Božidar Brezinščak Bagola - živi klasik Hrvatskog zagorja - slavi 75. rođendan
Do sad je objavio deset knjiga pjesama, četiri romana, tri knjige pripovijedaka, tri knjige eseja i dvije knjige dnevničkih zapisa
Klasik je po definiciji općepriznati pisac čija djela imaju trajnu vrijednost, a upravo takav je Božidar Brezinščak Bagola koji će 9. studenog u Narodnoj knjižnici Hum na Sutli, pod pokroviteljstvom općinskog načelnika Zvonka Jutriše, proslaviti svoj 75. rođendan uz promociju jubilejne, desete pjesničke zbirke Djedomir.
Životopis
Bagola je rođen 9. studenog 1947. u selu Vrbišnica, općina Hum na Sutli. Srednju vjersku školu završio je na Svetom Duhu u Zagrebu. Već kao gimnazijalac pisao je pjesme, pripovijetke i književne osvrte. Studij teologije započeo je u Ljubljani, nastavio u Eichstättu i Münchenu, a diplomirao na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1974. Zbog pripovijetke „Žrtva unatoč svemu“, objavljene u Večernjem listu 15. prosinca 1973., bilo mu je uskraćeno ređenje za svećenika, te je kao diplomirani teolog i „gastarbajter“ upisao studij filozofije u Münchenu, a diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1978. Iste godine vratio se u rodni kraj i zaposlio se kao prevoditelj s njemačkog jezika, urednik radničkih novina i rukovoditelj službe za informiranje i kulturu u tvornici stakla, danas Vetropack Straža. Od 1990. do 1993. bio je kadrovski direktor tvornice, od 1993. do 1996. načelnik općine Hum na Sutli, od 1996. do 2001. ravnatelj Humskog kulturnog središta, od 2001. do 2009. načelnik općine u dva uzastopna mandata, a od 2009. do odlaska u mirovinu 2012. knjižničar Narodne knjižnice u Humu na Sutli. Član je Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnih prevoditelja, Hrvatskog filozofskog društva, Esperantskog društva Trixini, a 1. listopada 2021. dodijeljena mu je povelja počasnog člana Društva slovenskih pisateljev u Ljubljani. Dobitnik je „Nagrade fonda A. B. Šimić“ za prvu pjesničku zbirku 1971. godine; „Nagrade dr. Stjepan Kranjčić“ za duhovno pjesništvo 2010.; „Nagrade Rikard Jorgovanić“ za pjesničku zbirku na materinskom humskom govoru 2013. i „Nagrade Franjo Horvat Kiš“ za najbolji putopis 2017. Predsjednik Republike Hrvatske Dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je 1996. Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi; Krapinsko-zagorska županija dodijelila mu je 2007. plaketu za životno djelo, a Općina Hum na Sutli 2017. priznanje za životno djelo. Do sad je objavio deset knjiga pjesama, četiri romana, tri knjige pripovijedaka, tri knjige eseja i dvije knjige dnevničkih zapisa. Bio je inicijator i jedan od urednika Enciklopedije Hrvatskog zagorja koja je svečano promovirana u Termama Tuhelj potkraj travnja 2017. Tijekom Mjeseca hrvatske knjige 2021. u brojnim je knjižnicama Hrvatskog zagorja predstavljena njegova vodič-knjiga pod nazivom Književnim stazama Hrvatskog zagorja. Ta vodič-knjiga povezuje sve zaseoke, sela i gradove u kojima su rođeni ili su živjeli i jedno vrijeme djelovali hrvatski književnici. Obrađeno je preko devedeset pjesnika i proznih pisaca. Knjiga je prvobitno namijenjena za terensku nastavu hrvatskog jezika i književnosti te promidžbu kulturnog turizma Hrvatskog zagorja, zaokružene pokrajine koja obuhvaća cijeluKrapinsko-zagorsku županiju te dijelove Varaždinske i zagrebačke županije. Uz ova enciklopedijska izdanja uredio je i monografije tvornice stakla Straža, općine Hum na Sutli, Grada Pregrada i Grada Klanjca.
