Na godišnjoj skupštini održanoj u veljači, prije pojave korona virusa, Udruga "Inicijativa za razvoj općine Kumrovec" prezentirala je nekoliko svojih važnih projekata za 2020. godinu. Skupština je tada jednoglasno podržala projekte, kako one tradicionalne koji idu iz godine u godinu, tako i one prigodne, koje udruga organizira povodom nekih značajnih datuma ili osoba iz naše povijesti, posebno ako su vezani i za Kumrovec i Hrvatsko zagorje. Predsjednik Udruge dr. sc. Ivica Hrastović tada je posebno istaknuo jedan projekt - podizanje spomenika Sidoniji Rubido Erdödy u Kumrovcu, u prvoj polovici ove godine.

Dva stoljeća od rođenja heroine

- Ovaj projekt - kaže profesor Hrastović - ima osim jakih kulturnih obilježja i značajne političke konotacije za kontinuitet stvaranja Hrvatske države, naročito u eri buđenja nacionalne svijesti u 19. stoljeću, kada je grofica Sidonija djelovala. Malo je ljudi u našoj povijesti, a posebno žena koje su u tolikoj mjeri udarile pečat hrvatskoj borbi za očuvanje nacionalnog identiteta kao što je to učinila ona. Zato je Udrugu za ovaj projekt motiviralo više čimbenika, a naročito tri. Prvo, motivirala nas je njena domoljubna i kulturna uloga u 19. stoljeću, to što je bila najvažnija žena Ilirskog pokreta; jedna od dviju žena koje je Vlaho Bukovac naslikao na zastoru Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu; što je bila prva hrvatska operna primadona, koja je 1833. godine u dobi od 14 godina javno u Zagrebu pjevala hrvatskim jezikom Gajevu budnicu "Još Hrvatska ni propala", dok su se sve dotadašnje kazališne i ine kulturne priredbe izvodile isključivo na njemačkom jeziku, kao i njen nastup u prvoj hrvatskoj operi Vatroslava Lisinskog "Ljubav i zloba", u kojoj je Sidonija tumačila glavnu ulogu Ljubice.

- Drugo - ističe Hrastović - za Udrugu je bio vrlo važan razlog da se početkom 2020. godine upusti u ovaj projekt to što je Sidonija svoje djetinjstvo i dio mladosti provela upravo u Kumrovcu, u obližnjoj kuriji Erdödy u Razvoru, dok je po nekim izvorima ovdje i rođena. Danas je ova kurija u sastavu Muzeja "Staro selo" Kumrovec, i već je više godina u procesu restauriranja, prije nego što dobije svoju kulturnu funkciju posjetiteljima Kumrovca. - I kao treće - naglasio je dr.sc. Hrastović - upravo su se navršila dva stoljeća od rođenja ove naše nacionalne heroine, pa je Udruga pokrenula projekt podizanja spomenika, kako bi joj Kumrovčani i Zagorci i na taj način odali priznanje.

'Ne odustajemo'

S dr. sc. Ivicom Hrastovićem smo razgovarali dokle se stiglo s tim pripremama za postavljanje ovog značajnog spomenika. Dobili smo umirujuće informacije. - S obzirom na važnost projekta, ali i nove zdravstvene okolnosti, u kojima se našla cijela zemlja, ovih smo dana ponovo odlučili da od ovog projekta ni slučajno ne odustajemo. Samo su aktivnosti zbog više sile malo usporene. Udruga ima već gotov spomenik Sidonije, slovenskog autora Franca Černelča, koji se diči sličnim spomenicima, isklesanim u više mijesta u Sloveniji. Ovaj spomenik realizirali smo u okviru naše likovne - kiparske kolonije koje naša Udruga tradicionalno organizira svake godine, krajem lipnja u Kumrovcu. Nove zdravstvene okolnosti i poteškoće izlaska i ulaska preko granične rijeke Sutle, omele su nas da s autorom i njegovim arhitektom već definiramo postament, kao i da dogovorimo mjesto njegovog postavljanja, premda smo u tom smislu imali već određene preliminarne razgovore. Čim se sigurnosne okolnosti promijene, pojačat ćemo sve aktivnosti i nadamo se da će uz razumijevanju i pomoć svih relevantnih čimbenika, spomenik Sidoniji u najkaće vrijeme biti postavljen, najvjerojatnije u Parku "Naša djeca" Kumrovec - zaključio je neumorni predsjednik Udruge "Inicijativa razvoja općine Kumrovec" Ivica Hrastović.

