Kada je Ivan Firer došao u krapinski Zagorec znali smo da je krapinski klub dobio jako pojačanje jer to je igrač koji je iza sebe imao prvoligašku karijeru u Sloveniji ( Celje, Rudar Velenje i Domžale ), osjetio je slast igranja u inozemstvu ( UMFG Grindavik Island, Than Hoa i Binh Duong Vijetnam te AJA Auxerre Francuska ) te ono što je svakom nogometašu najbitnije – igrao je za reprezentaciju Slovenije nastupivši na turneji po Južnoj Americi protiv Urugvaja i Argentine koja je igrala u svom najjačem sastavu predvođena Messijem i Di Mariom.

No, vrijeme čini svoje te je tako Ivan Firer nakon igranja u Zagorcu odlučio završiti seniorsku karijeru u Straži iz Huma na Sutli pomogavši joj svojim iskustvom i znanjem u sezoni iza nas da ostane u petom rangu hrvatskog nogometa. Istovremeno kako je  igrao nogomet tako se i školovao pa je stekao licencu za profesionalnog međunarodnog fitnes trenera 1919. godine da bi krajem 2022. godine završio UEFA trenersko školovanje i dobio titulu Trener UEFA „A“. Govori aktivno tri strana jezika -  hrvatski, njemački i engleski  te dva pasivno – talijanski i francuski.

Iza vas je bogata karijera. No, kako je sve počelo ?

Moji počeci su standardni za to vrijeme. Sve je počelo u osnovnoj školi a kako je moj stariji brat već igrao za Staklar a i tata je bio aktivni nogometaš u tom klubu bilo je logično da nastavim putem kojim su krenuli moj brat i otac. Tako da sam prve treninge imao s nepunih šest godina. No, moram naglasiti da sam istovremeno kao i nogomet počeo trenirati i tenis te sam sljedećih osam godina trenirao i jedan i drugi sport ( treće mjesto u Sloveniji u kategoriji do 12 godina, op.a. ) te sam čak s 14 godina pozvan u tenisku  reprezentaciju da bih ipak odlučio okrenuti se u potpunosti nogometu. I mislim da nisam pogriješio.

Dosta ste godina igrali i u prvoj slovenskoj ligi ?

Igrao sam za tri kluba – Celje, Rudar Velenje i Domžale – i u svima mi je bilo dobro. Bilo je lijepog, bilo je manje lijepog kako to i je u sportu da bih ipak nekako najviše se sjećao Velenja. Bili smo prava klapa, dobri prijatelji ali najveći uspjeh postigao sam u Domžalama, osvojen slovenski kup, gdje smo se plasirali u Europsko natjecanje te igrali protiv Marseillea.

Zanimljivo je da ste zbog poziva u reprezentaciju odgodili svoje vjenčanje ?

Prije svega moram kazati da je taj poziv za mene bio izuzetno velika čast. Zaista je bilo zanimljivo i raritetno kako se to dogodilo- naime, sjedio sam u autobusu i čitao novine kada se oglasio mobitel te sam se javio a glas s druge strane je rekao da je tajnik Saveza te da me je izbornik Katanec pozvao u reprezentaciju za turneju po Južnoj Americi. Najprije sam se okrenuo i pogledao da li se netko od suigrača šali ali kako nitko u tom trenutku nije imao mobitel u rukama to je za mene bilo – paf ! Nevjerojatno ! Ostvario sam san svakog igrača ! Igrati za reprezentaciju – ponos i čast ! Nazvao sam zaručnicu i rekao joj o pozivu da bi ona veselo reagirala – bravo ! Na što sam joj rekao kako bravo kada je to u vremenu kada imamo zakazano vjenčanje ?

