Kako umjetnost postaje čovjekova svakodnevica i rutina te na koji se način s ljubavlju prenosi na djecu, koja tek otkrivaju svoje talente, otkrila nam je 27 – godišnja Monika Čulig.

Ova mlada Oroslavčanka na topličkoj adresi, osim što kroz samostalne i skupne izložbe te likovne kolonije predstavlja svoje viđenje umjetnosti, vrlo je aktivna u društvenom životu Oroslavja, gdje se često uključuje u manifestacije svojim kreativnim radionicama za djecu.

'Rastem i učim zajedno s učenicima'

Rad s najmlađima nije joj stran, obzirom da, kao magistra likovne pedagogije, predaje likovnu kulturu u Osnovnoj školi Oroslavje. Otkrila nam je kako uživa u svojoj struci i trudi se svakog dana prenijeti učenicima svoju ljubav prema umjetnosti i nadahnuti ih raznim mogućnostima koje im sama kreativnost u umjetnosti nudi.

 - Važno mi je stupiti u svijet svakog učenika kako bih mogla razumjeti njihove emocije i interese, jer svako dijete je autentično i talentirano na svoj način. Kao učiteljica rastem i učim zajedno sa svojim učenicima. Učim ih da su trud, zalaganje i posvećenost važni za ostvarivanje svojih snova – ispričala nam je Monika, koja se, kaže, za umjetnost počela zanimati otkad zna za sebe. – Uvijek sam imala potrebu šarati i ostavljati nekakve „tragove“ i moji prvi potezi flomasterom po zidu, kredom po asfaltu prilikom čega sam imala ideju koja tada nije bila sofisticirana, nego rezultat puke dosade, mogu u promatrača pobuditi određeno razmišljanje, ne samo negativno: “Jao, pošaran je zid!“, već i pozitivno: “Imala je nešto na umu i to odlučila zabilježiti.“ – kaže Monika.

Umjetnost kao svakodnevica

U tome da se i u životu opredijeli za umjetnost veliku je ulogu imala njezina profesorica iz osnovne škole Blaženka Babić, koja je u njoj prepoznala talent i usmjerila je. Ona joj je danas, kaže, uzor i veliki učitelj uz kojega i dalje uči i raste, a na putu školovanja velika su joj potpora bili roditelji, uz njih danas i dečko koji joj, kaže, ostavlja dovoljno prostora za razvoj svih njenih potencijala. - Umjetnost je moja svakodnevnica i rutina. Umjetnost je jedna od temeljnih oblika kulture i ljudskog duha. Bez toga nema čovjeka – veli Monika.

Bavi se uglavnom slikanjem pejzaža u tehnici ulja na platnu, no u posljednje vrijeme i fotografijom. – Najviše volim slikati pejzažne motive koje ujedno i reduciram. Inače sam veliki ljubitelj prirode i puno boravim vani, zahvaljujući svome psu koji me stalno podsjeća da je vrijeme za izlazak u prirodu, tako da me očito to motivira i nadahnjuje – kaže.

Inspiracija u posebnima

Inspiraciju nalazi  i proučavajući imena poput Kiefera, Diebenkorna, Vidovića i Kovačevića i mnogih drugih koji su me svojim pristupom motivirali i potaknuli na daljnje likovno stvaralaštvo. Također me inspiriraju i svi oni koji svojim radom, trudom i zalaganjem čine ovaj svijet ljepšim. Walt Disney koji je izmislio životinje koje govore i time uljepšao djetinjstvo generacijama djece diljem svijeta. Charlie Chaplin nas je učio da je dan bez smijeha uzaludno potrošen dan. Elen Degeneres je poticao ljude da budu bolji jedni prema drugima. Dražen Petrović je pokazao da se upornim radom može pomicati granice – zaključila je Monika.

Svoje je radove kroz samostalne izložbe predstavila u galeriji Udruge mladih Feniks u Oroslavju, kao i kroz skupne izložbe u Zaboku i Rijeci, a vrlo se rado odazove i likovnim kolonijama u okolici. - Trudim se živjeti u trenutku, zahvalna sam za svaki trenutak proveden sa svojom obitelji, prijateljima i kolegama. Sigurna sam da su, u vremenu u kojem živimo, učenje, vjera, ljubaznost i dobrota investicije koje se isplate – zaključila je ova mlada perspektivna umjetnica, kojoj atelje služi za izbacivanje određenih emocija koje joj se nakupe tijekom dana, a koje onda pretoči u sliku.