Peter Noll, 80-godišnji Englez, profesor povijesti i bivši predavač na prestižnoj gimnaziji u Oxfordu, pronašao je svoj raj u srcu Hrvatske med najlepšim bregima, u Zagorju. Nakon što je 1999. godine započeo hodočasničko putovanje s velikim ruksakom, štapom i šatorom, prošao je kroz mnoge zemlje, ali ga je jedna posebno očarala – Hrvatska.

˝Ovdje je prosuta čarolija˝, kaže Peter dok opisuje svoju ljubav prema našoj zemlji.

Iznad sela Gornja Šemnica kod Radoboja, na brežuljku gdje sada živi, Peter je pronašao svoj mir i sreću. ˝Nadam se da ću ovdje umrijeti. Ovo je najbolja zemlja na svijetu˝, kaže nam s osmijehom. Od nevjerojatnih priča o susretima s anđelima do onih o dolasku u Hrvatsku, životu u vikendici okruženoj vinogradom, voćnjakom i biljkama ili kako bi on rekao džunglom, te prijateljstvima koje je stekao, na trenutke nam je preskakao puls. Peter se prisjetio svog putovanja kroz Koln, Češku, Austriju, Jugoslaviju i Grčku pa sve do svete zemlje – Izraela, gdje je doživio Božić u Betlehemu. Ovo je njegova priča.

Najbolja zemlja na svijetu

- Bio sam sad s obitelji u Engleskoj jedan tjedan, ali vratio sam se ovdje na veliku proslavu. Živim ovdje 17 godina i nadam se da ću ovdje umrijeti. Ovo je najbolja zemlja na svijetu, u svakom pogledu. Mislim na ljubazne ljude, lijepo vrijeme, divnu hranu i puno sunca. Inače sam učitelj povijesti po zanimanju, predavao sam u staroj, vrlo popularnoj Gimnaziji u Oxfordu. To je bila toliko dobra škola da su nakon 20 godina mog predavanja, rekli ok, jedan semestar - plaćeni praznici. To je bilo 1999. godine i to je bila prva godina kada si mogao putovati slobodno. Krenuo sam kao hodočasnik s velikim ruksakom od 25 kila, velikim štapom i šatorom. Stao sam u Kölnu, tamo je rođen moj otac i hodao sam istočno iz Kölna, kroz Češku, Austriju i onda sam stigao u novu zemlju za mene – Jugoslaviju. Onda sam stigao u Grčku, u Atenu i onda brodom do svete zemlje – Izraela. Božić u Betlehemu. O tome ću kasnije. U Hrvatskoj sam boravio u Zagrebu s Francuzima, jedan od njih mi je rekao ˝Petre, kada hodaš Hrvatskom, vidjet ćeš Božji poljubac na svijetu˝. I bio je u pravu. Ako putuješ sam, lako je pronaći prijatelje i to brzo, zapišeš adresu, ljudi posjete tebe, ti njih... Nakon što sam se umirovio, sjeo sam u auto i došao posjetiti prijatelje. Rekao sam ˝Ovdje se prosula čarolija˝. Ovdje sam u Šemnici, imam jako dobre prijatelje, brzo sam se prilagodio životu ovdje. Volim prirodu, ovdje sam potpuno sretan. Da se vratim, kada sam bio u Jerulazemu na Božić i došao na sveto mjesto Betlehem – kalvarija, groblje – nema nikoga, samo ja. Zašto? Bože, kako to misliš? Tada se spremao Zaljevski rat i svi turisti su otišli kući. Sve je bilo u tišini. To je bilo nevjerojatno iskustvo – govori nam Peter koji je u Zagorju i općenito u Hrvatskoj očaran čistoćom. Sve je čisto, kaže, za razliku od situacije u Engleskoj.

Osjećaj slobode

- Ponosan sam na englesku kao kulturnu civilizaciju, tradiciju, ali danas je u Engleskoj, prljavo. Ako tamo odete danas kod doktora, možete očekivati da ćete umrijeti, jer pokupite bolest u čekaonici. Ovdje? Ako ovdje odem na toalet u kafiću, on je lijep i čist, u Engleskoj – Bože nas sačuvaj. U zadnjih nekoliko godina sve se ovdje promijenilo. Promjena je sve brža i brža. Dolazim u Krapinu i pitam se gdje ću parkirati auto. Ali to je dobro, sada ste u Europskoj uniji, to donosi neke prosperitete. Hrvatska je vrlo mala zemlja, ali ima ljude koji su borbeni, koji su prošli ratove. Impresioniran sam osjećajem slobode. Prekrasno je jer ste slobodni. Stari ljudi ne bi trebali živjeti u prošlosti – kaže Peter kojeg osim povijesti, zanima i politika.

