Marija Hlebec iz Krapine nagrađivana je pjesnikinja na kajkavskom jeziku, ali i standardu, ujedno i predsjednica Udruge Hrvatska žena Krapina te pročelnica povjerenstva za promidžbu i međudruštvenu suradnju Hrvatsko zagorskog književnog društva. Iza nje su brojne nagrade, recitali i oko 500 - tinjak pjesama te samostalna zbirka kajkavske poezije 'Tam ke luč gari'izdana 2014. Pisana je na materinskome govoru sela Hromec kod Đurmanca, odakle je rodom.

Na oknu uvijek čeka luč dobrodošlice
Zbirka sadrži osamdesetak pjesama podijeljenih u pet ciklusa: Duojdi vun i fticu pasluhni, Nigdar mi neju detinstve hkrali, Najrajši bi pred briege pastavila stražu, Z istim su kuoncem nam serca zašita i Med zviezdemi skrita. - Ja volim luči svih vrsta, od krijesnica, zvijezda, svijećica, lampaša, svjetla ognjišta... preko uličnih svjetiljki, do sunca. Svjetlost je važna. Značajna. Tako mi se jednostavno nametne, ugnijezdi u pjesmama... i ostane. Naziv zbirke je po pjesmi Tam ke luč gari, koja poručuje dragoj osobi da se bez obzira kamo i zašto otišla, uvijek može vratiti na stari prag, da je na oknu uvijek čeka luč dobrodošlice. Poziva na spremnost opraštanju, na otvorenost prema ljudima, prema novim mogućnostima....da uvijek luč gari... – lijepo poetski objasnila nam je Marija.

Govor sela Hromec
Svaka zagorska sredina i svako selo ima svoj govor, koji se razlikuje. Takav poseban, pa i melodičan je i njen govor. - Kajkavski je jezik poseban. Bogat. Govor mog Hromca, kao i većine obližnjih mu naselja do danas nije dijalektoliški sustavno istražen, ali po svojim temeljnim fonološkim obilježjima nedvojbeno pripada tzv. središnjozagorskomu kajkavskom dijalektu. No, u koji ga od njegovih dosad poznatih poddijalekata možemo uvrstiti trebat će tek istražiti. Bliski su mu obližnji bednjanski i krapinski, ali tu je i utjecaj susjednoga gornjosutlanskoga dijalekta (Klanjec, Pregrada, Hum), kao i slovenskih štajerskih idioma na sjeveru. Kao posebnosti govora Hromca svakako valja spomenuti promjene pojedinačnih samoglasnika kada u nekim riječima samoglasnik a prelazi u e (denes, menje, rubec, steze...) ili u i (dosti, gledim), zatim u u (umjesto van kaže se vun...), samoglasnik e prelazi u a (čakati), u ie (tiepih), samoglasnik u u a (karuza, kastura...). Ima puno suglasničkih promjena, zamjena suglasnika pojedinačno. Na primjer k u g...pa tako u Hromcu nije kamilica nego gamilica, s u z...pa kažemo umjesto sačuvati - začuvati, umjesto složni – zložni i sl... Dolazi i do mnogobrojnih zamjena suglasnika - suglasničkim skupovima ili ispadanja nekih suglasnika iz suglasničkih skupova... Predugo bi trajalo da sada analiziramo sve moguće promjene, ali u svakom slučaju govor je poseban, lijep i melodičan...i ja volim tako pisati. Neka bar u pjesmi ostane zapisan jer bez obzira na nastojanja da se spasi od zaborava, neke riječi se već sada više ne koriste i polako iščezavaju - trudi se Marija sačuvati kaj od zaborava.

Dvije ljubavi
Otkrila nam je da poeziju oduvijek voljela. Kao srednjoškolka je pisala na standardu, pa onda niz godina nije da bi prije dvadesetak godina počela opet privučena kajkavskim izražavanjem. -Svjesna da se kajkavski govor svakodnevno mijenja, mnoge se riječi zamjenjuju novim izrazima, željela sam ih sačuvati od zaborava, spasiti ih, a jedan od ljepših načina bio je pisati poeziju upravo tim govorom. Dakle dvije ljubavi povezati u jednu – ističe. U njenom opusu je tako 500-tinjak pjesama. – Nije mi bitan broj. Pišem kada me nešto zaokupi, a najčešće su to sjećanja, dragi ljudi, običaji, priroda, ljubav, duhovnost... Ponekad je dovoljan jedan pogled na neki motiv u prirodi, jedno sjećanje na nekoga ili nešto, poneki susret pa da se izlije pjesma. Ponekad je potrebno i malo više. No, smatram da je najbolja pjesma ona koja je napisana iz srca, koja donosi osjećaje, ona koja osim riječima govori i praznim prostorom između redaka – iskreno priča Marija.

Nagrade
2019. osvojila je nagradu za najbolju pjesmu na kajkavskom jeziku i to na 27. Recitalu suvremenog književnog pjesništva pod nazivom "Senje i meteori – Još svila h kmici šumi. Prošle godine zapažena je i njena pjesma Zanunaj mi serce. Ima više tih kajkavskih recitala, ali se ne stigne uvijek javljati na sve. Rado sudjeluje i odlazi u Ludbreg, gdje se održava recital kajkavske poezije Božo Hlastec u čast njihovom kajkavskom pjesniku. - Tamo je moja pjesma Stisni si seju na vajnkuš ad listja, 2018. godine, na njihovom prvom recitalu proglašena najboljom. Osim u Ludbreg rado odlazim i na druge recitale, u Adamovec, Zelinu, Gornju Stubicu (Modrovec) naravno i u Mariju Bistricu na recital duhovno refleksivne tematike, kao i na recital ljubavne poezije Željka Boc. S oba recitala imam lijepa sjećanja i nagrade, a najsvježija je prva nagrada za ljubavnu pjesmu na standarda Tuđa pjesma o tebi, od prije godinu dana – prisjetila se Marija.

Njezine pjesme su i uglazbljene za festivale
Valja spomenuti i kajkavski recital u Krapini, kao i Festival kajkavskih popevki na kojem se pjevaju neki njezini uglazbljeni stihovi: Tam de luč gori pjevale su Viline, 2013., kao i pjesmu Lampaš z domaje, 2017. Njezinu Meglu otpjevala je Jelena Balent i Queentete, 2014, Daj me kušni – Jelena Balent, 2019., popevku Verni se – Dario Došlić, 2020. Nabrojane su samo neke od uglazbljenih popevki. U prošloj godini Marija je imala u planu tiskati zbirku poezije na standardu, ali epidemiološki momenti utjecali su na sve sfere gospodarstva koje je pak utjecalo na kulturu. Planovi se prebacuju u ovu godinu. - Teška godina iza nas, je i meni bila pomalo teška, katkada me gušila strahom, neizvjesnošću, ljutila preprekama u ostvarivanju nekih događanja, projekata, ali tu smo di smo. Ono što nismo uspjeli ostvariti u prošloj, nastojat ćemo u ovoj – s optimizmom zaključujemo razgovor.