Nogometne uspomene Borisa Mutića
Brojni prijatelji, sportski djelatnici, kolege i štovatelji rada Borisa Mutića, okupili su se pored Sutle u restoranu &l
Brojni prijatelji, sportski djelatnici, kolege i štovatelji rada Borisa Mutića, okupili su se pored Sutle u restoranu «Zelenjak» na promociji nove knjige «Nogometne uspomene» popularnog TV novinara i sportskog komentatora. Zanimljivo je da je Borisu to u samo šest mjeseci druga knjiga, nakon u veljači predstavljene «Hrvatski sportaši na zimskim olimpijskim igrama».
Zaista veliki broj gostiju tamburaški sastav Zelenjak pozdravio je pjesmom «Dobro mi došel prijatel», a mikrofon je preuzela voditeljica prezentacije Mirna Zidarić.
U ime predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza okupljene je pozdravio Ante Pavlović, čovjek koji je uz nogomet već više od 50 godina. Govoreći o Borisu biranim riječima, rekao je da je on prvi autentični TV komentator i posljednji romantik u tom poslu, a njegova knjiga odiše tim posebnim odnosima koje ima prema sportu. I bivši hrvatski izbornik Mirko Jozić govorio je o autoru biranim riječima.
Pravi pajdaš
-Borisa znam kao poznavatelja sporta uopće. Bilo ga je lijepo slušati, čak i kritike. Drago mi je da se upustio u avanturice u koje drugi teško ulaze i stvorio pisano djelo koje će živjeti.
Mirna Zidarić upitala se kako to da smo na promociji među zagorskim bregima-rekao je.. Domaćin, Branko Greblički Ventek, napomenuo je da su on i Boris o tome razgovarali kod promocije prve knjige. -Boreka volimo kao pravog pajdaša. Nakon prve promocije upitao sam ga ´kaj ne bi ti napravio promociju kod nas´ kad je zadnje kaj je tu napisano «Lijepa naša»- nasmijao je prisutne Ventek.
Svoju posljednju nogometnu utakmicu Boris Mutić komentirao je 1996. godine. Bio je na sedam Svjetskih prvenstava u 34 godine koliko je radio.
- Napisati dvije knjige u šest mjeseci nije čak ni pristojno. Bio sam u četrdesetak zemalja, na dvjesto stadiona. Ne bi bilo u redu te opservacije ne prenijeti na papir. Mislio sam se u devetom mjesecu učlaniti u PEN klub, al čujem da Scoonie Penn odlazi iz Cibone, pa ništa od toga. Pisao sam o stadionima, doživljajima. Na prvo SP 1930. u Urugvaju mama me nije pustila, a na ono 1974. žena me pustila. Pokušao sam pisati bez pretenzija– rekao je sam autor, često prekidan smijehom slušatelja, ujedno okarakteriziravši nogomet kao jedinu loptačku igru nogom, gdje je lopta daleko od glave.
Naravno, dan prije utakmice govorilo se i o susretu Hrvatska-Brazil. Mirko Jozić rekao je da očekuje kvalitetan nogomet i vjeruje da ako naši odigraju koncentrirano mogu izboriti rezultat koji neće razočarati, a to je za njega i neriješeno (kao što nam je poznato, želja mu se u rezultatskom dijelu nije ispunila op.a.).
Inspirativni zagorski zrak
Poznati radijski voditelj Mario Mihaljević, Borisu je uputio pitanje što mu je predstavljalo najveće veselje u nogometu. -Gol– ispalio je kao iz topa Boris, a na potpitanje koji, odgovori – pobjedonosni. Iz publike je stiglo i pitanje, inspirira li Borisa zagorski zrak na pisanje.
-Zagorski zrak inspirira na puno stvari, a ja sam se opredijelio za knjigu. Zahvalio bih HNS-u, odmah smo se shvatili, hvala sponzorima, prijateljima iz Hyper dizajna. Knjige ne bih pisao bar dvije godine, a vidjet ćemo se opet kad idemo u Peking na Olimpijske igre– rekao je na kraju predstavljanja Boris Mutić te nakon toga dugo vremena potpisivao knjige.
Druženje nakon predstavljanja knjige iskoristili smo za kratki razgovor s Mirnom Zidarić i upitali je kako je to raditi s Borisom.
- Ja sam odrastala slušajući ga. Uvijek mi je bio najdraži komentator. Duhovit je, plemenit i u jednoj rečenici sažme sve bitno. Nisam znala da ima afiniteta prema pisanju, ali bilo bi šteta da to nije stavio na papir. Kad to čovjek čita, to je Boris, duhovito i realistično– rekla nam je popularna sportska TV novinarka.
A u gužvi između brojnih čestitki i pozdrava, uspjeli smo na trenutak uhvatiti i glavnu zvijezdu večeri, autora knjige «Nogometne uspomene», Borisa Mutića.
