Mladi vratar Zagorca Matija Bruči, 23 godine, ušao je  u svoju treću sezonu kako je prvi vratar krapinskog kluba. Ljubimac navijača koji iza sebe ima 80 službenih utakmica – 75 prvenstvenih i 5 kup utakmica – u kojima je ostvario čak 17 „clean sheet – ova“ odnosno odlazio je sa terena nedirnute mreže sa 23 posto utakmica čiste mreže. Lijepa brojka.

U dvije i pol sezone osvojio je naslov prvaka 3. lige i osvajač je Kupa NS KZŽ. U tri godine dva velika trofeja što je za svaku pohvalu ali kako on sam stalno to ističe ničega nebi bilo da nisu svi zajedno – cijela ekipa – vjerovali u sebe i u mogućnost osvajanja trofeja.

Skroman, odgovoran, student KIF-a, radišan, uvijek pri ruci ako kome treba pomoći, siguran na vratima je najkraći opis ovog divnog mladića.

Matija, kako je sve počelo ?

Sportom sam se počeo baviti zbog zdravlja. Naime, u djetinjstvu sam imao problema s laringitisom što  mi je otežavalo disanje i na preporuku doktora krenuo sam u sport. Prvi klub bio mi je Zelina pošto sam iz Bisaga, naselje nedaleko Zeline, i počeo sam igrati nogomet kao napadač. No, kako mi se nije dalo trčati jer bio sam malo „jači“ i onda je odluka bila laka  - tko ne trči u nogometu – golman !  I eto – zbog trčanja ušao sam u golmanske vode. Slučajnost ili možda sudbina određuje životni put i tako su  moji došli u kontakt sa Škorićem i Stinčićem te mi se otvorila mogućnost da me dva vrhunska Dinamova golmana polako ali sigurno uvode u tajne golmanskog zanata. Prilikom jednog od  treninga vidio me Ismet Hadžić koji je prepoznao nešto u meni i zahvaljujući njemu došao sam u Lokomotivu – prvi klub nakon Zeline -  gdje sam proveo pet godina. Na žalost ozljeda iz 2013. godine ( slomljena ključna kost na jednom treningu ) vratila me kući u Zelinu gdje sam nakon oporavka odradio polusezonu. Današnji trener Radnika iz Križevaca Mario Vodanović pozvao me u NK Zagreb koji se u to vrijeme natjecao u 1. NL za pionire i kadete te mi je to bila odskočna daska za daljnji tijek karijere. Nakon Zagreba prelazim u Rudeš, također 1. NL, i nakon četiri do pet godina provedenih u Rudešu dolazim u Zagorec.

Kako se osjećaš uz činjenicu da te navijači Zagorca izuzetno cijene i vole te tretiraju kao igrača koji je ponikao u njihovoj omladinskoj školi ?

Iskreno – kada sam dolazio u Zagorec bilo mi je malo da kažem čudno. Naime, do tada sam bio u klubu koji se borio za ulazak u najviši rang hrvatskog nogometa i tada mi se činilo kao da sam pao ! No, te sezone Zagorec je složio odličnu momčad koju je vodio trener Milinović i znao sam da će biti dobro. Kada pogledam iz današnje perspektive – stvarno se ovdje osjećam kao da sam doma jer jednim dijelom sam i Zagorec odnosno Prigorec. Odnos ljudi iz kluba prema meni je vrhunski i tu nemam što zamjeriti već samo kazati hvala.

Prva sezona u Zagorcu i odmah prvaci ! Kada ste prošli pripreme i startali u novo prvenstvo da li ste očekivali takav rasplet ?

Osobno nisam ništa posebno očekivao jer nisam poznavao nikoga osim Mate Grgića i ono što je bilo najbolje – nitko pred nas nije stavljao nekakve velike ciljeve. Kako sam pratio Zagorec bilo mi je poznato da primaju dosta golova ali isto tako i dosta daju te da su uvijek negdje u zlatnoj sredini te sam prije početka prvenstva očekivao isti scenarij. Krenuli smo furiozno i nakon takvog početka dobiješ poticaj da pokušaš ostvariti najbolje uz činjenicu da smo zaista bili dobra klapa. Osvajanjem naslova prvaka osjećao sam se – teško je to opisati već ću upotrijebiti jednu riječ koja najbolje govori o mojim osjećajima – fenomenalno. Do tada sam iza sebe imao 15 do 16 sezona i nikada nisam osvojio ligu. Jesam raznorazne turnire ali liga je liga!

