Prethodni članak
Sljedeći članak

NEZABORAVNO ISKUSTVO: Mladi chef iz Krapine učio je kuhati od vrhunskih majstora u svjetskoj gastro prijestolnici

Krapinčanin, koji se nakon srednje kuharske škole u Zaboku školovao na Kul – in institutu u Sisku i školi u Napulju, zanat je brusio u Villi Magdaleni, a potom i u restoranima po moru te Zagrebu. Za mjesec dana počinje raditi na Korčuli, a glavni mu je cilj i želja vlastiti restoran u Zagorju


Rijetko koji mladi i perspektivni kuhar može se pohvaliti da je svoje znanje i vještine brusio na priznatim inozemnim akademijama, ne bi li ljubav prema kuhanju i vlastite ideje, uz savjete vrhunskih stručnjaka u području, pretočio u kompletni paket chefa koji će svojim jelima oduševljavati. Upravo je takvu priliku iskoristio naš Krapinčanin Tibor Klobučar, koji je krajem protekle godine završio 2 i pol mjesečno edukaciju na francuskoj akademiji u Istanbulu.

Raise the bar stipendija

Renomirani svjetski predavači

Edukacija u Istanbulu je, ispričao nam je 22 – godišnji Tibor, koji je srednju kuharsku školu završio u Zaboku, a dodatno se školovao i na Kul-in institutu u Sisku te je u Napulju učio raditi pizzu napoletanu u AVPN školi, došla kao rezultat stipendije Raise the bar – a. Kandidati su se prvo testirali u praktičnom radu, na temelju čega su odabrani za edukaciju, koja se održavala od 30. rujna do 17. prosinca, na poznatoj francuskoj školi Le Cordon Bleu, odnosno njihovoj podružnici u Istanbulu.

Boravak u Istanbulu dijelio je s kolegom Grgom Bačelićem, koji trenutno kuha u restoranu Kut 510 u Zagrebu. Edukaciju su održavala četiri chefa koja su radila u puno renomiranih restorana diljem svijeta. – Od njih smo puno naučili. Svaki tjedan, jedan od predavača je držao demo kuhanje u trajanju od tri sata, gdje smo učili pripremati jela iz francuske kuhinje. Potom smo u velikoj kuhinji kuhali, a predavači su nas ocjenjivali. Na kraju školovanja imali smo pismeni i praktični ispit – ispričao nam je Tibor. Otkrio nam je i kako je cjelokupno iskustvo i škole i življenja u Turskoj bilo nezaboravno i poučno. – Dodatno sam utvrdio neko moje prijašnje znanje u školi, a opet sam vidio puno novih stvari u Turskoj koje ću primjenjivati u daljnjem radu – kaže Tibor.

Čari Turske

Iako se na akademiji učilo o francuskoj kuhinji, to ga nije spriječilo da uzduž i poprijeko otkriva glavni turski grad i čari turske kuhinje. – Uz nove prijatelje, upoznao sam njihovu kulturu življenja i kuhinju. Naime, čar njihovoj kuhinji daju začini, ali i povrće i namirnice koje tamo još uvijek imaju okus, miris i prirodnu teksturu, bilo to na tržnici ili u dućanu, za razliku od Hrvatske, zbog čega je taj spoj savršen. U hrvatskoj su takve namirnice skupe i nedostupne. Zato kad me pitaju tko mi je najbolji kuhar, ja kažem 'baka', jer ona ode u vrt, ubere sve što treba za ručak, pripremi patku, pile, kokoš iz dvorišta i onda je to zdrav ručak pun okusa i to se ne može mjeriti s namirnicama iz naših dućana – rekao je još. Otkrio nam je i kako ga je posebno oduševila ulična hrana, kao i činjenica na grad nikad ne spava. – Oduševilo me to što grad nikad ne spava, uvijek ima ljudi na ulici, bilo to u 4 ujutro ili popodne. Za nas je život u Istanbulu bio jeftin, od namirnica, restorana, prijevoza… Ali za njih je ista situacija kao i kod nas, što se primanja tiče, primjerice kuhar u restoranu prima plaću od 2 do 3 tisuće kuna.

Vlastiti restoran

Zaključio je Tibor kako će mu ovo iskustvo uvelike biti od koristi u njegovim daljnjim planovima ka glavnom cilju. Kao praktikant svoje je radno iskustvo počeo u Villi Magdaleni u Krapinskim Toplicama, u drugim razredu srednje škole sezonski je radio u restoranima u Brelima i Makarskoj, a u zimskim mjesecima u Zagrebu u restoranima El Toro i Takenoko. Za mjesec dana počinje raditi u jednom restoranu na Korčuli, a cilj je, naravno, vlastiti restoran jednog dana. Od malena sam se vrtio po kuhinji i gledao kako bake kuhaju te su me onda počele i učiti. Krenuli smo sa štrukljima, a onda i sa ostalim, pa je logičan izbor bio srednja kuharska škola. Iako sam birao između matgematičke gimnazije i kuharske škole, sretan sa svojim izborom. Moj glavni cilj i želja je do tridesete otvoriti svoj restoran u Krapini, zato što mislim da je Zagorje neiskorišteni turistički potencijal. A pošto sam od malena i sa konjima, planiram spojit te dvije ljubavi – završio je Tibor svoju priču koja zapravo tek počinje.

Još članaka iz "Krapina"

Facebook