Preslušali smo 22 odabrane kajkavske popevke koje će biti izvedene na ovogodišnjem, 57. festivalu kajkavskih popevki, u Krapini, 10. rujna. Odmah valja naglasiti kako stariji ljubitelji kajkavske popevke, koji pamte prva festivalska desetljeća, ne trebaju uspoređivati „nekad“ i „sad“. Razlog je jednostavan. Slijedom bioloških zakonitosti  nema više  među nama skladatelja potencijala jednoga Nikice Kalogjere, Arsena, Zvonka Špišića, Stjepana Mihaljinca, Marija Bogliunija, Vilija Čakleca, Dalibora Paulika… koji su se u vremenskom razdoblju između dva Krapinska festivala  , kao autori, uspješno pojavljivali  i na drugim našim festivalima. U zenitu  njihova stvaralaštva festivali su bili društveni događaj (Zagrebački, Opatijski, Splitski), što odavno već nisu!   Nema ni tekstopisaca s pjesničkim nabojem kakvi su bili legendarni Drago Britvić, Jura Stubičanec, Zlatko Crnec, Josip Antolić Hromčan, Pajo Kanižaj, Ančica Koprek, Ljubica Konjević…Itekako se osjeća izostanak s festivalske pozornice i vrhunskih vokalnih ansambala, jer u sjećanje su odšetali Dubrovački trubaduri, 4 M, kvarteti Melos i Studio, Ladarice, Jegeduši…, kao i vokalnih solista  kakvi  su bili nezaboravni Ivo Robić, Višnja Korbar,Ana Štefok, Toni Leskovar,Ivica Šerfezi , Zdenka Vučković, Krunoslav Cigoj, Vice Vukov, Krunoslav Kićo Slabinac… Nova su vremena i novi su sudionici, pretežito mlađe životne dobi, koji s pravom traže prostor za svoju afirmaciju.  Sve su popevke snimljene na nosač zvuka u studiju Krapinskome festivalu odanoga Tonija Eterovića i poslane radijskim postajama u Krapinsko-zagorskoj županiji, koje u svojim emisijama, njihovim emitiranjem, mogu pridonijeti stvaranju festivalskoga ozračja. Tko će ljubiti naš KAJ, ako ne mi sami !?

Zdenka sa sombrerom

Od pjevačkih doajena ove godine sudjeluju samo stameni Hrvoje Hegedušić (86) i osam godina mlađa Zdenka Kovačićek, čije sudjelovanje zaslužuje svako poštovanje. Hrvoje je uglazbio stihove svoje supruge Ljerke „Zoveju me bregi“. Uhu je to ugodna popevka, neka vrsta ode Zagorju i njegovim bregima i  moramo  vjerovati njihovoj poruci  „Zagorje moje kak imam te rada“. Zdenka Kovačićek već je druga priča. Pjeva u duetu s Juricom Hotkom „Zanavek  kaj“, podsjećajući kako „Zagorje naše je Zagrebu blizu“, ali note i trube Zvonimira Bajevića i Antonija Gečeka  vode nas daleko od Sljemena, podsjećajući „kad čuješ trubu ti uzmi sombrero“. „Nek najlepši cajti se vrneju k nam“ prizivaju  Gazde i Ivana Kindl, sa skladateljskim potpisom umjetničkoga ravnatelja Siniše Leopolda, koji je uglazbio stihove Rajka Stilinovića, jednog od osnivatelja festivala Pjesme Podravine i Podravlja u Pitomači. Korisna suradnja dvaju festivala!?

Veseli Ivica Pepelko

Zaslužnog za afirmaciju kajkavske popevke,  Ivice Pepelka, neće biti za festivalskim mikrofonom. No, pojavljuje se kao kompletan autor popevke „Kajkavski lepi kraj“, možda i najveselije na festivalu,  kakve krapinska publika voli i kakvih u programu uvijek nedostaje. Kako nekadašnji umjetnički ravnatelj festivala,  Josip Cvitanović, dobro poznaje njezine želje, tako je na tragu uspješnice i njegov aranžman. Zagorci su , ipak, veseli ljudi! U istome je slijedu i popevka dugogodišnje festivalske sudionice Adele Dobrić Jelače „Stiha Joža, deca spiju“. Izvodi ju simpatični  glumački duet Marija Jerneić (djevojački Borić) i kolega joj, dalmatinski glumac s osječkim angažmanom, Duško Modrinić, uz pomoć „Kavalira“ i Vokalne skupine „Kirjales“ iz Svetog Križa Začretja, na festivalu prilično zaposlene. Sudjeluje i u izvedbi „Turopoljskog veza“ s , u Krapini uvijek rado viđenom, Tanjom Mršić (duet s Markom Vuckovićem), a i same „kirjalesice“ izvode popevku „Jutre“. Još je jedan glumac za pjevačkim mikrofonom, prošlogodišnji zagorski potepuh Dušan Bućan, prvak Drame zagrebačkoga HNK, kome je stalni krapinski sudionik,, HRT-ov urednik  Željen Klašterka, povjerio interpretaciju svoje popevke  „Nebeski snubok“ s uglazbljenim stihovima , za kajkavsku popevku zaslužne,  Margit Antauer. Popevka i njezina interpretacija podsjećaju na Zvonka Špišića. Dobro je! Uvijek se sa zanimanjem iščekuje sudjelovanje Kvarteta Gubec čiji je šef, Rajko Suhodolčan, uglazbio svoje demografske stihove, uz konstataciju „Se nas menje ima tu, v našem lepom Zagorju“. Uhu prijemljiva popevka, bit će slušana!

