Foto i video: Rikard Jadan

Uređaji za robotski potpomognutu medicinsku rehabilitaciju ili, kako ih javnost često pojednostavljeno naziva, 'roboti fizioterapeuti', već dvadesetak godina nisu rijetkost u svijetu, no kad su u pitanju javne zdravstvene ustanove u Hrvatskoj, robotike u njima gotovo da i nema. Kad je prije dvije godine austrijska tvrtka Tyromotion razvila svoj robot Lexo, Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice odlučila je pokrenuti projekt njegove nabavke. Kako nam je rekla ravnateljica Željka Žnidarić, u suradnji s kolegicama i kolegama, najviše se oko tog projekta angažirao voditelj njihovog Odjela za rehabilitaciju kraniocerebralnih bolesnika i akutnu neurologiju, specijalist neurolog mr.sc. Ivan Dubroja.  Na koncu, dr. Dubroja je u tome i uspio, tako da sada pacijenti ove renomirane zagorske bolnice imaju mogućnost rehabilitirati se uz pomoć robota kakvih ima samo pedesetak na čitavom svijetu, a čija je vrijednost oko dva milijuna kuna. – Mi ovdje u Krapinskim Toplicama imamo vrlo kvalitetnu neurološku rehabilitaciju i rehabilitaciju osoba s ozljedom mozga, međutim, u samoj tehnologiji smo poprilično zaostajali za svijetom. Ja sam to htio ispraviti i predložio sam ravnateljici Žnidarić da pristupimo Ministarstvu zdravstva i HZZO-u s projektom robotike u neurorehabilitaciji, kako bismo uz pomoć te nove tehnologije poboljšali šanse i ubrzali oporavak takvih pacijenata. Naravno, kada bi se koristili samo roboti, oni ne bi ništa poboljšali i ubrzali, no u kombinaciji s konvenicionalom fizikalnom terapijom oni zaista skraćuju vrijeme boravka u bolnici, ubrzavajući proces oporavka - ispričao nam je dr. Dubroja.

Potpomognuta rehabilitacija

Nažalost, dr. Dubroja je jedan od rijetkih liječnika u Hrvatskoj koji je pokrenuo takav projekt, odnosno, prvi koji ga je sa svojim kolegicama i kolegama dovoljno kvalitetno pripremio da ga je na koncu uspio realizirati uz pomoć Ministarstva, Bolnice i Krapinsko – zagorske županije.  - Robotika je već jedno dvadesetak godina na tržištu diljem svijeta, ali Hrvatska u tome značajno zaostaje. Kod nas je ona prije nekoliko godina uvedena u nekim privatnim centrima za rehabilitaciju, a nakon toga, koliko je meni poznato, od javno zdravstvenih ustanova, za robotiku hoda jedino je Klinika za fizikalnu medicinu u Rijeci, na tamošnjem Medicinskom fakultetu, dobila robota za rehabilitaciju hoda. A od specijalnih bolnica za medicinsku rehabilitaciju, koje su u sustavu javnog zdravstva, mislim da smo mi prvi koji smo ga dobili – kaže dr. Dubroja, kojeg smo zamolili da nam laičkim rječnikom objasni čemu ovaj robot konkretno služi. -Kad govorimo o našem terapijskom uređaju Lexo, tu se radi o robotski potpomognutoj rehabilitaciji hoda kod pacijenata nakon preboljelog moždanog udara, ozljede glave, ozljede kralježnice, ali isto tako se može koristiti i nakon operacija traumatologije i ortopedije, recimo, nakon operacije kuka ili koljena. Tu su i neke druge bolesti, poput multiple skleroze. Dakle, može se koristiti za sve one indikacije kod kojih je oštećen pokret, odnosno hod. Budući da javnost često pogrešno percipira ulogu robotike u rehabilitaciji, važno je napomenuti da robot nije uređaj koji samostalno vježba pacijenta. Robot nije fizioterapeut u užem smislu. Robotika se općenito nikad ne koristi sama, nego uvijek u kombinaciji s klasičnom fizikalnom terapijom koju provode fiziterapeuti. Dakle, to je potpomognuta rehabilitacija i zato se, konkretno u našem slučaju, zove robotski potpomognuta rehabilitacija hoda – pojasnio nam je Dubroja.

