Poznati umjetnik i dugogodišnji oroslavski gradonačelnik Ivan Tuđa vratio se na svoje radno mjesto u školu i prošle godine, na poticaj svoje prijateljice Elizabete Škvorčec Ivan Tuđa krenuo je zajedno s Elizabetom isprva na izlete po nacionalnim parkovima. Tako su bili i na Velebitu, na visini od 1676 metara. 'Nije to kondicijski nešto zahtjevno jer ideš kako možeš, no prijatelj Branko Kokolić Kuka nam je sugerirao, kad smo već bili na Velebitu, zašto se ne bi priključili Planinarskom društvu 'Runolist' iz Oroslavja i išli po hrvatskoj planarskoj obilaznici. I tako, vrh za vrhom, skupili smo 47 vrhova od 152. Nakon 25 dobio sam brončanu značku Hrvatskog planinarskog saveza, a potrebna su još tri vrha da bi došao i do srebra, ispričao nam je Ivan Tuđa. No, tu je jedan problem jer je za srebro treba obavezno doći na vrh Dinare, a za to čekaju povoljno vrijeme. Osim toga trebaju im još izlet ili dva i srebro će biti u džepu. Ugavnom, od 47, samo jedan vrh nisu prošli zajedno, a Elizabeta kaže, a Ivan priznaje da je to bilo na njezinu inicijativu. Svih 47 vrhova prošli su u tek šest mjeseci, a Elizabeta kaže da je jednom njezinom kolegi za to trebalo čak pet godina!

Virtualne utrke koje moraš istrčati

Hodanje i trčanje, kažu, druga je priča. Tako je Ivan, koji se od Elizabete više posvetio trčanju, istračao utrku u Dubaiju, Rimu, a sada trči 226 kilometara Niagare. 'Nisu tu posrijedi fizičke trke već virtualne. No to ne znači da se ne trči ili hoda. Postoje aplikacije koje mjere brzinu, tempo, uspone, padove i na nagovor Elizabete prijavili smo se za prošlogodišnju ligu 'Hrvatska trči' priča Ivan koji je tada malo razmislio i ipak počeo trenirati. Konačno 'blamiranje' nikome nije drago. Kaže da sad nema neki spektakularni rezultat, ali je zadovoljavajući, uvijek je negdje pri sredini i nikad posljednji. Tako je završio na virtualnoj trci u Rimu dužine 42 kilometara koja se treba proći u sedam dana, a on ju je prošao u četiri ili pet dana. Dubai je trčanje, a Rim je hodanje i trčanje, ali aplikacija sve bilježi i nema 'muljanja'. Trenutno trči utrku Niagara, 226 kilometara, gdje je važno da svaki dan prođe šest kilometara i priprema se za proljetnu hrvatsku ligu. A prva utrka je bila u Dubaiu. Kad pitamo za kondiciju kaže da je ostalo nešto od aktivnog bavljenja nogometa u mladosti, a ostalo je stjecao planinarenjem, trčanjem i hodanjem. 'Elizabeta nas je prijavila na 'Hrvatska trči' ligu koja se trči četiri vikenda za redom i onda sam pomislio kako ću doći na trku bez kondicije i počeo sam trenirati trčanje.'Naravno da ja u svojim godinama u trčanju nemam neki spektakularni rezultat, ali ih popravljam, malo i pratim što se događa u planinarenju, hodanju i trčanju. U Rimu je odhodao i otrčao 42 kilometara.

Kaže da ga bar ne pretiču i nije zadnji

Za sada, ova priča s virtualnim trčanjem mu se jako sviđa. 'Možeš trčati bilo gdje, a zapravo trčiš u Tokiju ili New Yorku. Na naše pitanje odgovorio je da se ne radi o virtualnom ne bi išao u Dubai, New York možda i bi. 'Ovo mi je super, stječem ekondiciju, stječem iskustvo, naravno da ima i bržih i sporijih od mene. Bolje da sam u toj priči sam jer kad si u masi ljudi uvijek je tu nekakav dodatan naboj, prestižu te, a to ti nije drago, a još ako si među posljednjima... Ovako je bolje kad kreneš u mojim godinama i kad nemaš puno kondicije - jer si krenuo. Za sport moje su godine relativno kasne, a trčati se može i sa sedamdeset. Ne mogu se uspoređivati s najboljima, moj najbolji rezultat na 5 km je 27.50, a mladi atletičari trče 15 minuta, znači gotovo duplo brže. Ja sam tu čisto zdravlja radi, čak mi se popravila i krvna slika od kad sam se počeo intenzivnije time baviti, kaže Ivan Tuđa. Ali jedno je sigurno: nije prestao slikati, ali sad ne slika tolikim intenzitetom, ali se i dalje namjerava baviti svojom umjetnošću.

Ide se i dalje, do planinarskog vodiča

Kad je o planinarenju riječ upisao je i planinarsku školu kako bi stekao dodatna znanja o planinarenju, a možda jednog dana postane i vodič. 'Sad mogu trčati i planinariti, nogomet mogu igrati, no teško se nosim s puno mlađima od sebe. Trčati uvijek mogu jer se trči po katgorijama, po godinama. Život ima svoje zakonitosti i ne može se sve u svakom dobu života. Kao mlad igrao sam nogomet, pa sam se bavio skulpturom, umjetnošću, pa politikom, pa opet škola i umjetnost i otkrio planinarenje i trčanje' – kaže Ivan, a poznavajući ga, tko zna gdje će ga njegova umjetnička duša ili životna partnerica još odvesti.