Od kad je u mirovini nije pročitao toliko knjiga koliko za cijelog života prije. To je intelektualni život, dodaje, ostatak vremena provodi u svom malom vinogradu, uzgaja sortu Merlot, pije jednu čašu svog vina svaki dan uz ručak. - Radim i svoju rakiju. To je ilegalno u Engleskoj, a ovdje je to jako lijepo. Moram imati vinograd da Zagorce mogu pogledati u lice. Imam i vrt, poveći voćnjak i veliki projekt – rose garden. Posadio sam tisuću velikih ruža. To je nevjerojatno. Imam problem s gacijom, tako da je sad to džungla. Život na selu, muzika... To je život. Vrh hrane mi je bučnica. Ne bih je mogao napraviti sam, ali vidio sam pripremu bučnice puno puta. Ono što sam još naučio o hrani je da je bakina kuhinja uvijek najbolja – priča na Peter, pa se prisjeća prve fraze koju je naučio - ˝Kaj buš pil?˝

Neobični susreti

- Stvari koje su me promijenile? Ovo pišite pažljivo. Imam velika iskustva s anđelima. Bilo je to kada sam imao 10 godina, na engleskoj obali koja je vrlo drugačija od ovih u Hrvatskoj. Voda je vrlo, vrlo opasna kad izlazi, isisa te. Mislio sam da sam oprezan, ali bio sam isisan i jedva sam mogao plivati. Mislio sam da ću umrijeti. To je grozno iskustvo za 10-godišnjaka. I onda se pojavio čovjek i rekao ˝U redu si. Samo čini što ti kažem˝ i spasio me. Rekao je ˝Vidio sam te s litice˝. Išao sam kasnije na tu liticu s mojom obitelji. Nemoguće je da me vidio od tamo. Drugi susret je bio s drugog dijela Engleske, kada sam bio sa svojom djecom tamo na koje sam pazio. Treće dijete, djevojčica, također je imala 10 godina, jako je bila blesava jer je sjedila je na surferskoj dasci i mislili smo da je to mjesto totalno sigurno jer je to zaljev. Dijete ne može pobjeći, nestati. Pogledali smo i ona ide... More ju uzima. To je bilo grozno iskustvo. Ja sam tamo sa svojom ženom, s ostalom djecom i što ćemo učiniti? Nema nikoga, vrijeme je ručka, nema nikoga. Nema mobitela. Okrenuo sam se i vidim čovjeka s malim brodom. Ne staneš i ne pitaš se kako to sad. Kažem ˝To je moja kćer, možemo li je spasiti?˝ Ulazim u brod, uzimamo djevojčicu i vraćamo se na obalu. Grlimo se. Pogledam, nema broda. Vjerojatno mislite da sam lud. Pitao sam ženu je li moje sjećanje točno i potvrdila je. Dakle, što da vam kažem? Ljudi misle da sam lud, ali eto – ispričao nam je Peter sa suznim očima mladog, bistrog pogleda.

'Sretan sam cijeli život'

Kaže, slučajnost je da se tako dobro drži za svoje godine. - Protekle subote imao sam proslavu u Petrovskom u kleti. Bilo je oko 65 uzvanika. Imam li prijatelja? To je odgovor. Ja sam stari čovjek, ali sam izrazio sretan da imam mlade prijatelje. Ne moram gledati sebe, ali volim mlade ljude, volim pričati s njima, to je prirodno i to me održava mladim. Slučajnost je da dobro izgledam. Zdravlje ovisi o aktivnosti, dobroj hrani i sreći. Ja ne želim živjeti zauvijek. Da mi netko sada dođe, nakon što završimo razgovor, takne me po ramenu i kaže ˝Ajde, to je to. Idemo˝, rekao bih u redu, dobro. Vjernik sam, ne želim ništa posebno učiniti, sretan sam cijeli život – poručio je za kraj Peter.