Isplativost robotike

No, osim što pacijentima ubrzava i olakšava oporavak, ovaj robot puno doprinosi i samom zdravstvenom sustavu, odnosno, organizaciji službe u samoj bolnici. -Za neke pacijente koji imaju velike poteškoće u hodu, koji jedva da imaju ikakav pokret u nogama, da biste takvog pacijenta uopće vertikalizirali, uspravili i ponovili neki pokret u hodu, vi trebate angažirati dva do tri fizioterapeuta. Za jednog bolesnika. U ovom slučaju vam sve to odradi robot, od podizanja pacijenta do ponavljanja pokreta, uz kontrolu samo jednog fizioterapeuta. To znači da se druga dva fizioterapeuta mogu posvetiti radu s drugim pacijentima. S druge strane, kako robotika ubrzava oporavak, zbog kraćeg boravka pacijenata u bolnici, ona donosi i određene uštede zdravstvenom sustavu – predstavio nam je dr. Dubroja prednosti robota koji je nabavljen prije dvije godine i koji je, unatoč pandemiji, do sad koristilo preko tri stotine pacijenata topličke bolnice. Koriste ga, naime, i pacijenti koji su na bolničkom liječenju, kao i ambulantni pacijenti, a troškove pacijentima pokriva HZZO, iako je, kaže dr. Dubroja, terapiju moguće dogovoriti i privatno, uz plaćanje.

Važan je protokol

Naravno, zanimalo nas je i kako pacijenti mogu doći u poziciju da uopće imaju pravo koristiti 'topličkog robota' na teret HZZO-a.  -Dobro, ja sam neurolog, a kod nas su fizijatri, dakle, specijalisti za medicinsku rehabilitaciju, vodeći u tome. U ovom projektu ja sam više bio za osiguranje logistike i provedbu projekta. No, što se tiče pacijenata, fizijatar treba prvo pregledati bolesnika i ustanoviti postoje li možda neke kontraindikacije za primjenu robota. Naime, vi ne možete bilo koga staviti na tog robota, kao na primjer pacijenta koji ima kontrakture zglobova ili jaki spazam u mišićima jer to može dovesti do ozljede, ukoliko ste nepažljivi. Tako da naši fizijatri vrlo pažljivo sve to provjeravaju. Mi smo osmislili čitavi protokol za to, odnosno, naša fizijatrica dr. Valentina Blažinčić, koja vodi taj dio robotike. Tako je prema tom protokolu liječnicima fizijatrima dosta lako ocijeniti je li pacijent pogodan za primjenu robotike ili nije. Dakle, prije nego se napravi kompletna dijagnostika i procjena, nitko ne može niti doći do robota. To se treba kvalitetno profiltrirati kako bi 'pravi pacijent' imao koristi od toga – pojasnio nam je dr. Dubroja.

Brojne mogućnosti

Nabrajujući brojne prednosti koje sa sobom, kako za pacijente, tako i za fizioterapeute, donosi ovakav robot kakav imaju u Krapinskim Toplicama, dr. Dubroja je istaknuo mogućnost postepenijeg, kontroliranog opterećenja pacijenta. – Kod klasične fizikalne terapije morate biti svjesni da imate težinu bolesnika, težinu noge, težinu cijelog tijela, koja vrlo često onemogućava pacijenta u pokretu. Dok ovdje, kad stavite pacijenta na robota, vi možete njegovu težinu potpuno makuti. To znači da je, recimo, pacijent od 100 kilograma težak kao pero. Jednostavno, maknete njegovu težinu. I tada pacijent ne ulaže nikakav napor, niti mu je terapija teška. To je posebno pogodno za pacijente koji nemaju mogućnost aktivnog pokreta. Kod onih koji imaju tu mogućnost, a koji su i najčešći, vi pomoću robota možete dozirati njihovu tjelesnu težinu, odnosno masu. Možete mu skinuti, recimo, polovicu težine i tako mu olakšati taj pokret. S vremenom opterećenje postepeno povećavate, dok pacijent ne dođe na punu vlastitu težinu, gdje onda aktivno radi. Također, sam pokret može biti potpuno aktivan u smislu da robot odradi kompletan pokret, odnosno, motoriku ili može biti potpomognuti pokret, da robot odradi dio, ili pak može biti potpuno pasivan, kad je pacijent već dovoljno oporavljen, gdje robot samo vrti, a pacijent ga pogoni – ispričao nam je dr. Dubroja.

