Hrvoje Prpić (40) iz Konjščine godinama se bavi glazbom, ljubav prema sviranju gitare otkrio je još u tinejđerskim danima. Ovaj glazbenik iza sebe ima veći broj bendova u kojima je djelovao, a zadnjih desetak godina svira u sastavu „Vikend-revolucija“ s kojim ima brojne planove. Naš sugovornik sociolog je koji se u slobodno vrijeme bavi glazbom, za koju kaže da je jedna od rijetkih konstanta u životu bez naznaka da će se to promijeniti.

– Glazba me privlači otkad znam za sebe, ali na svjesnoj razini je sve počelo negdje u četvrtom ili petom osnovne. Muzika mi je u to vrijeme bila dostupna iz svega nekoliko izvora – imao sam stare ploče koje sam naslijedio od roditelja, nekolicinu entuzijastičnih prijatelja s kojima sam razmjenjivao kazete, a uz to se slušalo i sve ono što je bilo trenutno dostupno na radiju i televiziji. Tako sam stvorio glazbeni ukus koji se vrtio oko pop-rock antologije, Beatlesa, Dylana, ali i svega onog što se tada friško vrtilo na radiju i televiziji, a imalo je nekakve dodirne točke sa spomenutom antologijom. Kao i mnogi klinci moje dobi, idealizirao sam „mistične“ tipove s gitarom oko vrata koji proizvode moćan i ekspresivan zvuk, pred gomilom ljudi. Nije mi trebalo puno da i sam poželim to isto. Za početak barem da izgledam kao oni – opisao nam je svoje prve dodire s glazbom Prpić.

„Nekad se u Zagorju sviralo jako puno po raznim gitarijadama“
Krajem 1990-ih godina uslijedile su Hrvojeve prve svirke u Zagorju. – Svirao sam po raznim bendovima, većinom obrade, ali i autorske pjesme. Tada to još nisu bile moje pjesme, ali svakako autorske jesu. Ne znam kako je danas, ali tada su se u raznim mjestima u Zagorju povremeno bile organizirale gitarijade. Neke su bile organizirane amaterski, neke sa malo većim ambicijama, ali smo se uvijek dobro zabavljali. Bilo je dosta klinaca i starije publike koje je to istinski zanimalo. Iako su toj publici glazbeni interesi bili međusobno različiti, interes za tom vrstom zabave je postojao pa su takvi koncerti bili relativno dobro posjećeni. Cilj je ionako bio druženje i zabava sa ljudima s kojima si išao u školu ili na faks. Tada mi se nije tako činilo, ali kad gledam iz današnje perspektive, čini mi se da sam svirao poprilično puno i raznovrsno - od autorskih bendova na relaciji Bedekovčina-Konjščina-Zlatar, do raznih bendova sa repertoarom obrada tuđih pjesama. Ta iskustva su neprocjenjiva jer su me naučila kako svirati različite žanrove, kako svirati s ljudima, pred ljudima i najvažnije od svega - da ništa nije moguće bez truda i entuzijazma – ispričao nam je glazbenik kojega je životni put potom odveo u Zagreb.

Deset godina Vikend-revolucije
– Nakon što sam u srednjim dvadesetima postao apsolvent na faksu, počeo sam živjeti na relaciji Konjščina-Zagreb. Radio sam razne povremene poslove da popunim budžet, ali sam u tom periodu pisanja diplomskog zapravo imao i malo slobodnog vremena. Iskoristio sam ga za pisanje vlastitih pjesama i ubrzo pokušao okupiti ljude s kojima ću ih svirati uživo. Većina tih pjesama završila je i na prvom albumu (buduće) Vikend-revolucije. Uglavnom mojom krivicom, zbog manjka iskustva u vođenju vlastitog autorskog benda, ti su pokušaji propali, a pjesme otišle u bunker. U međuvremenu sam preselio u Zagreb i na poticaj Tihomira (koji i danas svira gitaru u Vikend-revoluciji), zajedno smo okupili taj bend negdje u jesen 2011. Najdraži su mi koncerti svakako s Vikend-revolucijom jer je poseban gušt svirati svoju muziku pred ljudima i dobiti reakciju od njih. U najaktivnijem periodu između 2012. i 2016. svirali smo stvarno posvuda gdje su nas zvali i gdje smo mogli doći. Osim većine zagrebačkih klubova i događanja gdje je takvu glazbu imalo smisla svirati, svirali smo u Karlovcu, Rijeci, Slavonskom Brodu, a naravno i u Zagorju i to nekoliko puta. Izdvajam festival HGF u Zaboku i jednu manju, ali vrlo energičnu svirku u Krapini. Pamtim prepun klub i poprilično rasplesanu publiku – prisjetio se Prpić.

