Danas je Čista srijeda – Pepelnica
Pepelnica svojom simbolikom poziva vjernike na dublje promišljanje
Danas je Pepelnica ili Čista srijeda, kojom započinje korizma, odnosno vrijeme od 40 dana, ne računajući nedjelje, što je poseban oblik pokorničke priprave za proslavu Kristova vazmenoga otajstva.
Običaj Korizme nastao je u IV. st.. Pepeo kojim se vjernici posipaju na Pepelnicu dobiva se od spaljenih grančica prošlogodišnje Cvjetnice. Propis pepela za Pepelnicu ili Čistu srijedu, potječe iz XII. stoljeća. Posipanje pepela na Čistu srijedu podsjetnik je na Kristovu patnju i vjernikovu spremnost da sudjeluje svojim odricanjima i drugim oblicima pobožnosti u Kristovoj žrtvi.
Dugo vremena korizma se svetkovala velikom strogošću. Tako su primjerice vjernici prvog tisućljeća koji su počinili teški grijeh, morali provesti Korizmu izvan zajednice, a u ekstremnim slučajevima, samo u vreći i pepelu. Tek na Veliki četvrtak opet su bili primljeni u zajednicu.
Pepelnica uvijek pada u srijedu, a kako je riječ o pozivu na unutrašnje čišćenje, zato se i naziva Čistom srijedom. Da bi se naglasio pokornički karakter Čiste srijede, taj je dan, uz Veliki petak, Crkva proglasila zapovijedanim postom i nemrsom.
Do Drugog vatikanskog koncila post u Katoličkoj Crkvi bio je obvezujući. Trebalo se odreći mesa, mliječnih proizvoda, vina, jaja. Danas su samo Čista srijeda i Veliki petak obvezni dani posta, a za vrijeme između, post se svakako preporuča. Promijenio se i način odricanja. Meso u današnjem društvu nema više onu vrijednost kao ranijih stoljeća i za ljude više ne znači nikakvo odricanje. Mnogi su umjesto toga razvili druge oblike posta. Mnogi se danas odriču kave, alkohola, cigareta i vrlo cesto slatkiša. Također su svakidašnje navike kao televizija, kompjutorske igre ili vožnja autom ograničene u Korizmi.
Pepelnica svojom simbolikom poziva vjernike na dublje promišljanje i promjenu srca
Čista srijeda je dan koji svojom simbolikom poziva ljude da sve više i više postaju Božja djeca, odnosno da kroz vrijeme korizme nastoje mijenjati vlastito ponašanje, i to posebno kroz dva vida: s jedne strane zauzetijim nastojanjem oko odbacivanja svih osobnih mana za koje čovjek osjeća da ga čine manje čovjekom.