Vrstan prevoditelj
Uz autorska i urednička djela, Bagola se dokazao i kao vrstan prevoditelj. - Da, tome je pomogla i ljubav prema stranim jezicima. Prevodim s njemačkog, slovenskog i esperantskog jezika. S njemačkog sam na hrvatski preveo petnaest teoloških djela, pet psiholoških i četiri djela o smislenom, duhovnom, zdravom životu. Sa slovenskog na hrvatski preveo sam deset pjesničkih knjiga (Aškerc, Kette, Murn, Kocbek, Menart, Zajc, Taufer, Senegačnik, Novak, Cunta), osam proznih djela (Jurčič, Kovačič, Kocbek, Möderndorfer, Skubic, Peršak, Komelj, Partljič) i sedam djela stručne literature (Bavcon, Trstenjak, Ramovš, Rode, Stres, Cerar, Peršin). S esperanta sam preveo tek nekoliko dužih i kraćih članaka, putopisa i prikaza – kaže Bagola, koji je bio i politički aktivan. - Odmah po zapošljavanju u svom rodnom kraju bio sam imenovan tajnikom Samoupravne zajednice za kulturu (SIZ) tadašnje općine Pregrada. S pokojnim profesorom Jožom Štimcem zauzimao sam se za obnovu Velikog Tabora i očuvanje imena Ulice Janka Leskovara u Pregradi. Poslije demokratskih promjenaizabran sam u travnju 1993. za prvog općinskog načelnika novoustrojene općine Hum na Sutli. Tu dužnostobnašao sam u još dva mandata (2001-2009). Bio sam predsjednik najbrojnije općinske organizacije Hrvatske seljačke stranke (HSS) te član Županijskog vijeća za kulturu KZŽ – ispričao je Bagola.U najranijem djetinjstvu, kako sam piše, maštao je o tome kako će jednog dana postati netko tko se neće mučiti poput njegovih roditelja na škrtim njivama. Rodno selo Vrbišnica i malo širi zavičaj Hum na Sutli očaravali su ga srednjovjekovnim dvorcem Mali Tabor, baroknim crkvama i kurijama, što je u njemu razbuktavalo maštanje o hrvatskim plemenitašima i njihovu gospodskom životu. Školovanje i akademsko znanje stjecao je u Zagrebu, Ljubljani, Münchenu i Beogradu. Na tim životnim postajama imao je prilikuupoznavati Hrvatsku iznutra i izvana, s vjerskog, ideološkog i emigrantskog vidika. Kad je 1978. diplomirao filozofiju u Beogradu, iznenadio je brojne prijatelje i kolege svojim povratkom u rodni kraj. Vratio se na svoju očevinu s dvije diplome, čime su se obistinila maštanja iz ranog djetinjstva. Svoj pjesnički, spisateljski, prevodilački, publicistički i politički rad nastojao je od samog početka usklađivati s obiteljskim obvezama. Bio je oženjen s Brankom Mirčić iz Vareša u Središnjoj Bosni, vrsnom suprugom i majkom koja mu je rodila dvije kćerke (Estera, Viktorija) i sina (Igor). Proživjeli su u sretnom obiteljskom ozračju trideset i dvije godine (1979-2011). Supruga Branka umrla je s tek navršenih šezdeset godina.
Pogled na svijet
U našim čestim razgovorima Bagola je rado isticao da svoj svjetonazor ili pogled na svijet izgrađuje i učvršćuje s jedne strane čitanjem Biblije te čitanjem djela kršćanskih, budističkih i komunističkih mudraca, a s druge strane čitanjem njemu srodnih pisaca i filozofa kao što su Lautreamont, Novalis, Hölderlin, Prešern, Schopenhauer, Kierkegaard, Nietzsche, Kocbek, Selimović, Kiš i drugi... Zahvaljujući predavanjima iz teologije i filozofije - naš sugovornik ističe kako je došao do spoznaje da mora polaziti od sebe kao čovjeka s individualnom, osobnom dušom i razmišljanjem. Spoznao je da bez vječnog Svjetla ne može na ovom svijetu postojati nikakva nada. Čovjek može biti velik u tehnici i taktici, ali najteže je biti velik u iskrenosti. Biti iskren znači tražiti vlastite odgovore i pronalaziti rješenja, znači biti vjeran sebi, a istovremeno požrtvovan u rješavanju društvenih zadaća. Često je znao govoriti kako njegove pjesme ispisuje pra-sumnja u njemu, upitnost postojanja, vjere, ljubavi, smrti i vječnosti. Crtice, priče i romane piše tragajući za samim sobom u suživotu s drugima. Najviše mu je - dodaje - na životnom i spisateljskom putu stalo do toga da bude i ostane individuum, osobnost u odvažnom i potresnom smislu riječi, sam svoj dokaz, istinski svjedok vremena. Kao takav nada se svijetloj budućnosti koju mogu stvarati samo svjesne,odgovorne i radišne osobnosti, a nipošto stranački bukači i pokvarenjaci, osobe pravedne prema sebi i drugima, osobe kojima je ponajprije stalo do vječne Mudrosti pred kojom im neće biti teško priznati svoje pogreške. Stvaralački radostan nastavlja na tragu Ante Kovačića, Rikarda Jorgovanića Ksavera Šandora Gjalskog, Janka Leskovara, Gustava Krkleca i zagorskih književnika. Bio je jedan od osnivača Hrvatskozagorskog književnog društva (HZKD) i njegov predsjednik u sva četiri dosadašnja mandata (2002-2022). Svečano obilježavanje dvadesete obljetnice održat će se u subotu 17. prosinca 2022. s početkom u 18 sati u velikoj dvorani Grada Klanjca. Ponosan je na činjenicu da se u proteklih dvadeset godina radilo složno, poletno i vrlo uspješno. Na požrtvovnoj suradnji, suradničkom razumijevanju i susretljivosti zahvaljuje svim suradnicima, a ponajviše tajnici Snježani Horvatin i lektoru-korektoru mr. sc. Ivanu Cesarcu. Želja mu je da se tako nastavi dalje s pomlađenom ekipom novoizabranih dužnosnika - zaključio je s ponosom živi klasik Hrvatskog zagorja!