Stručni kadar

Za sam rad na 'topličkom' robotu Lexo osposobljeno je i educirano čak pet fizioterapeuta, a jedna od njih je i magistra fizioterapije Ivona Barić, koja je prije dolaska u Specijalnu bolnicu Krapinske Toplice radila u jednoj privatnoj poliklinici specijaliziranoj za robotiku, gdje se fizioterapija provodila isključivo pomoću raznih robota, od onih za terapiju hoda, do, recimo, za terapiju šake. – Osobno se ne slažem s idejom da se fizioterapija provodi samo putem robota, jer smatram da je fizioterapeut početak svega, a robotika samo jedan koristan dodatak terapiji i, ukoliko se upotrebljava pravilno, od robotike možemo imati itekako velike koristi. No, to sve ovisi o tome kako su pacijenti birani i na koji način se robotika koristi, a tu je opet kod odabira najvažniji fizijatar, kao i kod samo korištenja fizioterapeut – ispričala nam je Ivona te dodala kako postoje relevantni znanstveni radovi koji dokazuju kako robotika ubrzava proces rehabilitacije. – Ovdje nam je, naime, omogućeno napraviti puno više ponavljanja, nego kad bismo hodali s pacijentom u dvorani. Dok u dvorani možemo napraviti, recimo, sto koraka, ovdje ih napravimo tisuću. Znači, robot olakšava posao fizioterapeutu i ubrzava oporavak pacijenta – rekla nam je magistra fizioterapije Ivona Barić.

Iskustvo pacijentice

Pacijentica koju smo prilikom našeg posjeta bolnici u Krapinskim Toplicama upravo zatekli na robotski potpomognutoj fizikalnoj terapiji, bila je Maja Fuček iz Zaboka, koja je pristala s nama podijeliti svoju priču, ali i iskustva s robotom. – Meni su nakon dugo godina agonije pronašli jednu vrstu tumora na mozgu, zapravo, cistu i tijekom operacije sam doživjela moždani udar. Nakon toga mi je lijeva strana bila sasvim oduzeta i bila sam tri mjeseca nepokretna. Nakon operacije sam bila oko dva i pol mjeseca ovdje u bolnici na rehabilitaciji, na neurološkom odjelu i taman je tad negdje, prije dvije godine, došla korona. Zbog toga sam bila otpuštena iz bolnice, a potom zbog pandemije nisu bile dopuštene ambulantne terapije tako da sam tek nakon nekih godinu dana nastavila ambulantne terapije. I onda mi je prije nekih šest mjeseci moja fizijatrica, dr. Marija Jeršek, preporučila robotsku terapiju, za nogu i za šaku. Bila sam na robotu Pablo, kojeg isto imaju ovdje u bolnici za šaku, a ovdje na robotu Lexo sam bila za hod. Već nakon prvih terapija bila sam jako zadovoljna. Naime, moje stanje je takvo da se, nažalost, ne mogu oporaviti, ali ono što mogu je pomoću terapije spriječiti da mi se stanje pogorša i mogu si donekle olakšati hodanje. Tako sam već nakon prvih robotskih terapija lakše hodala, zapravo, pravilnije, no, nažalost, dobila sam koronu pa me to malo unazadilo. Ali zbilja moram reći da mi robotska terapija pomaže i da mi mišići bolje rade, koliko je to u mom zdravstvenom stanju moguće. A i šaku mogu sad nekako lakše kontrolirati, da mi toliko ne drhti i da mi cijela ruka toliko jako ne 'bježi' – posvjedočila nam je Maja.

Lexo nije usamljen

Glavni fizioterapeut topličke bolnice, diplomirana fizioterapeutkinja Ivančica Šaško, nadovezala se na pacijenticu Maju, koja je spomenula robota Pabla. -Mi imamo i druge robotske uređaje na kojima se provodi rtobotski potpognuta rehabilitacija i za rad na njima su educirani i osposobljeni svi fizioterapeuti na pojedinom odjelu. Pablo i Myro su specifični za radnu terapiju jer se radi o terapiji gornjih ekstremiteta i šake. Lexo je, kao što ste se već upoznali, za hod, a za pacijente koji mogu sjediti imamo također jedan robotski bicikli za hod. Isto tako imamo i uređaj Tymo, koji je za stabilizaciju i koordinaciju. Ono što je također zanimljiva prednost svih tih uređaja je i to da na njihovim ekranima postoje i virtualni prikazi koji motiviraju pacijente. Recimo, na biciklu i na Lexu možete se virtualno voziti, odnosno, šetati šumom, prirodom, a i kod drugih robota je sve napravljeno poput svojevrsnih videoigrica, koje motiviraju pacijente za terapiju i za napredak – ispričala nam je Ivančica Šaško te napomenula kako je dodatna prednost što robotski sustavi omogućuju fizioterapeutima precizno i egzaktno praćenje stanja i napretka svakog pojedinog pacijenta. U svakom slučaju, Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice, kad su u pitanju javne zdravstvene ustanove, bez sumnje se može smatrati vodećom hrvatskom javno zdravstvenom ustanovom za medicinsku rehabilitaciju. I to nipošto ne samo zbog robota.

POGLEDAJTE VIDEO: