U rujnu 1990. godine Ivan, Genard i Karolina Cesarec osnovali su Budokai klub „Krapina“. Za krapinski klub Karolina i Genard prvi put su nastupili 1991. godine na europskom prvenstvu u Madridu. Godine 1995. klub je promijenio ime u Klub borilačkih športova „Krapina“ te pristupio Hrvatskom kickboxing savezu pod čijim okriljem djeluje sve do danas pod imenom Kickboxing klub „Krapina“. U ovih 33 godine zaista je teško izbrojati koliko su medalja i naslova prvaka članovi kluba stavili u svije vitrine, ali je činjenica da je perjanica kluba, obzirom na broj osvojenih medalja i naslova prvaka Hrvatske i Europe Silvija Hršak. Osim medalja koje je osvojila na raznim natjecanjima Silvija Hršak je u svoje vitrine spremila naslov najbolje sportašice Grada Krapine 1996., 1997., 1998., 1999., 2002. i 2003. godine. Titulu najbolje sportašice Krapinsko – zagorske županije dobila je 1995., 1997., 1998., 1999. i 2003. godine da bi 1997. godine dobila Zahvalnicu za doprinos u postizanju izvanrednih športskih rezultata od HOO. Godine 2001. razvrstana je kao „Športaš Hrvatske IV. kategorije - kvalitetan športaš“.

Zaista impozantni rezultati ove skromne sportašice koja nikako nije pristajala na intervju sve dok je nisam „razoružao“ autoritetom bivšeg joj profesora.

Kada ste se odlučili za ovaj vid sporta i zašto ?

Relativno kasno. Naime, imala sam nepunih 16 godina kada sam otišla na prvi trening. Željela sam se baviti sportom a u to vrijeme baš i nije bilo puno izbora što se tiče tzv. ženskog sporta pa sam se odlučila, obzirom da su se treninzi održavali u školi koju sam pohađala da odem na jedan od treninga i sama uvidim da li to mogu ili ne. Što da vam kažem – probala sam, bila zadovoljna i još uvijek sam u tom sport – kickboxing. Nije na mene bilo nikakvog utjecaja koji bi me „natjerao“ na ovaj sport već, mogu to i tako kazati, blizina mjesta za treniranje.

Iza Vas je bogata i respektabilna sportska karijera. Molim vas da nabrojite sve što ste osvojili i koja Vam je nagrada ili rezultat najdraži u karijeri.

Teško je nabrojati ili posložiti po vrijednosti jer svaka osvojena medalja i pehar iza sebe imaju priču, trud i odricanje, svaki turnir novi doživljaj, novi protivnici, novi prijatelji, ali ako baš moram izdvojila bih prvo mjesto na Svjetskom kupu u Piacenzi, Italija1999. godine i prvi pehar koji je osvojen u Zagorju ob Savi davne 1995. godine.

Vi ste počeli relativno kasno sa treniranjem. Kada je, ipak, pravo vrijeme da se krene sa treninzima ?

Ukoliko mislite na kickboxing, treba početi već od malih nogu, jer u današnje vrijeme može se vidjeti da djeca  već sa 8 godina prikazuju vrlo atraktivne borbe, tako da što se ranije počne, to će biti bolji natjecatelj. Kickboxing je prije svega plemenita borilačka vještina koja izgrađuje karakter, ojačava tijelo, ali i um, te pored toga omogućava vam da putujete, upoznate mnogo zanimljivih ljudi, kultura i ostavlja uspomene koje će vrijediti u životu više nego bilo koja zlatna medalja. Kickboxing nije boks i udaranje protivnika rukama i nogama već osnovni cilj svakoga kickboxinga je nadvladati tehnikom, brzinom i snagom svoga protivnika uz maksimalnu sigurnost, toleranciju i čast svakog natjecatelja. Uostalom, smatram da su borilačke vještine, pogotovo u mlađoj dobi, vrlo dobre za razvoj djetetove osobnosti u pozitivnom smjeru, i da bi takva praksa mogla u budućnosti smanjiti pojavu nasilja među djecom.