-Nisam brzo napisao knjigu, već 35 let. Ostalo mi je puno u glavi i bilo je lako napisati. Knjiga je dobro napravljena, tekst je takav kakav je. Kakav sam ja, kako razgovaram s vama, takvu sam knjigu napisal, ne znam fulirati– rekao nam je Boris. –Super je promocija. To može biti tak samo tu, ne bi htel uvrijediti druge, to može samo tu- dodao je.
Zaista veliki broj gostiju tamburaški sastav Zelenjak pozdravio je pjesmom «Dobro mi došel prijatel», a mikrofon je preuzela voditeljica prezentacije Mirna Zidarić.
U ime predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza okupljene je pozdravio Ante Pavlović, čovjek koji je uz nogomet već više od 50 godina. Govoreći o Borisu biranim riječima, rekao je da je on prvi autentični TV komentator i posljednji romantik u tom poslu, a njegova knjiga odiše tim posebnim odnosima koje ima prema sportu. I bivši hrvatski izbornik Mirko Jozić govorio je o autoru biranim riječima.
Pravi pajdaš
-Borisa znam kao poznavatelja sporta uopće. Bilo ga je lijepo slušati, čak i kritike. Drago mi je da se upustio u avanturice u koje drugi teško ulaze i stvorio pisano djelo koje će živjeti.
Mirna Zidarić upitala se kako to da smo na promociji među zagorskim bregima-rekao je.. Domaćin, Branko Greblički Ventek, napomenuo je da su on i Boris o tome razgovarali kod promocije prve knjige. -Boreka volimo kao pravog pajdaša. Nakon prve promocije upitao sam ga ´kaj ne bi ti napravio promociju kod nas´ kad je zadnje kaj je tu napisano «Lijepa naša»- nasmijao je prisutne Ventek.
Svoju posljednju nogometnu utakmicu Boris Mutić komentirao je 1996. godine. Bio je na sedam Svjetskih prvenstava u 34 godine koliko je radio.
- Napisati dvije knjige u šest mjeseci nije čak ni pristojno. Bio sam u četrdesetak zemalja, na dvjesto stadiona. Ne bi bilo u redu te opservacije ne prenijeti na papir. Mislio sam se u devetom mjesecu učlaniti u PEN klub, al čujem da Scoonie Penn odlazi iz Cibone, pa ništa od toga. Pisao sam o stadionima, doživljajima. Na prvo SP 1930. u Urugvaju mama me nije pustila, a na ono 1974. žena me pustila. Pokušao sam pisati bez pretenzija– rekao je sam autor, često prekidan smijehom slušatelja, ujedno okarakteriziravši nogomet kao jedinu loptačku igru nogom, gdje je lopta daleko od glave.
Naravno, dan prije utakmice govorilo se i o susretu Hrvatska-Brazil. Mirko Jozić rekao je da očekuje kvalitetan nogomet i vjeruje da ako naši odigraju koncentrirano mogu izboriti rezultat koji neće razočarati, a to je za njega i neriješeno (kao što nam je poznato, želja mu se u rezultatskom dijelu nije ispunila op.a.).
Inspirativni zagorski zrak
Poznati radijski voditelj Mario Mihaljević, Borisu je uputio pitanje što mu je predstavljalo najveće veselje u nogometu. -Gol– ispalio je kao iz topa Boris, a na potpitanje koji, odgovori – pobjedonosni. Iz publike je stiglo i pitanje, inspirira li Borisa zagorski zrak na pisanje.
-Zagorski zrak inspirira na puno stvari, a ja sam se opredijelio za knjigu. Zahvalio bih HNS-u, odmah smo se shvatili, hvala sponzorima, prijateljima iz Hyper dizajna. Knjige ne bih pisao bar dvije godine, a vidjet ćemo se opet kad idemo u Peking na Olimpijske igre– rekao je na kraju predstavljanja Boris Mutić te nakon toga dugo vremena potpisivao knjige.
Druženje nakon predstavljanja knjige iskoristili smo za kratki razgovor s Mirnom Zidarić i upitali je kako je to raditi s Borisom.
- Ja sam odrastala slušajući ga. Uvijek mi je bio najdraži komentator. Duhovit je, plemenit i u jednoj rečenici sažme sve bitno. Nisam znala da ima afiniteta prema pisanju, ali bilo bi šteta da to nije stavio na papir. Kad to čovjek čita, to je Boris, duhovito i realistično– rekla nam je popularna sportska TV novinarka.
A u gužvi između brojnih čestitki i pozdrava, uspjeli smo na trenutak uhvatiti i glavnu zvijezdu večeri, autora knjige «Nogometne uspomene», Borisa Mutića.
-Nisam brzo napisao knjigu, već 35 let. Ostalo mi je puno u glavi i bilo je lako napisati. Knjiga je dobro napravljena, tekst je takav kakav je. Kakav sam ja, kako razgovaram s vama, takvu sam knjigu napisal, ne znam fulirati– rekao nam je Boris. –Super je promocija. To može biti tak samo tu, ne bi htel uvrijediti druge, to može samo tu- dodao je.