Biserka Šimunić, predsjednica Društva za kajkavsko kulturno stvaralaštvo i Viktor Crnek, direktor Tjedna kajkavske kulture u Krapini, mogu odahnuti. U festivalskoj dvorani u petak i subotu bljesnula je nova «Krapina», a festivalski umjetnički ravnatelj Siniša Leopold za svoj je debi zavrijedio samo riječi hvale. Po stažu stari televizijski znalac pomno je izabrao svoje suradnike, uspio donekle pomiriti krapinske suprotstavljenosti i festivalske želje i podario publici dvije lijepe večeri kajkavskih popevki s paradom dobrih glasova i pamtljivih interpretacija. Dugo se čekao ovakav iskorak. Sve je iz vidokruga gledatelja dobro funkcioniralo. Od jednostavnog, funkcionalnog i efektnog scenskog rješenja pozornice, lišenog folklorne sladunjavosti, s potpisima Maje Nikin Šimić i Nevena Šimića, do orkestra kojim su ravnali Siniša Leopold, Stjepan Mihaljinec, Silvije Glojnarić, Đelo Jusić, Viktor Crnek i Tomislav Uhlik.

Sjećanje na Robića

Retrospektivni koncertiuvijek pobuđuju pozornost publike, tim više ako se scenarija prihvati, kao što je to bilo u petak, prve večeri, televizijski doajen Tonko Jović. Krapina nije zaboravila Ivu Robića, umjetnika koji je možda od svih pjevača imao najbolju dikciju i kojemu je Krapina prirasla srcu. Videoprojekcijom, uz izložbu u Gradskoj galeriji, Društvo za kajkavsko kulturno stvaralaštvo na koncertu «Popevke zanavek» odužilo se pjevaču koji je na prvom festivalu pjevao «Mužikaši», a godinu poslije, 1967. , «Vužgi». I tako iz godine u godinu, popevka za popevkom.

Koncert popevki koji je publiku poveo u glazbenu šetnju festivalskom prošlošću nezamisliv je bez Višnje Korbar, pjevačice koja je sinonim za kajkavsku popevku i 42 godine je prisutna na krapinskoj pozornici. Potpuri s popevkama «Šala bila, šala bu», «Tancaj, tancaj» i «Pri veseloj Zagorki» podsjetio je na njezine najljepše krapinske rujanske dane, što je slučaj i s Elvirom Voća koja je zagorskim stezama plela venček za Zagreb. Radek Brodarec je s «Ilircima» pjevao «Na Sleme» i sad opaska – zašto nije sudjelovao Tomislav Borić, solist Zagrebačke opere koji živi u Hrvatskom zagorju i s kojim je dečec iz Mača na prvom festivalu pjevao tu popevku? Boriću nije bilo mjesto u publici, premda je s pravom uživao u nastupu svoje kćeri glumice Marije, nego na pozornici!

Sam jedan je Houdek

Gabi i Arsen su priča za sebe, krapinski miljenici s kojima publika pjeva i nosi ih na dlanu, oko čije hiže navek ftiči lete, s Arsenovom porukom: «Tu ostani!», i uz povik pjevača svježega glasa Drage Diklića: «Gde si sad, moj prijatel». Ali, teku dani, teku cajti, podsjetio je Krunoslav Kićo Slabinac. Đani Stipaničev i Lidija Horvat Dunjko upotpunili su buket lijepih glasova, a pridružila im se prva Lidijina studentica na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, danas prvakinja Splitske opere, Valentina Fijačko, čiji su roditelji podrijetlom iz Mihovljana. Kam da se pojde pitao je sa svojim klarinetom Branko Ovčarić, dok je kvartet «Gubec» veselo cupkao, uz pljesak publike, i podsjetio na «Dubrovačke trubadure» koji su 1972. pjevali Kalogjerinu popevku «Mi smo dečki». Možda najljepšu popevku izvedenu u 43 godine «Krapine», Špišićevu «Suzu za zagorske brege», sa stihovima Ane Bešenić, Leopold je u večeri «Popevke zanavek» povjerio Jacquesu Houdeku, od čije interpretacije glazbena znalca podilaze trnci. Bravo! A uzvik ushićenja zaslužili su i debitanti, Ivana Kindl i Marko Tolja kojima je krapinska pozornica osigurana u njihovoj pjevačkoj budućnosti.

