Iako se može činiti primamljivim izbjeći trošak i gnjavažu zamjene guma, korištenje zimskih guma ljeti nosi značajne rizike i nedostatke.

Bliži se datum nakon kojeg više neće biti potrebne zimske gume. Prema zakonu, zimske su gume obavezne od 15. studenog pa do 15. travnja. Kao i svake godine, mnogi se pitaju mogu li, radi uštede, ostati na zimskim gumama i tijekom ljeta. Zakon to ne priječi, no odabir pravih guma ključan je faktor za sigurnost, udobnost i performanse vašeg vozila. Iako se na prvi pogled mogu činiti sličnima, ljetne i zimske gume dizajnirane su s potpuno drugačijim karakteristikama kako bi optimalno funkcionirale u specifičnim vremenskim uvjetima. Korištenje guma izvan njihove predviđene sezone može dovesti do ozbiljnih posljedica, piše Večernji.

Proizvođači guma ulažu značajna sredstva u razvoj guma prilagođenih različitim uvjetima. Glavne razlike leže u smjesi gume, dizajnu gaznog sloja (šare) i strukturi. Jedna od najvažnijih razlika je smjesa gume. Zimske gume izrađene su od mekše gumene smjese bogate silikom koja zadržava fleksibilnost i pri niskim temperaturama, odnosno ispod 7°C. Ta mekoća omogućuje gumi da bolje prianja uz hladnu podlogu, uključujući snijeg i led. S druge strane, ljetne gume sadrže tvrđu smjesu gume koja je optimizirana za više temperature, iznad 7°C. Na toplom asfaltu ova smjesa pruža bolju krutost, izdržljivost i prianjanje, osiguravajući preciznije upravljanje i kraći zaustavni put. Korištenje ljetnih guma na niskim temperaturama čini ih previše krutima, što drastično smanjuje prianjanje.

Uzorak gaznog sloja također se značajno razlikuje kako bi odgovorio na izazove pojedine sezone. Zimske gume karakterizira dublji profil, koji može doseći i do 10 mm, s brojnim sitnim lamelama (urezima) te širim, dubljim kanalima. Lamele stvaraju tisuće malih rubova koji doslovno "grizu" snijeg i led, osiguravajući bolje prianjanje i trakciju. Duboki kanali služe za učinkovito odvođenje vode i bljuzgavice, čime se smanjuje rizik od akvaplaninga. Ljetne gume, pak, imaju plići profil, obično oko 7-8 mm, s manje lamela, ali s većim i čvršćim blokovima gaznog sloja te specifičnim uzdužnim i poprečnim kanalima. Čvrsti blokovi osiguravaju veću kontaktnu površinu s cestom za bolje prianjanje na suhoj podlozi i stabilnost pri višim brzinama. Kanali su dizajnirani za učinkovito izbacivanje vode na mokrim cestama pri višim temperaturama.

Iako se može činiti primamljivim izbjeći trošak i gnjavažu zamjene guma, korištenje zimskih guma ljeti nosi značajne rizike i nedostatke. Prije svega, performanse kočenja drastično su lošije. Mekana smjesa zimskih guma na vrućem asfaltu postaje previše gnjecava i ne pruža optimalno prianjanje. Testovi su pokazali alarmantne rezultate: na suhoj cesti, pri kočenju s brzine od 100 km/h, zaustavni put s novim zimskim gumama može biti čak i do 16 metara duži u usporedbi s ljetnim gumama, prema testovima poput onih koje provodi ADAC. Čak i istrošene zimske gume, čija je dubina profila još uvijek unutar zakonskih granica, mogu imati 5 metara duži zaustavni put. Na mokroj cesti razlika može biti još izraženija. Neki testovi pokazuju da pri kočenju s 80 km/h na mokrom, automobil sa zimskim gumama može i dalje voziti brzinom od 40 km/h u trenutku kada bi se automobil s ljetnim gumama već zaustavio. Ovako produženi zaustavni put značajno povećava rizik od sudara.

Osim kočenja, smanjena je i stabilnost te upravljivost vozila. Fleksibilnost zimskih guma, koja je prednost na snijegu, postaje veliki nedostatak ljeti. Odziv upravljača je lošiji; gume su manje precizne, a reakcija na okretanje upravljača je sporija, što je posebno opasno u situacijama kada je potrebno naglo izbjeći prepreku. Studije su pokazale i do 15% manju preciznost upravljanja. Vozilo postaje nestabilno jer su mekani blokovi gaznog sloja podložniji deformacijama pri višim temperaturama i brzinama. To dovodi do osjećaja "plivanja" vozila, posebno u zavojima ili čak pri vožnji ravno po vrućem danu, te se smanjuje maksimalna sigurna brzina prolaska kroz zavoje. Kontrola proklizavanja na mokroj cesti ljeti sa zimskim gumama može biti gotovo nemoguća, s iznenadnim proklizavanjima koja je teško ispraviti.

Nadalje, visoke ljetne temperature pogubne su za mekanu smjesu zimskih guma, što dovodi do ubrzanog trošenja i kraćeg vijeka trajanja. Toplina ubrzava trošenje gaznog sloja, pa korištenje zimskih guma tijekom cijele godine može skratiti njihov vijek trajanja čak i do 60%. To znači da ćete ih morati zamijeniti znatno ranije, čime se negira bilo kakva početna ušteda. Može doći i do neravnomjernog, "nazubljenog" trošenja gaznog sloja, što uzrokuje povećanu buku i vibracije tijekom vožnje, smanjujući udobnost i potencijalno opterećujući ovjes vozila. Pretjerano zagrijavanje također može dovesti do oštećenja unutarnje strukture gume, a u ekstremnim slučajevima i do raspadanja komponenti te pucanja gume. Konačno, zimske gume generalno imaju veći otpor kotrljanja zbog svoje mekše smjese i dizajna gaznog sloja. Ljeti, kada je smjesa još mekša, taj otpor dodatno raste, što rezultira povećanom potrošnjom goriva i većim emisijama CO2, piše Večernji.