Njegovo je ime Bobi. On je mješanac njemačkog ovčara i tornjaka, star dvije godine, pomalo šepav na stražnju nogu koja mu je kraća. Kalvarije je Bobi preživio nakon ozljede koja mu je mogla skončati život. No, ipak se borio i uz pomoć svojih vlasnika preživio i učio ponovo hodati, da bi postao njihov najbolji prijatelj. A onda je Bobi nestao, na sam Badnjak, prije nešto više od mjesec dana. I otada je njegov vlasnik prevrnuo brda i doline ne bi li ga našao. No, Bobiju ni traga.

Nestao iz dvorišta

Ivica Šturlan iz Strmca Stubičkog u Stubičkim Toplicama svoju je priču o, rekli bi neki, pomalo ludoj potrazi za Bobijem započeo pričom kako je njegov ljubimac preživio tešku nesreću i nakon toga postao heroj koji im je uljepšavao svaki dan. – Prije nešto više od godinu dana slučajno smo ga pregazili strojem teškim pet tona. Odvezli smo ga brzo u Zagreb u Veterinarsku ambulantu Kastor i Dar, odakle su nas uputili na Veterinarski fakultet na slikanje kičme. Kičma je na svu sreću ostala čitava, no zdjelica je bila zdrobljena. Imao sam dvije opcije: operirati ga i pokušati spasiti ili ga uspavati – ispričao nam je Ivica. Kako ova druga opcija nije dolazila u obzir, Bobija je operirao najbolji kirurg, no uz pristanak vlasnika da će se o njemu brinuti 24 sata na dan tri tjedna. – To je značilo da, obzirom da nije mogao samostalno obavljati nuždu, sam mu morao svakih sat vremena pomoću šprice vaditi mokraću, davao sam mu infuziju četiri puta dnevno, injekcije s lijekovima, sve to da bi operacija imala efekta. Bile su to opake obveze s njim, cijeli mi se ritam života promijenio, no uspjeli smo. Riješili smo se i bakterija koje su ga bile napale, učili smo ga ponovo hodati i oporavio se. Rekli su mi da ga mučim, da nisam normalan, da ga dam uspavati jer trpi bolove. No, pas se oporavio odlično i bio je jedan presretan pas – priča Ivica, koji je sada za Bobijem u potrazi već više od mjesec dana. Bobi je, naime, iz njegova dvorišta nestao na Badnjak ujutro.

Grupa pomoći u potrazi za izgubljenim ljubimcima

 – Pustio sam ga van oko 5 sati i u 7 ga više nije bilo. Nije on imao naviku lutati naseljem, bio je stalno na dvorištu, zato smo odmah krenuli intenzivno tragati za njim – kaže Ivica. Potrage su trajale danima, pročešljali su sav teren i okolna mjesta, neki su ga tragovi odveli čak i u Zagreb, no ni neprospavane noći nisu Ivicu natjerale ni da pomisli prekinuti potragu.

– Objavio sam njegov opis i fotografije i na društvenim mrežama i tako sam dobio dojavu da je viđen u Šestinama. Poslali su mi snimku psa i ja sam vjerovao da je to on, od uzbuđenja nisam primijetio detalj na njegovoj stražnjoj nozi koji nije odgovarao Bobiju. Usput sam dva dana pretraživao čitave Šestine i Gračane i pronašao jednog peseka koji nije moj, ali sam ga pronašel drugim ljudima koji su bili sretni. U cijeloj toj potrazi za Bobijem pronašao sam još drugih pet izgubljenih pasa, ali ne i svog. Nakon potrage u Kašini, gdje me također odveo jedan trag, na savjet jednog veterinara odustao sam od potrage na terenu i fokusirao se na potragu putem društvenih mreža – ispričao nam je Ivica. U tu je svrhu, ali i u svrhu pomoći drugim ljudima koji traže svoje ljubimce, na Facebooku osnovao grupu 'Izgubljene životinje u Zagorju!!!', kako bi na taj način nastavio potragu, ali i omogućio drugima da preko grupe prijave nestanak svojih ljubimaca i zamole druge za pomoć.