Vsi sme mi kajkavci

Na subotnjem koncertu, koji je s odabranih 20 popevki bio raznolik i zanimljiv, opet su vrsne interpretacije izmjenjivale jedna drugu. Možda ta večer nije iznjedrila hit, ali popevke «Zagorska mati» u izvedbi sugestivnog Adama Končića uz pratnju «Iliraca», «Krepala popevka» s neponovljivim kvartetom Gubec koji neodoljivo podsjeća na negdašnje krapinske šarmere okupljene u kvartetu «Studio», «Najslajše tu senjam» sa sjetnim glasom Jasne Zlokić, «Nek začkomi violina» u interpretaciji zagrebačke operne prvakinje Mire Vlahović, pa i veselica «Tamburaši, najte stati» Viktora Crneka koji je uglazbio stihove Milivoja Pašičeka, s darovitim mladim tenorom Antonijom Maričevićem, te «Vsi sme mi kajkavci» s Ivicom Pepelkom i Gordanom Ivanjek uz glasovnu pratnju «Kajda», zacijelo će vrtjeti u glazbenim emisijama zagorskih radijskih postaja. To ni u jednome trenutku ne umanjuje umjetničke dosege drugih skladatelja i njihovih popevki. Jacques Houdek nametnuo se interpretacijom popevke Zdravka Šljivca «Z mojih bregov», nove «Ladarice» sa solistom Draženom Kurilovčaninom pridonijele su bljesku ovogodišnje «Krapine», baš kao i Lidija Bajuk koja se odlučila za a capella izvedbu svoje popevke, skladane po uzoru na napjeve iz Gornjeg Međimurja, «Nahero škrlak», uz dječji pjevački kvintet Horvat. Radovan Novina etablirao se kao vrstan kajkavski tekstopisac čije su uglazbljene stihove pjevali Marija Borić i pjevački zadivljujuća Ksenija Erker sa svojim kćerima Hanom i Martinom.

Naj te ljubi popevka

Treba poduprijeti Radovana Novinu i mladog skladatelja dr. Nenada Kukovačeca, ne samo zato kaj su dečki krapinskoga podneblja, nego su talentirani dvojac na čijoj generaciji počiva krapinska festivalska budućnost. Naj te ljubi popevka šapnuli su Mariji Borić. Za Mladena Hitreca, Ivu Ranogajec i Paulu Jusić uvijek bi trebalo naći popevku i mjesto na pozornici, kao što će jamačno u Krapini biti Višnja Korbar i Boris Pavlenić dok bude odabranih zafrkantskih popevki za čiju interpretaciju treba i glumačkoga dara. Miroslav Živković sa svojim baritonom, Boris Ćiro Gašparac, Lea Lovrenčić Bulić… samo su dio niske u Krapini čutih lijepih glasova i interpretacija. Pozornost zaslužuje nastup sopranistice Barbare Othman koja je podsjetila na najljepša vremena koncertne popevke u Krapini, pjevajući skladbu svoje majke Rozike «Gdo kušnul bu senje» koja je umjetnički snažno uglazbila stihove Rajka Stilinovića iz Pitomače. Doma je najlepše, poručio je Mišo Doležal posredstvom Mirka Bačića i Ivane Blažinović, a krapinski raport možda je najbolje završiti naslovom popevke Dražena Žanka «Se dobro i lepo štel sem ti dati». Valja vjerovati njemu i Siniši Leopoldu, a s tim je suglasna i Tereza Kesovija koja je sjedila u publici:

- Prekrasno sam se osjećala u publici. Bilo je nekoliko jako lijepih pjesama. U Krapini, kad se dođe na scenu, onda se stvarno pjeva i interpretira i to mi je jako drago. Vikala sam «bravo» iz sveg srca, posebice slušajući «Ladarice» i Jacquesa Houdeka.

Do Tereze sjedila je Jadranka Gračanin, jedna od «starih» ladarica: „Suze, uzbuđenje i sreća što se nastavlja ime.“

I na kraju riječ o voditeljima. Umjesto najavljene Nikoline Pišek u subotu se uz rutiniranog Marija Sedmaka pojavila mlada, lijepa i elegantna dama Tanja Tušek. Na isto mu ga dođe! Kako su u ovogodišnjim popevkama prevladavale senje, možda se i Tanji prispavalo, za razliku od večeri ranije kada Ivkici iz «Ponosa Ratkayevih», Mariji Borić, nije nedostajalo voditeljskog temperamenta. Ipak su to Svečanosti kajkavskih popevki. Sjetni uzdah i žal za voditeljskim vremenom Marte Tomljenović koja je od krapinskog festivalskog vođenja kreirala umjetnost.