Dobila je dopuštenje za eutanaziju zbog nepodnošljive mentalne patnje i sada očekuje da će okončati svoj život u narednim tjednima, što je potaknulo veliku raspravu diljem Europe o ovom pitanju. Riječ je o 29-godišnjoj Nizozemki Zorayi ter Beek koja je dobila odobrenje za medicinski potpomognuto samoubojstvo nakon procesa koji je trajao tri i pol godine, prema zakonu donesenom u Nizozemskoj 2002. godine.

Njen slučaj izazvao je kontroverze jer je potpomognuto samoubojstvo za ljude sa psihičkim bolestima u Nizozemskoj i dalje neuobičajeno, iako se brojke povećavaju. U 2010. godini zabilježena su dva slučaja vezana uz psihičke tegobe; u 2023. godini bilo ih je 138, što čini 1.5% od ukupno 9068 slučajeva eutanazije.

Članak o njenom slučaju, objavljen u travnju, prenijeli su mnogi svjetski mediji, što je izazvalo negodovanje koje je Ter Beek nanijelo probleme.

Rekla je da je razumljivo da su slučajevi poput njenog, i šire pitanje legalnosti potpomognutog samoubojstva, kontroverzni.

"Ljudi misle da, kad si mentalno bolestan, ne možeš razmišljati jasno, što je uvredljivo", rekla je za Guardian.

"Razumijem strahove koje neke osobe s invaliditetom imaju oko potpomognutog umiranja i zabrinutost da bi ljudi mogli biti pod pritiskom da umru. Ali u Nizozemskoj imamo ovaj zakon više od 20 godina. Postoje stroga pravila i to je stvarno sigurno", dodala je.

Ter Beek ima kroničnu depresiju, anksioznost, traumu i nespecificirani poremećaj osobnosti
Prema nizozemskom zakonu, da bi osoba bila podobna za potpomognutu smrt, mora doživljavati "nepodnošljivu patnju bez izgleda za poboljšanje". Mora biti potpuno informirana i sposobna donijeti takvu odluku.

Teškoće Ter Beek počele su u ranom djetinjstvu. Ima kroničnu depresiju, anksioznost, traumu i nespecificirani poremećaj osobnosti. Također joj je dijagnosticiran autizam. Kad je upoznala svog partnera, mislila je da će joj sigurno okruženje pomoći da se izliječi. "Ali nastavila sam se samoozljeđivati i osjećati suicidalno."

Započela je intenzivne tretmane, uključujući terapije razgovorom, medikaciju i više od 30 sesija elektrokonvulzivne terapije (ECT). "Na terapiji sam puno naučila o sebi i mehanizmima suočavanja, ali to nije riješilo glavne probleme. Na početku tretmana imaš nade. Mislila sam da ću ozdraviti. Ali kako tretman odmiče, počinješ je gubiti."

Nakon 10 godina nije joj ostalo ništa u smislu tretmana. "Znala sam da ne mogu podnijeti način na koji sada živim."

Razmišljala je o tome da si oduzme život, ali samoubojstvo prijateljice iz škole i utjecaj na obitelj djevojke odvratili su je od toga.

"Završila sam ECT u kolovozu 2020., a nakon razdoblja prihvaćanja da više nema tretmana prijavila sam se za potpomognuto umiranje u prosincu te godine. To je dug i kompliciran proces. Nije kao da tražiš potpomognuto umiranje u ponedjeljak, a mrtva si do petka."

"Dugo sam bila na listi čekanja za procjenu, jer ima vrlo malo liječnika koji su voljni sudjelovati u potpomognutom umiranju ljudi s mentalnim patnjama. Zatim te mora procijeniti tim, moraš dobiti drugo mišljenje o podobnosti, a njihovu odluku mora pregledati još jedan neovisni liječnik.

U tri i pol godine, koliko je ovo trajalo, nikada nisam oklijevala. Osjećala sam krivnju - imam partnera, obitelj, prijatelje i nisam slijepa na njihovu bol. I bila sam uplašena. Ali odlučna sam proći kroz to", govori Zoraya.

"Svaki liječnik u svakoj fazi pita: 'Jesi li sigurna? Možeš prestati u bilo kojem trenutku.' Moj partner je bio prisutan na većini razgovora kako bi me podržao, ali nekoliko puta su ga zamolili da izađe kako bi liječnici bili sigurni da govorim slobodno."

"Neki su mi govorili da pronađem Isusa ili Allaha, neki da ću gorjeti u paklu"
Kada je članak o njenom slučaju, za koji Ter Beek kaže da je sadržavao mnogo netočnih informacija, objavljen u travnju, njen mejl je eksplodirao. Većina komentara stizala je izvan Nizozemske, mnogi iz SAD-a. Brzo je izbrisala sve svoje profile na društvenim mrežama.

"Ljudi su govorili: 'Nemoj to učiniti, tvoj život je dragocjen.' Znam to. Drugi su rekli da imaju lijek, poput posebne dijete. Neki su mi rekli da pronađem Isusa ili Allaha ili da ću gorjeti u paklu. Bila je to totalno ludilo. Nisam mogla podnijeti svu tu negativnost."

Nakon sastanka s liječničkim timom Ter Beek očekuje da će njen kraj biti u narednim tjednima. "Osjećam olakšanje. To je bila duga borba."

Na određeni dan medicinski tim će doći u njenu kuću. "Počet će mi davati sedativ i neće mi dati lijekove koji zaustavljaju srce dok ne budem u komi. Meni će to izgledati kao da ću zaspati. Moj partner će biti prisutan, ali rekla sam mu da je u redu ako treba napustiti sobu prije trenutka smrti", rekla je.

"Sada kada je došao trenutak, spremni smo za to i pronalazimo određeni mir. Također osjećam krivnju. Ali ponekad, kada nekoga voliš, moraš ga pustiti", zaključila je.

Savjetodavnu pomoć suicidalne i depresivne osobe mogu dobiti na više mjesta. U Republici Hrvatskoj postoji nekoliko brojeva telefona za psihološku pomoć:

Centar za krizna stanja i prevenciju suicida: 01 2376 335 (radi od 0 do 24 sata)

Plavi telefon: 01/4833888 ([email protected])

Psihološki centar TESA: 01/4828888 ([email protected])