, tradicije i mitologije zanimale su me oduvijek – rekla je.

Spoj različitosti uz razumijevanje i poštovanje

Otkrila nam je Sanja i kako suprug planira uzeti njezino prezime. - U hinduističkim dijelovima Indije koncept prezimena je drugačiji te se kao prezime uzima prvo ime oca (u slučaju Praveena, Krishnamoorthy je ime njegovog oca), a u hinduističkim brakovima obično žena uzima kao prezime prvo ime supruga. U mojem slučaju, to bi glasilo „Sanja Praveen“ što nam je zvučalo smiješno – priznala nam je Sanja, dodavši kako bi, da je bilo moguće, bili održali i katoličko i hinduističko vjenčanje. No, da bi se vjenčali u katoličkoj crkvi, Praveen bi se trebao odreći hinduizma, a hinudističko tamil vjenčanje nije zahtijevalo da se ona odrekne katolicizma. Ipak, različitosti su tu i one proizlaze iz odgoja i tradicije dviju kultura. - Da bi to u praksi funkcioniralo potrebno je imati razumijevanja i poštovanja, što bi općenito trebala biti odlika svakog braka. Meni je važno biti s obitelji u vrijeme Božića što Praveen razumije te će uvijek doći sa mnom u Stubicu i sudjelovati u našim obiteljskim ritualima. S druge strane, Diwali i Onam su važni Praveenu i njegovoj obitelji te i ja nastojim biti dio tih rituala i razumjeti ih. Mnogi naši prijatelji dolaze iz različitih dijelova svijeta te s nama dijele svoje tradicije i običaje koji su često religijski obojani. Biti dio tih rituala nam nikad nije bio problem, dapače, takav pristup životu i različitim kulturama rađa čvrsta prijateljstva i pomaže nam u osobnom rastu – zaključila je Sanja, koja trenutno sa suprugom Praveenom živi u Njemačkoj, a uskoro će se preseliti u SAD gdje će, još prije početka ljeta, nastaviti svoje znanstvene karijere na sveučilištu u St. Louisu.

Tradicija je u Indiji još uvijek vrlo važna. Dogovoreni brakovi su svakodnevica, iako ima sve više onih koji nisu dogovoreni, a brakova među djecom nema. - Ima puno siromaštva koje je uopće teško usporediti sa siromaštvom u Europi, a životni standard je mnogo niži, no mogu reći da je moj doživljaj da su ljudi puno sretniji. Tu se susreću različite religije svijeta i ljudi su u tom pogledu iznimno tolerantni, ali su također iznimno religiozni. To vodi do toga da uopće nije bitno kojoj religiji pripadaš, sve dok pripadaš nekoj, jer ateizam nije na dobrom glasu. Većina Indijaca preferira tradicionalnu odjeću, Indijke uglavnom nose sarije ili druge varijante lagane odjeće koja pokriva većinu tijela, a muškarci vežu doti ili nose odjeću Europljana – ispričala nam je Sanja, dodavši kako su Indijci vrlo prijazni, no zbog tradicije, stariji muškarci ponekad izbjegavaju fizički kontakt sa ženama pa je „namaste“ ili „namaskara“, pozdrav sa sklopljenim rukama, najsigurniji pozdrav kojim nećete nikog uvrijediti. Bijelci su Indijcima fizički fascinantni budući da nisu naviknuti na takva fizička obilježja te stoga vole ponekad dodirivati kožu, a vrlo često se žele slikati s bijelcima.