Nakon pečalbe i potpisivanja velikog ugovora, novi igrač Sampdorije, Vedran Celjak na kratko je stigao kući u Zabok. Morao je srediti stvari oko radne dozvole, a s time su se poklopile i reprezentativne obaveze u U-21 reprezentaciji. Iako se oko njega stvara poprilična pompa, Vedran vrlo smireno odgovara na pitanja mnogobrojnih redakcija kako pisanih, tako i elektronskih medija.

Svjestan je da je napravio nešto veliko, kao da mu je to trebalo da dokaže sam sebi svoj veliki potencijal. Odiše velikim samopouzdanjem, a u ovih tjedan dana sazrio je više nego zadnju godinu. Golobradi mladić, sigurno se pretvara u odgovornog muškarca.

Iako je imao brojne obaveze, Vedran nije propustio progovoriti i za Zagorski list. Nakon što je pozirao RTL na igralištu Mladosti, razgovor smo obavili u poznatom zabočkom okupljalištu mladih, City caffeu.

Vedrane, jesi li sredio dojmove i jesi li uopće svjestan težine ovog svog transfera u Sampdoriju?

CELJAK: Osjetio sam se ponosnim kad sam saznao da me želi Sampdoria, no jedan dio mene sumnjao je da će se to dogoditi. Mislio sam da sam premlad. No sve se zbilo prilično naglo. Kad mi je direktor javio nisam znao kome prvo da se javim. Imao sam metež u glavi. Javio sam majci, a tata je upravo u tim trenutcima operirao koljeno. Vremena za čekanje nije bilo i u društvu direktora Cavalierea napustio sam pripreme Zagreba u Međugorju i krenuo preko Rima za Genovu. Na aerodromu su me dočekali navijači s mojim slikama, ovo je neki sasvim drugi svijet, jedna nova dimenzija. Poznato je koliko su Talijani ludi za nogometom.

Kako je bilo na prvom treningu?

CELJAK: Prvi trening sam odradio s mladom momčadi koja igra Primaveru, jer je prva momčad bila na gostovanju kod Napolija. No već u ponedjeljak sam odradio i trening s njima. Bio sam malo preimpresioniran. Gledajući igrače serije A na televiziji mislio sam da su to sve 'avioni'. Nakon par dodavanja shvatiš da je to jedan nivo više, no nisu oni takvi 'avioni' kakvim su se činili. Razlika je u jednom detalju, a to je taktika. Mogu za primjer uzeti Matea Pavlovića mojeg bivšeg suigrača. On je brži od njihovih stopera, više skoči, jači je, ali stoperi Sampdorije toliko su mentalno jaki da od 1. do 90. minute znaju da ne smije stajati 10 centimetara bliže ili dalje, nego točno tamo gdje treba. To je razlika. Još je jedna razlika u tome kako rade presing, razvili su to do savršenstva.

Ima li velikih razlika u treningu u odnosu na treniranju u Zagrebu?

CELJAK: U principu ne. Zahvaljujući Luki Pavloviću Zagreb prati moderna zbivanja u nogometu i ima moderne treninge. Mogu reći da su treninzi skoro 90% isti ili vrlo slični. Momentalno su loši rezultati, pa se kažnjavaju i najmanje sitnice u klubu, no tako je bilo i kod nas prošle godine u Zagrebu. Kad te ne ide gleda se svaka sitnica.

Kakvi su bili prvi kontakti s trenerom Di Carlom?

CELJAK: On ne priča engleski, ali njegovi pomoćnici pričaju pa sam pomoću njih razmijenio s njim nekoliko rečenica. Uglavnom mi je rekao da je zadovoljan sa mnom i da se opustim. I ja sam zadovoljan svojim angažmanom na treninzima. Svjestan sam da sam još u fazi snimanja. Morat ću nabiti malo mišićne mase, to je mojim poslodavcima za sada bila jedina zamjerka. Mali mi je problem što sam sa Zagrebom tek krenuo u pripreme, dok su oni u natjecateljskom ritmu, no za sada ne osjećam nikakve znakove umora.

Imao si prilike gledati svog konkurenta na poziciji Luciana Zaurija na dvije utakmice, jesi li se pokušao usporediti gdje si u odnosu na njega?

CELJAK: Zauri je igrač s velikom karizmom i karijerom. Igrao je Atalantu, Fiorentinu i Lazio gdje je bio i kapetan. U maloj je krizi, stišću ga godine, a brine ga i ozljeda. No bez obzira na sve to još uvijek je dobar na svojoj poziciji. Njegove su prednosti iskustvo, a moje mogućnost velikog broja ponavljanja što pozicija bočnog igrača i zahtjeva. Uz Zaurija ja sam jedini klasični desni bočni u klubu, stoga se nadam da ću do kraja sezone dobiti priliku, iako klubu baš ne cvjetaju ruže.

Kada bi do kraja sezone igrao u Primaveri bi li to smatrao osobnim neuspjehom ili novim korakom prema naprijed?

CELJAK: Svjestan sam da ću morati odigrati nekoliko utakmica u Primaveri i jedan jaki turnir. No ovdje sam došao kao seniorski igrač i sve moje misli su usmjerene na prvu momčad. Mislim da imam kvalitetu da se do kraja polusezone nametnem treneru Di Carlu.

Kako si se snašao u novom gradu Genovi?

CELJAK: Živim u hotelu blizu stadiona u apartmanu s cimerom, mladim talijanskim igračem, upravo iz razloga da što prije naučim jezik. Imam pravo na prevoditelja, no nisam ga do sada tražio. Na trening me vozi službeni vozač. Uspjeli smo dva puta izaći na pizzu, a navijači su me odmah prepoznali. Vlasnik restorana nas je častio, a mi smo se za uzvrat morali slikati s gostima pizzerije. Ne mogu vjerovati da me prepoznaju na svakom koraku iako nisam odigrao još ni jednu utakmicu za svoj novi klub. Jedan događaj posebno ću zapamtiti. Bio sam s igračima u karanteni pred važnu utakmicu s Caglarijem koju smo nažalost izgubili. Prije utakmice blokira se cijeli kvart, a stotitne navijača nas čekaju na punktovima s pjesmom. Dlanovi su mi se oznojili kad sam to vidio. Jedan od navijača ušao je u autobus i zatražio pobjedu, no nažalost poraženi smo. Moj je novi klub, nažalost, prodao velike zvijezde Cassana i Pazzanija i sada imamo velikih problema u napadu, no još nas pet bodova dijeli od opasne zone. Nadam se da ćemo to uskoro prebroditi i mirno privesti prvenstvo prema kraju.

Razgovarao: Tomislav Zrinšćak