Ljubaf nema kraj

Pozornost privlači popevka „Ljubaf nema kraj“ sa  potpisom Žarka Tušeka, koji je učinio kvalitetan skladateljski iskorak, pomak od dosadašnje njegove skladateljske manire, uglazbivši stihove etabliranoga glazbenoga tekstopisca Željka Krznarića. Pjeva, dakako,  Gordana Ivanjek Tušek, fahirana kao vrsna regionalna pjevačica. Da ta popevka nije na kajkavštini i da se izvodi, primjerice ,na Splitskom festivalu, te da  ju pjeva neka od trendi pjevačica, nagrada joj ne bi izmakla. Ni publike, niti stručnoga žirija! Adam Končić, miljenik krapinske publike, zna kakvu popevku treba popevati! Odabrao je  o plavome leptiru, popevku  Ivana Kovačića, koji je uglazbio svoj, vrlo emotivan  tekst, a orehovički glumac  maestralan je u prenošenju emocije. Možda je to osjećajno najdirljivija skladba ovogodišnjega festivala !? Inače, savjet – uz kajkavske note treba pozorno slušati i tekstove i u njima pronalaziti ljepotu. Vrijednost je Krapinskog festivala što promovira i stvaralaštvo tekstopisaca/pjesnika krapinsko-zagorskoga podneblja (Božidar Brezinščak Bagola, Marija Hlebec, Radovan Novina, Ivan Hršak Belko, Ivan Kovačić,  Martina Jakuš). Svojim vokalnim izvedbama i interpretacijama publici će se jamačno svidjeti i debitanti, lijepa i vokalno dojmljiva Opatijka Martina Majerle (s popevkom skladateljskog debitanta Aleksandra Valenčića), kantautor, bivši odbojkaš i magistar ekonomije  Matej Mudrovčić i glumica i jazzerica, „Komedijina“ Edith Piaf,  Jasna Bilušić, kojoj je Antun Tomislav Šaban povjerio popevku „Vrni se sinek“. Uz njih su i raspjevana  Viničanka Gabriela Hrženjak u duetu s  Dorianom Stipčićem,  te u Krapini akreditirani  „ambasador međimurske popevke“, Bojan Jambrošić ,koji svakoga rujna standardno pjeva popevku krapinskoga pajdaškoga dvojca, Nenada Kukovačeca i Radovana Novine. Jesenas ostavljaju  „Srebreni trak“.

Violina i Stašići

Čim se na samome početku popevke čuje zvuk violine, zna se da to miriše na Stašiće. Nekad su u Krapini pjevali tata Petromil i mali Antun, onda im se pridružio i njegov brat Leopold, a prošle godine pojavio se odrasli,  tata Antun s djedovom unučicom Aurelijom.  Sve je isto kao lani - profesor violine uglazbio je  stihove Milivoja Pašičeka, a aranžman potpisuje  Siniša Leopold i uvjeravaju nas „kaj vu nami uvijek spi“.  U Krapini je rado slušan , medijski gotovo neprisutan,  Robert Svetlačić, koji se na krapinskoj pozornici prvi put pojavio 1994. pjevajući popevku Nikice Kalogjere, s tekstom Drage Britvića, „Vinček naš, dragi pajdaš“. Ovogodišnji nastup privlači pozornost zbog uglazbljenih stihova „Živlenje“ pokojne Ane Bešenić, koja je „Suzom“ zadužila kajkavsku popevku. Uz Roberta bit će klapa „Brv“ (a iz prikrajka sve će slušati skladatelj Toni Eterović).  Čini se kako redoviti festivalski sudionik postaje diplomirani saksofonist, multiinstrumentalist, sudionik DORE,  Roko Vušković, kao začin u cjelokupnom festivalskom programu. Sudjelovanje krapinskoga zbora „Ilirci“ već je poslovično  razumljivo, a „Popevku za Krapinu“ skladao im je Tomislav Eterović, a vrijeme će pokazati s kolikim vijekom trajanja.

Šećer na kraju

Ako je točna narodna kako „šećer dolazi na kraju“, onda je to sudjelovanje cimbulaškog violinskog glazbenog sastava „Kavaliri“ iz Bednje, sa svojim skladateljem Danijelom Češnjajem i klape „Kmeti“ iz Pregrade. Zaštitni znak „ Kavalira“ su upravo pjesme ispjevane na bednjanskom govoru koji se ubraja među najinteresantnije, najmelodičnije i najkompliciranije govore kajkavskog narječja. U takvu je duhu i popevka „Nemuš ta peneza“. A Humčani su posegnuli za stihovima svojega poete iz Vrbišnice, „Štamperli,krampamperli“ Brezinščaka Bagole, ispjevanim na humskom govoru. Za one koji ne znaju, krampamperli  je dobar lijek za prehladu i grlo – na karmelizirani šećer nalije se rakija (za odrasle) , a za djecu mlijeko. Jednom riječi – ovogodišnja „Krapina“ neće iznjedriti budući evergreen, ali odabrane popevke svojom kvalitetom,i posebice izvođačima, jamče lijepu, uhu i oku ugodnu festivalsku večer, koju će pratiti i gledatelji i slušatelji HRT-a. I kad bi vaš autor bio u mogućnosti, festival bi završio odom Krapini, popevkom „Krapina moja tak imam te rad“ Viktora Crneka i Zlatka Crneca, s maestralnim Adamom Končićem i ondašnjim „Ilircima“ iz 2003. godine.