Čitajući dnevni tisak zavrtjelo mi se u glavi. Pogotovo gledajući sportske stranice. Pa tamo sve vrvi nekim milijunima!

Jesu li u pitanju euri, funte ili dolari zaista nije važno, ali je važno da savjesno radite svoj posao u tamo „nekoj“ tvornici, kod „nekog“ obrtnika, u „nekoj“ školi, u „nekoj“ bolnici, ili ste umirovljenik, ili…. pa ne možete preživjeti ili jedva preživljavate, dok tamo negdje je dječak s nepunih 19 godina zbog toga što zna udariti loptu desnom, možda i lijevom nogom, riješio svoju egzistenciju za sebe i svoje unuke. Sve se to događa u velikim ligama – tzv. ligama petice, ali isto tako i u ostalim ligama prvog ranga nogometa.

No, ono što mene iznenađuje i začuđuje da se taj rulet eura odigrava i u puno nižim ligama čak i u onima koje imaju status amaterizma. Nije samo u Našoj lijepoj tako, već je to karakteristično i za ostale prostore ove regije te nikako ne mogu shvatiti kako netko može bez imalo srama i empatije prema onom što se događa u društvu u kojem i on živi tražiti gotovo više negoli npr. jedan doktor koji zarađuje spašavajući živote ljudi.

Prema podacima do kojih sam uspio doći prosječna neto plaća u drugom rangu našeg nogometa ( 1. HNL ) iznosi između 1200 i 1500 eura da bi u rangu niže ( 2. HNL ) plaća iznosila između 530 i 600 eura i to samo pojedini nogometaši – slobodno mogu napisati „samoprozvane zvijezde“.  Za rang niže ( 3. HNL ) do podatka nisam mogao doći jer nogometaši sklapaju isključivo stipendijske ugovore no iz jednog „insajderskog“ izvora doznao sam da plaća u ovom rangu iznosi između 400 i 500 eura uz napomenu da ju ne dobivaju svi već samo „zvijezde“ a ostatak igra nogomet iz „gušta“.

Naglašavam to su prosječne plaće koje se bitno razlikuju od kluba do kluba !

Gledajući prosjek plaća od drugog do četvrtog ranga našeg nogometa svakako je za očekivati da će „padom“ u niži rang ( četvrti, peti, šesti, itd. ) i plaće „padati“.

No je li to tako ?! Najvjerojatnije svi znamo odgovor – sve su to podaci koji se prikazuju javnosti a istina je bitno drugačija !?

Nažalost, igrači uvijek traže iznose kao da su profesionalci, jedino što ne sklapaju profesionalni ugovor, već mladi igrači sklapaju stipendijski ugovor dok ostali primaju plaću na ruke čiji iznos znaju samo oni i klub. Nitko me ne može razuvjeriti da imaju plaće niže od prosjeka koji za treći rang iznosi cirka 550 eura, znajući da igrači prelaze iz višeg ranga ( npr.  trećeg ) u niži ( npr. šesti ) te da je taj isti igrač pristao igrati za 100 eura, a da za prijelaz nije ništa zatražio ili znajući da je jedan nogometaš zatražio za igranje ( iako je insajderski izvor mislim da je točan) u jednom ligašu petog ranga mjesečno 2.000 eura plus 10.000 eura za dolazak u klub ?? !!

Primjer još drastičniji je kada igrač zatraži povećanje plaće za dolazeću sezonu znajući da je klub ispao u niži rang te da je on „svojom igrom i kršenjem pravila“ indirektno utjecao na pad „njegovog najdražeg kluba!“ Ovo se zove beskrupuloznost bez granica !

I mogao bi tako u nedogled nabrajati zahtjeve „velikih“ nogometaša u nižim ligama, ali isto tako i naglasiti kako oni misle samo na sebe i jedino sebe, ne uzimajući u obzir nešto veoma bitno - tužna je realnost da ti isti niže ligaški klubovi ne mogu ni unovčiti većinu tih igrača koji odlaze, a usput su im uzeli dobar komad financijske torte, jer se ne radi o profesionalnim ugovorima pa igrači slobodno prijeđu u bolje okruženje u potrazi za pravom prilikom koju kad pronađu koriste na isti način kao u prethodnom klubu na sljedeći način – daj koliko tražim inače odlazim dalje !

Na žalost, uvijek se nađe „jedna b….“ koja daje svoj novac nekakvom tamo igraču koji neće dalje od trećeg ranga, ne zato što ne želi već zato što nema kvalitetu za više.

Zamislite sada ovakvu situaciju – nema više te „ jedne b…. „ ! Igrali bi oni nakon toga i za puno manje od onog što trenutno traže.

Činjenica je da danas preživjeti s 500- tinjak eura može „samo“ umirovljenik dok ostali žitelji teško da mogu doći do kraja od prvog do zadnjeg u mjesecu. U takvoj situaciji su i ti nogometaši, ali uz jednu opasku - veliki dio nogometaša ( od trećeg ranga na niže, op.a. ) u tim ligama imaju stalni posao koji im je, najčešće, našao i osigurao klub u kojem igraju tako da im igranje nogometa dođe kao honorarni posao.

Svakako da je klubovima vrlo teško udovoljiti svojim „zvijezdama“ i postavlja se pitanje zašto je stanje u sportskim klubovima takvo kakvo jest. Više je razloga. Prvi je i osnovni što su u lokalnim upravama ugašena poduzeća koja su bila stalni sponzori pojedinih sportskih kolektiva, a nisu bili škrte ruke ni u doniranju ostalih. Uz to se broj klubova se u međuvremenu bitno povećao pa se porezni novac namijenjen sportu, čiji je iznos iz godine u godinu rastao,  dijelio na sve veći broj korisnika. Najveći je problem što se u klupske blagajne ne slijeva novac od sponzora i donatora. Klupske uprave u najboljim slučajevima uspijevaju pribaviti 10 do 15 posto u odnosu na dotacije iz proračuna.

Znajući sve to, a vjerujem da znaju, i igrači bi mogli svoje zahtjeve malo umanjiti čekajući bolja vremena uz napomenu da Drugi rang natjecanja u Hrvatskoj UEFA i HNS definiraju kao poluprofesionalan ( ostali su u rangu amaterizma ), što samo po sebi nije krivo ili loše, jer to je u ovom trenutku neka realnost. Problem je u tome što to u praksi znači da imate nogometaše-profesionalce te klubove koji zapravo i nisu profesionalni pogoni.

Za kraj pitanje: Koliko zarađuju igrači u njemačkoj Bundesligi? Nijedan klub nije do sada objavio službene podatke o primanjima. Poznato je samo koliko iznosi mjesečni minimalac. U Prvoj ligi minimalna plaća iznosi 2.900 eura, a u Drugoj 1.740 eura uz naglasak Ulfa Baranowskya iz sindikata profesionalnih igrača - "Većina igrača zarađuje naravno puno više od te svote“.