foto: Hrvatski državni arhiv

Sidonija Erdödy Rubido, rođena je u Zagrebu 7. veljače 1819. godine. Djetinjstvo je provela u Razvoru, pokraj Kumrovca. Govorila je njemački, francuski i latinski jezik. Glazbenu poduku dobivala je od supružnika Karlitzky. Nanette Karlitzky, češka altistica, bila je operna pjevačica njemačkoga kazališta u Zagrebu, a njezin suprug, Ferdinand, prvi gudač zagrebačke opere. Godine 1834. u Zagreb je stigla berlinska operna diva Ennes. Sidonijine roditelje zanimalo je i njezino mišljenje o Sidonijinu pjevanju. Opernoj se divi Sidonijino pjevanje vrlo svidjelo te je odlučila ostati neko vrijeme u Zagrebu da bi Sidoniju podučavala pjevanju. U Beču, 1839. – 1841., Sidonija je dobila ponudu da postane pjevačicom Bečke opere, ali ona je tu ponudu odbila. Godine 1843. udaje se za španjolskog plemića Antuna pl. Rubida, kojem će 1857. biti dodijeljeno austrijsko plemstvo sa predikatom de Zagorje. Par će se vjenčati u crkvi u Mariji Bistrici, a imati će dvoje djece – Milutina (umro u 10. godini) i Radoslava. Pod pritiskom Bachova apsolutizma prestaje njezin javni angažman. Ipak, ne prestaje pomagati i pružati podršku. Uz novčanu pomoć sestre osnovala je prvu hrvatsku ustanovu za napuštenu i nezbrinutu djecu u Zagrebu. Također kada je ban Jelačić, 1848., krenuo u rat, na svojoj je zastavi nosio veliku vrpcu hrvatskih domoljupkinja, koju je Sidonija sašila. Godine 1861. postat će pokroviteljica Hrvatskoga glazbenog zavoda. Nakon suprugove smrti, 1863., seli se u dvorac u Gornju Rijeku gdje je i umrla 17. veljače 1884. Pokopana je u obiteljskoj grobnici pokraj župne crkve u Gornjoj Rijeci.

Utemeljitelj hrvatske glazbene historiografije i publicistike Franjo Ksaver Kuhač osobno je poznavao Sidoniju Erdödy, koja mu je otkrila manje poznate detalje iz svojega života, o kojima on prvi put piše u Viencu još za njezina života, a koje će poslije objaviti u svojoj knjizi Ilirski glazbenici iz 1893. Takav podatak je i ova anegdota: Boraveći u Beču 1839. Sidonija je nekoliko puta slušala slavnu opernu pjevačicu Karolinu Ungerovu, te ju je vrlo uspješno imitirala. Jedne je večeri pjevala ariju Lukrecije iz opere uz otvoreni prozor. Dva su kazališna ravnatelja, jedan iz Berlina, a drugi iz Beča, bila uvjerena da čuju Ungerovu te su pozvonili na vrata pitajući kada je Karolina Unger preselila na tu adresu. Pazikuća im je odgovorio da tu nema nikakve gđe. Unger već da to pjeva hrvatska plemkinja Sidonija. Iako je bila skoro ponoć, dvojica su kritičara silno navaljivala da upoznaju tu plemkinju, pa ih je grofica pustila u kuću. Susret sa Sidonijom i njezino ponovno izvođenje arije uvjerilo ih je da ariju zbilja izvodi ona. Uz hrvatsko pecivo i čaj, ostali su razgovarati do zore.