„Trudimo se razne glazbene stilove i koncepte primijeniti u našoj glazbi“
Glazbu Vikend-revolucije Prpić opisuje kao pop u kojem se isprepleću razni glazbeni utjecaji. – Prve pjesme koje sam napisao još kao student, pod velikim su utjecajem reggae-stila, ali i svega ostalog što sam tada slušao. Zato sam uvijek sam naš zvuk opisivao kao eklektičan pop jer se trudimo razne glazbene stilove i koncepte primijeniti u našoj glazbi koja je uglavnom u formi trominutnih pop-pjesama. Tako sam sebi u isto vrijeme zadajem strukturu, ali i natjeram na izbjegavanje klišeja. Starije pjesme iz studentske faze, one su angažirane, u formi parola s vjerom u bolji svijet i pozitivne promjene. Namjerno su minimalističke i ogoljene od bilo kakve patetike i nepotrebnih emocija, ali sa velikom dozom idealizma. Novije pjesme koje smo objavljivali unazad 2 godine, imaju pak sofisticiraniji zvuk, malo ambicioznije aranžmane, čak i sa elementima jazza i srodnih stilova. Pjesme koje radim zadnjih godina, produkt su životnih promjena, promjena u glazbenom ukusu i želje da to novo znanje inkorporiram u nove pjesme. U novije vrijeme tematika pjesama više nije angažirana niti „studentska“, nego je egzistencijalna, o odnosima između ljudi, smislu svega, starenju i sličnim temama. Trudim se biti iskren i pisati o onim temama koje me uistinu trenutno zanimaju. Proces pisanja je ponekad kratak i pjesma izađe u nekoliko minuta, ali to su rijetki primjeri. Uglavnom se radi o dugotrajnom procesu razrade i dotjerivanja neke osnovne male ideje – kaže Hrvoje o svojim pjesmama. Najveći uspjeh Vikend-revolucije, kaže Prpić, teško je izdvojiti jer su definicije uspjeha varljive. – U strogo komercijalnom smislu, reklo bi se da sve to potpuno neuspješno. Ali ako je uspjeh biti kreativan, glazbeno se razvijati i uvijek truditi biti u tome bolji ili ako je uspjeh uopće egzistirati u toj djelatnosti u vrijeme potpune zasićenosti sadržajima i velikim padom interesa publike za rokenrol, onda smatram je ova moja priča poprilično uspješna. Uspio sam napisati i snimiti puno pjesama i spotova, izdići se iz demo-faze i objaviti album te opstati godinama. Vikend-revolucija je moja konstanta već deset godina. Kroz bend je u tom razdoblju prošlo 10 do 15 glazbenika. Imali smo izuzetno aktivne periode kao i periode potpune stagnacije. Ali bend nikad nije prestao postojati, niti sam ikada prestao raditi pjesme za taj bend bez obzira na trenutne okolnosti. Uspjeh je svirati, stvarati novo, razvijati se i uživati u tom procesu – rekao je Prpić.

„Novi album već je snimljen, nadam se da ćemo ga objaviti u 2022. godini“
Nakon što je objavljen prvi album Vikend-revolucije 2015. došlo je do koncertne i diskografske pauze. U međuvremenu su se mijenjale postave benda, što nije spriječilo band u radu na novim pjesmama. – Krajem 2019. snimili čitav novi album. On je odavno trebao biti objavljen, ali nas je zaustavila pandemija. Nekoliko singlova sa tog novog albuma već je objavljeno unatrag godinu i pol, a nadam se da će i album biti vani 2022. Također se nadam da će se tijekom iduće godine polako normalizirati i situacija nastala zbog pandemije jer mi izuzetno fale koncerti i prilika da uživo sviram nove pjesme – zaključio je glazbenik rodom iz Konjščine kojemu želimo puno uspjeha u daljnjoj glazbenoj karijeri.