Pronalazak prijaviti komunalnom redaru

Nije nevjerojatno da se pas nakon dužeg vremena, u jednom nama poznatom slučaju čak i nakon pet godina, vrati vlasniku. No, vlasnici su često očajni, jer se u potrazi osjećaju bespomoćnima. – Nestanak psa važno je prijaviti veterinaru, kako bi se po broju čipa životinja zavela u bazu nestalih, odnosno u Jedinstveni informacijski sustav pronađenih i izgubljenih pasa. Potom obiđite poznate rute i najnovije fotke s opisom podijelite na društvenim mrežama – savjetuju iz Skloništa za nezbrinute životinje 'Luč Zagorja', koje u Mariji Bistrici djeluje od 2014. godine s ciljem kontrole napuštenih pasa na području naše županije. Voditeljica skloništa vet. teh. Mirjana Zajec složila se s nama kako je šteta što se po čipu ne može pomoću GPS – a locirati pas, no ukoliko prijavite nestanak psa, a netko ga pronađe , vrlo je važno da je čipiran kako bi se mogao pronaći vlasnik. Po zakonu, sve jedinice lokalne samouprave dužne su imati ugovor s nekim od skloništa za nezbrinute životinje, kao i čitač mikročipova. Naime, pronalazak psa ili mačke prijavljuje se komunalnom redaru grada ili općine, koji je dužan izaći na teren, napraviti zapisnik i mikročitačem očitati čip psa. Samim time, ukoliko je pas čipiran, se dolazi do vlasnika, koji je dužan doći po psa u najkraćem mogućem roku, pojasnila nam je Zajec. Ukoliko pas nije čipiran, dolazi u sklonište. Njegovo je zbrinjavanje i boravak u skloništu dužna plaćati jedinica lokalne samouprave na čijem je teritoriju pronađen. Dok neke jedinice lokalne samouprave rade po tom pitanju dobar posao i postupaju u roku od 2 do 3 sata po prijavi, neke pak nisu tako ažurne te niti nemaju mikročitače, zbog čega na teren po pozivu izlaze i djelatnici skloništa.

Psi kao velika obaveza i odgovornost

– Kod nas u sklonište godišnje dođe oko 320 životinja. Njih 30 otprilike je čipirano, po njih 27 će doći vlasnici oduševljeni radi pronalaska, a za 3 će oni koji su navedeni kao vlasnici reći da pas nije njihov, već da je nekome poklonjen i slično. Zapravo su ga vjerojatno namjerno negdje ostavili. Za dvadesetak nečipiranih se na kraju, nakon naše objave, pojavi vlasnik. Ljudi su zapravo vrlo neodgovorni. Životinje su danas velika i skupa obaveza. Često nam i prijete kada kažemo da će im njihova općina ili grad za njihovog psa koji je bio u skloništu ispostaviti račun – ispričala nam je Zajec, a dodala je i kako često zbog neodgovornosti vlasnika životinje često odlutaju, što je vrlo čest slučaj oko Nove godine, kada se preplaše pucnjeva i vatrometa. I sami smo svjedoci da su, nakon što prođe doček, društvene mreže prepune fotografija pasa koji su nestali i odlutali. – Oni koji su duže nestali, nažalost su se ili ulovili na neku zamku ili stradali od lovaca… Rijetko tko će baš zadržati psa koji je dolutao – kaže Zajec. No, da ima i takvih slučajeva, govori priča o kujici Neri, koja je u rujnu protekle godine nestala s područja Vukšinca u Donjoj Stubici, a vlasnici su je na kraju pronašli nakon nekoliko dana u Zagrebu. Nera je, naime, dolutala u obližnje naselje, gdje se sprijateljila s vlasnicima jedne vikendice koji su ju, obzirom da je pao mrak i nisu je željeli ostaviti samu, poveli sa sobom u Zagreb. Upravo zahvaljujući tome jer je čipirana, veterinar je pronašao Nerinog vlasnika te su je nalaznici vratili u Stubicu.

I dalje mole za pomoć u potrazi

Vratimo li se na početak priče i psa Bobija, njegovi se vlasnici, iako sami kažu da je to sad već poput lutrije, nadaju da će ga ipak pronaći. - Znate, ta ljubav je postala posebna, toliko smo se vezali za njega i fali nam jako. Zato se i dalje nadam da ćemo ga pronaći. Teško je pretpostaviti što mu se dogodilo, ali vjerujem da bismo znali da je ubijen ili pregažen. Još uvijek ne gubimo nadu, možda je samo odlutao ili ga je netko udomio misleći da nema vlasnika. Nadamo se da je živ i da će ipak jednom doći do veterinara koji će očitati čip i nazvati nas – zaključio je Ivica te je i ovom prilikom zamolio sve koji možda vide negdje njegovog psa da se jave preko Facebook grupe ili na broj 097 716 95 69, a za sve koji budu imali kakav važan trag nude i novčanu nagradu.