Prethodni članak
Sljedeći članak

Zavjetno hodočašće Varaždina Majci Božjoj Bistričkoj

Piše: Martina Konjević Ispraćeni zvukovima zvona varaždinske katedrale i pjesmom Majci Božjoj Bistričkoj, 500 hodočasn





Ispraćeni zvukovima zvona varaždinske katedrale i pjesmom Majci Božjoj Bistričkoj, 500 hodočasnika pješaka krenulo je nakon mise u tri sata ujutro prema najvećem marjanskom svetištu u Hrvatskoj. Na putu dugom 50 km pridružilo im se još više od 100 pješaka iz obližnjih župa Varaždinske biskupije.

Time je počelo trodnevno 316. zavjetno hodočašće Varaždina Majci Božjoj Bistričkoj koje Varaždinci održavaju kao zahvalu što im je grad pošteđen od kuge. Pod Belom, gdje su hodočasnike dočekali predstavnici Crkve i Grada Varaždina i gdje je za njih bila organizirala prva okrjepa, susreli smo 68-godišnjeg Pavla Kušćera. Iako ga noge više ne služe najbolje, zavjet koji je dao Majci Božjoj Bistričkoj 1991. održava i danas.

U vrijeme kada je 1991. godine bio rat u Hrvatskoj mnogo mladih je dalo svoj život pješačeći na Bistricu bila je najmanja žrtva koju sam mogao podnijeti i moliti se za svu djecu, branitelje i stradalnike, rekao je gospodin Pavao. Nastavljajući put dalje, susrećemo grupe ljudi različitih uzrasta.

Zajedničkom molitvom, pjesmom i druženjem hodočasnici bodre jedan drugoga da ustraju na putu. Prešavši Budinšćinu, polovicu puta, krenuli smo prema Hrašćini te Konjščini. Grupe ljudi počele su se polako osipati, noge postaju sve teže, žuljevi počinju zadavati probleme, kilometri postaju sve duži, a vrijeme teče sve sporije, ali volja i želja da se ispuni zavjet ne slabi. Moral podižu i stanovnici zagorskog kraja, koji uz pozdrave i sreću hodočasnicima dobronamjernicima na putu ponude i poneku čašu vode ili osvježavajućeg "gemišta".

Od Konjščine do Bistrice još samo 10 km, starijima se pridružuju mnoga djeca koja su ih dosad pratila u automobilima kao logistika. I oni žele biti dio toga, te zajedno s ostalim pješacima spuštajući se s Vinskog vrha osjetiti val sreće i zadovoljstva kada kroz krošnje drveća prvi put ugledaju tornjeve svetišta Majke Božje Bistričke.

Iako umornih nogu, ušavši u svetište snage još ima dovoljno da se izmoli molitva zahvale Majci Božjoj, što su uz njezinu pomoć uspjeli održati zadani zavjet uz obećanje da će doći i dogodine.

Izvor: Večernji list

Još članaka iz "Marija Bistrica"

Facebook