Preuzeli ste vođenje kluba i trenerica ste u klubu. Koji su problemi, ako ih ima te koliko članova broji klub ?

Problemi. Da, oni uvijek postoje. Mogla bih nabrojati dosta ali izdvojiti ću one najbitnije. Svakako, obzirom da nemamo svoju dvoranu kao i svi dvoranski sportovi u Krapini, moramo se snalaziti i ići u iznajmljivanje dvorana a tu se uvijek pojave problemi u terminima. Naime, kao što je i normalno svatko traži za sebe najpovoljniji termin ali se to gotovo uvijek preklopi sa nekim drugim klubom i tada počinju ti problemi koji i nisu tako veliki jer se nakon dogovora između dvije strane ipak pronađe rješenje. Zato mislim da je odlična najava gradonačelnika Krapine Gregurovića kako će uskoro dvoranski sportovi dobiti malu multifunkcionalnu dvoranu za treninge. Svakako jedan od velikih problema su i financije. Istina je da dobivamo dio sredstava od Saveza sportova Grada Krapine ali je isto tako i istina da je to nedovoljno za sve naše potrebe kao što su najam dvorane, putovanja na natjecanja koja nisu samo u Županiji i Hrvatskoj već i inozemstvu. Taj „minus“ u proračunu pokušavamo pokriti raznim donacijama koji nam daju poduzetnici, ali danas je vrijeme takvo da je teško naći donatora. Mogla bih nabrojati još nekoliko problema, npr. opremljenost dvorana, ali mislim da su ovo oni osnovni. Brojem članova sam zadovoljna pogotovo što smo se okrenuli mladima te danas brojimo negdje oko 70-tak članova što u Krapini odnosno Humu na Sutli gdje djelujemo već pet godina. Dok u Krapini treniramo – utorkom i četvrtkom – u dvorani Osnovne škole Augusta Cesarca Krapina, u Humu na Sutli smo najprije trenirali u prostorima općine da bi prije nekoliko godina preselili u dvoranu OŠ Viktora Kovačića Hum na Sutli. Moram izraziti svoje zadovoljstvo suradnjom s obje škole gdje nam ravnateljice zaista pružaju punu potporu.

Da li u klub uvidite svog nasljednika/ icu odnosno da li vidite nekog koji će Vašim putem ?

O nasljedniku/icu ne želim govoriti jer vrijeme će pokazati da li će ga biti ili neće. No, što se tiče nasljednika koji bi mogao nastaviti moj trenerski i voditeljski rad moram istaknuti da su u rad kluba vrlo aktivno uključeni Petra Švaljek, Jelena Škrnjug i Kristijan Kunštek. Svo troje daje svoj maksimum ali u posljednjih godinu dana više od punog angažmana pokazao je Kristijan koji je uz treniranje naših članova preuzeo i ulogu traženja donatora.

Za kraj – poruka mladima koji se žele baviti sportom !

Poruka za sve one koje se žele početi baviti kickboxingom je da krenu što prije jer će se dobro zabaviti i naučiti nešto novo što će im biti korisno u daljnjem životu. Ujedno, mogu postići nešto veliko i steći puno prijatelja koji će im ostati do kraja života. Svi koji krenu u sport moraju znati da karijera, uspjeh, novac, ne dolazi preko noći, moraju znati da su to velika i ogromna odricanja od svega da bi uspjeli ali ako toliko vjeruju i sanjaju snove, kao što sam i sama, zagarantiran je uspjeh. Moja poruka mladima je ako se žele i imaju mogućnosti baviti se sportom neka se bave. Jednog dana će biti ponosni na sve što su ostvarili. Dobre strane sporta su u tome što si stalno u pokretu, uvijek ima mjesta za napredak te upoznaješ nove ljude te također naučiš organizirati svoje vrijeme.

.

.

.

.