Divlje svinje prave nam pustoš po njivama, više ne znamo što učiniti. Štete su ogromne, unište nam po 80 posto usjeva – požalili su se mještani Strahinja Radobojskog, pokazujući na opustošena kukuruzišta tek kojih 50 – ak metara od kuća. Znalo je divljih svinja biti i prije, no posljednje četiri godine mnogo ih je više i jako su se 'okuražile', pa po njivama 'harače' čak i danju, rekli su mještani za Zagorski list. - Udomaćile su se, dolaze stalno, i zimi i u jesen i ljeti. Osim šteta na usjevima, problem je i što dolaze danju, pa se djeca boje kako će  ići u školu. Čovjek je radio u trsju usred bijela dana i naletio na hordu – kažu mještani, koji dodaju da su se s ovim problemom obraćali i Općini i lovcima, no ništa se nije promijenilo.

– Lovci su nam davali repelente za odbijanje divljih svinja, ali nije pomoglo. Palili smo stare gume da ih time odbijemo, bez rezultata. A pametne su to životinje, uđu u kukuruzište i uništavaju od sredine, a vanjske redove kukuruza ne diraju, ostave kao ogradu, pa se odmah ni ne vidi da uništavaju. Ili dođe prasica s mladima, ona ide prva i valja kukuruz za mlade, jer oni ne mogu dosegnuti. To izgleda kao da je valjak prošao preko njive – žale se ogorčeni mještani. Osim kukuruza, svinje unišavaju i pšenicu, ječam, grah, iskapaju krumpir. Po jednoj njivi divlje svinje unište i do dvije tone kukuruza, a stati im na kraj mještani sami ne mogu.

– Oko 2000 kuna me košta obrada, sjeme, oranje, špricanje, a onda ostanem bez 80 posto kukuruza. Tu nema računice – komentiraju stanovnici Strahinja Radobojskog, dodajući da ispada da bi bolje bilo uopće odustati od sijanja. Jedan od mještana čak je do svoje njive spojio i radio na akumulator, kako bi buka i glazba uplašila divlje svinje te upalio lampaše da ih tjera svjetlo, no ništa od toga nije pomoglo. -Ni lovci vjerojatno ne mogu puno napraviti. Lovci nemaju dovoljno kvota, odnosno markica za odstrel, to bi nekako trebalo riješiti, jer imaju zabranu strijeljanja svinja zbog manjka kvote. Prije, kada si vidio divljač, bježala je od tebe, a sada ništa. Nije to problem samo kod nas, već, čujemo, i oko Krapine, Gorjana, Jesenja, Petrovskog. Nešto se treba poduzeti, sve ih ih je više i sve bliže dolaze. U selu je ušla i u kukuružnjak u jednom dvorištu, otrgla vrata i pojela kukuruz. Možda su i hranilišta preblizu sela, pa to pojedu i idu dalje u selo. Njive su kod ceste, rasvjeta je tu, ali to im ne smeta. Po noći je kod nas ratno stanje – očajni su mještani.

LOVCI: Treba sjesti za stol i problem riješiti

Kako piše novi broj Zagorskog lista, mještani Strahinja Radobojskog navode da im se namiruje šteta koju im divlje svinje naprave na usjevima, samo smatraju da je ona premala. Važno je istaknuti da s osiguravajućom kućom osiguranje lovišta sklapa lovoovlaštenik tog lovišta – Lovačko društvo, a ne Lovački savez Krapinsko-zagorske županije. Jednako tako Lovački savez nije u mogućnosti određivati visinu štete i odštete jer tu visinu isključivo određuje osiguravajuća kuća na temelju vještačenja procjenitelja za utvrđivanje štete od divljači na samoj parceli neposredno po nastanku štete, koji utvrđuje veličinu oštećene površine te postotak utvrđene štete. Preduvjet isplata odšteta svakako je da poljoprivrednici imaju uredne zemljišne dokumente. Nastalu štetu isplaćuje se samo onim građanima koji su proveli mjere zaštite, a usjevi su im ipak uništeni. Premala kvota odstrjela divljih svinja nikako nije izvor problema jer su odstrijelne kvote propisane lovnogospodarskom osnovom i odražavaju stvarno stanje, a odstrjel se redovno provodi. Od strane lovačkih društava štete se nastoje staviti pod kontrolu. Međutim, to je izuzetno teško jer se radi o divljači koja se brzo razmnožava, ima veliki radijus kretanja i u prirodi nema svog predatora. Divlja svinja hrani se i izlazi isključivo noću, danju bježi od čovjeka i općenito nikada ga ne napada te takvi slučajevi nikada nisu niti zabilježeni. Stoga ni strah djece koja trebaju u školu, jer da divlje svinje dolaze i tijekom dana, nikako nije opravdan. Poljoprivrednici smatraju da je dužnost lovaca da paze na divlje svinje, ograde lovište i smanje broj jedinki iako dio njih ne poduzima pravovremene i pravovaljane oblike zaštite svojih usjeva. Lovačka društva sudjeluju i u troškovima nabave i postavljanja električnih pastira i osiguravaju raspodjelu repelenata. Lovačka društva krče između nasada i gustog raslinja te postavljaju čeke na ciljanim mjestima oko ili u nasadu i ostvaruju planirani i dozvoljeni odstrjel divljači. Osiguravajuća društva osiguravaju, do određene sume, poljoprivredne nasade kroz police ugovorene s lovozakupnikom (lovačkim društvom). Rizik svih dionika je opravdano velik, ali se može smanjiti. Mišljenja smo da bi nadležno ministarstvo, Županija, gradovi i općine, Hrvatski lovački savez, Lovački savez KZŽ, Lovačka društva i mještani trebali sjesti za stol i problem riješiti, a ne o njemu samo pričati, stavljati "pod tepih" i govoriti o kaznama – odgovorio je na upit Ivica Halapir, predsjednik LS KZŽ.