Odgovor njen je bio melem za moje uši – „ Vjenčati se možemo kada poželimo a poziv za reprezentaciju dobiješ jednom u životu !“

Turneja je bila lijepa i na utakmici protiv Argentine sam se tako ponosno osjećao odnosno teško mi je opisati taj osjećaj.  Kako da opišem ono što sam osjećao  kada znate da vas je izbornik Katanec pozvao među 20 najboljih nogometaša Slovenije i još k tome na leđima nosite desetku a suparnik vam je Leo Messi. Neponovljivo – jedan nogometaš velenjskog Rudara igra protiv Messija, Di Marie, Mascherano, itd! Svaka sekunda je bila čarobna, Osjetio sam nevjerojatan adrenalin, nevjerojatan ponos.

Igrao si i u inozemstvu. Između ostalog u Zagorcu iz Krapine i Straže iz Huma na Sutli.

Da. Prije dolaska u Hrvatsku igrao sam u Francuskoj. Nakon  naše igre u Europskoj ligi protiv Marseillea dobio sam poziv francuskog drugoligaša ( sada igra prvu ligu, op.a. ) AJA Auxerre s kojim sam potpisao ugovor odmah nakon utakmice protiv Marseillea. Nakon toga sam igrao u Islandu (UMFG Grindavik ) da bih potom osjetio i slast igranja u Vijetnamu ( u klubovima Than Hoa i Binh Duong ) gdje mi je i bilo najteže ne zbog kvalitete nogometa već zbog klime koja mi nikako nije odgovarala. Moj dolazak i igre  u Zagorcu  ostale su mi u lijepom sjećanju ( što potvrđuje i njegov potpis na početku nove sezone za veterane Zagorca, op.a. ). Istina uvjeti za trening i tereni nisu ni približno bili kao danas. Imali smo dobru ekipu, bilo smo dobra klapa ali, iskreno, gdje smo mi sve trenirali i gdje smo sve igrali mogu kazati da smo izvukli maksimum maksimuma te da smo postigli odličan rezultat s obzirom na ovo što sam rekao. Nakon završetka igranja u Zagorcu imao sam oproštajnu utakmicu koja je ustvari bila oproštaj od profesionalnog igranja nogometa na koju mi je došla većina mojih bivših suigrača s kojima sam dijelio dobro i zlo u svojoj karijeri da bih ipak nakon toga na poziv Straže odigrao još jednu sezonu i sada konačno rekao – zbogom profesionalnom igranju nogometa. Od nove sezone sam član veterana NK Zagorec iz Krapine.

I za kraj – trend je odlaska mladih nogometaš Zagorja u austrijske niže lige ! Što misliš o tome ?

Moje je mišljenje jasno – ti mladi nogometaši ne vole  nogomet kao što smo ga voljeli mi ! To je glavni razlog njihovih odluka da odlaze u Austriju jer da ga vole i ako vjeruju u sebe da mogu uspjeti na nogometnoj sceni u Hrvatskoj moraju trenirati, slušati trenere, slušati starije igrače i k tome puno raditi na sebi jer samo tako mogu „isplivati“ na vrh, a oni odlaze u petu, šestu ili, čak, sedmu ligu zbog onih 500 – 600 eura jer tamo se ne trenira – možda jednom dva puta tjedno uz utakmicu i tako jednostavno uništavaju svoj talent. Bolje bi im bilo da ovdje kod kuće treniraju tri – četiri puta tjedno za 250 do 300 eura jer će tako razviti svoj talent -  ako ga imaju za nešto više vrijeme će to pokazati. Da zaključim – igranjem nogometa u Austriji u tim nižim ligama nemate šanse napredovati već ostati na istom nivou ili još vjerojatnije nazadovati u karijeri. Da pojednostavim – većina njih ne voli trenirati, ne voli uložiti trud, svi bi odlučivali, svi bi krojili klupsku politiku…. Misle da sve znaju odnosno da ne upotrijebim neku uvredu – misle da su pametni a nisu prošli ništa, niti su osjetili što znači igrati u višim ligama i zato tvrdim jedini im je cilj, uz malo truda doći do novca !