Božić je. Slavimo svetkovinu rođenja Isusa Krista. Posebno je svečano u ovo vrijeme u našem najvećem marijanskom Svetištu, Nacionalnom Svetištu MBB u Mariji Bistrici. Jučer, na Badnjak služeno je pet misa. Misom zornicom rano ujutro označen je kraj Došašća, a u večernjem dijelu služene su čak četiri polnoćke i kod sve četiri Bazilika je bila ispunjena, a mnoštvo vjernika misu je pratilo i izvan Bazilike. Najprije je u 19.30 služena polnoćka za najmanju djecu i za prvopričesnike, a predslavio ju je preč. Drago Bosnar, Mladi su animirali misu u 21 sat, koju je predslavio župni vikar vlč. Vedran Jakić. Treću sinoćnju polnoćku od 22.30 sati, a kod koje je pjevala Klapa ''Bistrica'', predslavio je p. Anto Pavlović, dok je onu središnju točno u pola noći opet slavio rektor Šestak, a pjevao je domaći Crkveni zbor Bazilike MBB. Na kraju svih misa polnoćki Božićnu čestitku uputio je rektor Svetišta preč. Šestak. 

Danas, na Božić središnju misu predslavio je pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski, uz koncelebraciju domaćih svećenika predvođenih rektorom Svetišta i bistričkim župnikom preč. Tomicom Šestakom. 

''Draga braćo i sestre, ovih dana vrlo se rado okupljamo u svojim obiteljima, pjesmama, susretima. Sve nekako zahvaća toplinom Bog koji je sišao u naš ljudski svijet. I doista spravom se tako osjećamo radosni jer Božja blizina mijenja čovjeka. Mijenja našu ne samo spoznaju, nego mijenja ono duhovno u nama i diže na jednu višu razinu. Taj događaj utjelovljenja sveti je Ivan, apostol, sažeo u početku svog evanđelja u nekoliko riječi. U početku bijaše riječ i taj je riječ tijelom postala i nastanila se među nama. Tu istinu vjere mi ispovijedamo svaki puta kada molimo Anđeo Gospodnji.'' – tim je riječima svoju homiliju započeo biskup Gorski i nastavio: ''Čudesan je taj događaj utjelovljenja Božjega sina. Obično izgovaramo riječ, ali kako je to Bog postao čovjek? Kako je htio živjeti kao čovjek u ovom našem jadnom smrtnom tijelu ući u ovaj kaos svjetski? To je doista čudesni događaj koji je tako promijenio svijet da je raspolovio povijest. I govorimo prije ili poslije Isusova rođenja. Daleki nevidljivi Bog postao nam je blizak, opipljiv u Isusu kad je uzao naše ljudsko tijelo i još je nešto učinio. To tijelo je izabrao sebi kao najljepši živi hram Božji, kao svoje prebivalište.  To je doista najljepši čin Božje dobrote prema nama ljudima. Bog u Isusu nosi naše lice, lice svakog čovjeka i onoga koga volimo i onoga koga ne volimo. Ali nosi Isus lice svakog čovjeka i baš zato što se tako utjelovio i približio nama svatko može doći k njemu. ''

''Na kraju mjesto mu bi u štali i na križu''

Mons. Gorski osvrnuo se na današnje evanđelje u dijelu koje kaže: ''k svojima dođe a njegovi ga ne primiše. Došao je ovaj naš svijet kao svjetlo koje rasvjetljuje, ali je odbačen, prezren. Na kraju mjesto mu bi u štali i na križu. Zašto nema za Božju riječ, za svjetlo, zašto nema u životu, u ljudima mjesta? Zašto je odbačen?'' pita se biskup i nudi odgovor: ''Zato što riječ Božja ima snagu promjene. Ona se ne zaustavlja, Ona stvara, Ona mijenja. Zato je i došao Isus da promijeni i podigne ljudski rod, da ga oslobodi krivnja i grijeha. Ali svijet ne želi promjenu. A Bog nas uči upravo po Isusu riječi da svaka riječ ima svoju težinu. Nekad je, znamo to vrlo dobro, bilo dovoljno dati nekome riječ i pružiti ruku. Nikakav ugovor nije bio potreban. Ljudi su za svoju riječ, ako je trebalo, išli u smrt. Bilo je časno održati svoju riječ. A danas je ona izgubila svaku vrijednost. Dati riječ značilo je i životom stati iza nje. Nebrojeno mnoštvo riječi koje se danas izgovara, koje manipuliraju, lažnih riječi. Nebrojeno mnoštvo riječi koje su upućene prema drugim ljudima, braću i sestre. To što mi činimo i zapravo lažno govorimo o Bogu kao o Božjoj riječi. Jer je naša riječ postala lažna. Bog nas želi upravo po Isusu uputiti da stojimo iza onoga što smo rekli. O svojoj riječi na vjenčanju, obećanju. O svojoj riječi na krštenju za djecu. O svojoj riječi prijateljima, susjedima, poslovnim partnerima. Da ta riječ bude istinita. Da stojimo za nje tako kao što Bog stoji i za svoje riječi i za Sina Isusa Krista. Božić nas poziva da budemo odgovorni za te riječi. Pogotovo za one koje izgovaramo u javnosti. Za one koje izgovaramo unutar obitelji.'' – naglašava Gorski. 

''Božić obnavlja nadu posrnulom ljudskom rodu''

Mons. Gorski istaknuo je kako je Božić zadatak koji smo mi koji smo kršteni ili kako kaže apostol Ivan, rođeni od Boga, dobili za ovaj svijet. ''Da životom odsjajimo ono što smo primili od Isusa. I čovjek koji u sebi nosi Boga, on ne može šutjeti. On vidi se na njemu da je drugačiji. I njegova riječ je drugačija. I njegova dijela su drugačija. Svojim životom davati ono čime nas je Bog obdario. Donio je na svijet ono što ne možemo mi jedni drugima dati. Mudrost života, oproštenje grijeha, pravednost, čistoću savjesti, dostojanstvo osobe ljudske i na kraju vječni život. Božić obnavlja nadu posrnulom ljudskom rodu. Želimo s toga da utjelovljena Božja riječ uđe u vašu svakodnevicu, u vašu obitelj i već je tu, već je tu Isus prisutan. Onda kad ste sklopili brakove, tu je bio prisutan. Kad se rađaju vaša djeca, tu je prisutan. U vašoj radosti, u vašoj molitvi, u obitelji, tu je prisutan. I u mukama, svugdje je Isus prisutan. Prepoznajmo samo tu Božju blizinu. Samo se treba toga sjetiti, pa moj Bog je sa mnom. On koji se utjelovio, tu je sa mnom. Braću i sestre, kakva je to snaga koju mi onda tada dobivamo i kakva je to zaštita kojom nas gospodin Božja riječ utjelovljena čuva u ovom vremenu. Želim vam da budete ponosni na to što ste Božji. Na tu Božju blizinu. I da taj ponos živite, ne samo skriveno, nego i javno. Ne podlegnimo napasti svijeta. Već se ponizno sagnimo na ulazu u Betlehemsku štalicu. Jer tu nalazimo razlog i naše radosti i zahvalnosti. I kad se susretnemo s Isusom, nećemo moći šutjeti. Svima ćemo govoriti ono što su anđeli rekli pastirima. A javljamo vam veliku radost. Rodio vas je Spasitelj, Krist gospodin.'' – zaključio je svoju Božićnu homiliju u Svetištu MBB-e biskup Mijo Gorski.