Nakon te sezone za Zagorec počinje crna serija. Loš ulazak u novu sezonu; ispadanje u niži rang nakon kvalifikacija. U tri sezone dva puta kvalifikacije i oba puta poraz – kakav je to osjećaj ?

Ta prva utakmica protiv Ždralova i dan danas mi dolazi u sjećanje te je to utakmica koja će me vjerojatno pratiti cijeli život. Nadao sam se da to možemo proći. Želio sam se vratiti u ligu iz koje sam došao u Zagorec pogotovo sa ovom ekipom jer smo zaista bili dobra klapa. Ne znam – u prvenstvu smo odigrali 30-tak dobrih utakmica a ovo je bila utakmica u  kojoj doslovno nismo zapucali prema golu protivnika. Neobjašnjivo i ne znam zašto te strašno žalim za tom utakmicom i dan danas kad se nađem sa dečkima najprije krene priča o toj utakmici. Krk je posebna priča. Dvije utakmice. U prvoj velika dominacija i smatram da smo pitanje pobjednika trebali riješiti na domaćem terenu te da se nismo trebali dovesti u situaciju da sve rješavamo na Kantridi. I tako sada smo tu gdje jesmo jer osnovni cilj je u nogometu postići pogodak više od protivnika ( poraz 0:1, op.a. ) a mi to nismo učinili u 180 minuta.

Nova sezona. Novi, mladi suigrači. Sve je opet novo. Kratak osvrt na ovogodišnju polusezonu.

Početak i ulazak u sezonu je bio više negoli odličan iako to, iskreno, nisam očekivao. Krenulo je kako je krenulo a kako smo mi ispali iz višeg ranga očekivano je bilo da smo jedni od kandidata za vrh. No, onda smo, nakon Petrinje, „upali u crnu rupu“. Svakako mogu se naći razna pojašnjenja zašto se to dogodilo ? Mi smo zasigurno jedna od najmlađih ekipa lige, ako ne i najmlađa, tako da tim dečkima, iako su oni bili u trenažnom procesu prošle polusezone, nedostaje iskustva i nemaju dovoljan broj utakmica u nogama. Istinski vjerujem da uz dva tri iskusnija igrača koji odskaču kvalitetom sve možemo popraviti jer ispred nas je još 17 prvenstvenih kola. Moram naglasiti da su se ti mladići ipak iskazali i da spomenem barem dvojicu – Jazbec koji je zaista skupio dosta dobrih utakmica ( drugi u klubu po ocjenama novinara Sportskih novosti, dok prvo mjesto uvjerljivo drži Matija Bruči koji je istaknuo da mu je drago ali da istovremeno i žali što na tim pozicijama nisu napadači op.a. ) i Stiperski te je potencijal pokazao u svoje tri odigrane utakmice i Frinčić. Malo sam i razočaran odlukama sudaca u pojedinim utakmicama koje su donošene na našu štetu ali i na štetu drugih klubova. Osoba sam koja ne reagira javno na takve oduke i ne volim komentirati suđenje ali evo na nekoliko utakmica jednostavno nisam izdržao  - izuzetno sam burno reagirao. Zašto ? Te pogreške mogu nam donijeti samo štetu – da izgubimo fokus na utakmicu, da nam u potpunosti pande koncentracija te nam misli odlaze na druge stvari i svakako da to utječe na sam tijek susreta. Ne znam zbog čega se takve stvari odgađaju – da li je do (ne) kvalitete ili nečeg drugog ? Zaista ne znam. Mogu samo kazati da nakon 18 godina u nogometu se počinjem pitati za što se ja borim a istovremeno se osjećam, ne svojom krivnjom, jadno i nemoćno.

Planovi za budućnost.

Osnovni mi je cilj završiti fakultet i ostati u nogometu. Bilo je nekoliko ponuda i prije i sada da promijenim klub te ne mogu kazati što će biti i kada će biti ?. Uvijek ima pitanja, zanimanja te istovremeno znam – trenutno sam u Zagorcu – da vrijedim, da imam kvalitetu i svakako da bih želio pokušati u jačoj ligi odnosno višem rangu.