Rukometaši i vodstvo Bedekovčine konačno mogu odahnuti. Nakon najuspješnije sezone u povijesti kluba, iako su bili drugoplasirani, crno-bijeli će od sljedeće sezone igrati u II. HRL-zapad s klubovima s područja Zagreba i Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije, Primorsko-goranske i Istarske županije. Tako je odlučila Natjecateljska komisija HRS-a na čelu s Miljenkom Topličancem, a odluku je potvrdio Izvršni odbor HRS-a.

Veliki je to uspjeh za bedekovčanski, ali i zagorski sport u cjelini. Hrvatsko-zagorje sada ima drugoligaša u najtrofejnijem hrvatskom sportu-rukometu.

Cijela priča počela je zapravo prije dvije godine kada je ambiciozni predsjednik RK Bedekovčina, Vladimir Drofenik-Lira, za trenera u klub doveo nekoć poznatog rukometaša Deana Vučića.

Do njegovog dolaska pobjede u jednoj trećeligaškoj sezoni mogle su se brojati na prste jedne ruke, a klub se svake godine grčevito borio za opstanak. Vučić je došao u vrlo lošoj situaciji, klub je bio pred ispadanjem, a onda je u zadnja četiri kola ostvario tri pobjede, te završio na 11. mjestu čime se bez kvalifikacija zadržao u trećoj ligi. No zagrebački strateg nije došao u Bedekovčinu da bude 11. u trećoj ligi.

Njegove ambicije bile su puno, puno više. Već u sezoni 2008./2009. Bedekovčina je osvojila četvrto mjesto u III. HRL-središte. A onda je došla i najbolja sezona u povijesti kluba, 2009./2010. u kojoj su crno-bijeli s 44 boda zauzeli drugo mjesto odmah iza Sesveta.

Zanimljivo je da se nikada nije dogodilo da se klub s 44 boda ne kvalificira u drugu ligu. Ipak Bedekovčanci su mjesec dana čekali vijest o svojoj sudbini, koja je na njihovu sreću bila povoljna.

– Očekivao sam ovakav rasplet. Cilj nam je bio ove sezone napraviti najbolji rezultat u povijesti kluba i uspjeli smo u tome. Osvojili smo 10 bodova više u odnosu na prošlu sezonu, no ja ipak nisam u potpunosti zadovoljan. Vjerovao sam da možemo biti prvi i ostvariti direktni plasman u prvu ligu, no unatoč tome smatram da smo zaslužili se boriti u drugo ligaškom društvu. Moja trenerska filozofija oduvijek je bila biti na vrhu, uvijek sam težio najvišem – govori nam Vučić.

Druga liga sasvim je druga dimenzija o odnosu na prošlogodišnji rad. Sigurno je da će se povećati broj treninga, a morat će se pojačati i igrački kadar. Trener Bedekovčine dobro je upoznat s kvalitetom druge lige i momčadima koje u njoj nastupaju.

– Ne očekujem borbu za sam vrh, ali vjerujem da možemo izboriti gornji dio tablice. Osnovni nam je cilj stabilizirati klub te afirmirati domaće igrače. No nužna su nam još tri kvalitetna igrača (dva vanjska i jedan pivot) kako bi taj cilj i ostvarili. Isto tako pod svaku cijenu moramo zadržati Dragičevića, Granića, Copota i braću Mihića. Razgovarao sam s njima i vjerujem da nikakvih problema neće biti – misli Vučić.

Pripreme za prvu drugoligašku sezonu počinu 17. kolovoza, a svoj prvi prvenstveni ogled crno-bijeli će odigrati 19. rujna u Ivanić Gradu protiv Ivanića. Drugoligaška premijera u Bedekovčini bit će 26. rujna protiv labinskog Rudara. Ne sumnjamo da će dvorana srednje škole biti ispunjena do posljednjeg mjesta toga dana. Cijeli ovaj drugoligaški projekt trebao bi stajati od 300.000-350.000 kuna, koliko košta i sezona jednog županijskog prvoligaša. Problema unatoč recesiji da se taj budžet realizira ne bi smjelo biti.

Poboljšati rad s mladima

U Bedekovčini su svjesni da samo rad s mladima u budućnosti može osigurati stabilnost kluba. Stoga će trener Vučić sa svojim suradnicima ustrojiti i školu rukometa na vrlo visokoj razini. Nažalost, nije imao Bog zna kakvo naslijeđe u omladinskom pogonu kad je došao na čelo kluba, ali situacija se iz dana u dan popravlja. Danas se Bedekovčina može pohvaliti izvanserijskim talentima kao što su Tihomir Pripeljaš i Jerko Komar. Veliki je potencijal i mladi vratar Koprek. Omjer domaćih i stranih igrača za sada je 50-50, ali trener Vučić vjeruje da će se situacija kroz nekoliko godina promijeniti u korist domaćih igrača.

– Ne smijemo igrače sa strane gledati kao prijetnju. Uostalom, Tihomir Pripeljaš puno je naučio od Dragičevića, Koprek upija Granićeve poteze, a iako je stariji od njih i Mikulec je napredovao trenirajući uz kvalitetne ljevake koji su igrali za Bedekovčinu – govori nam Vučić.

Bedekovčina ima vrlo dobru generaciju godišta 1992./1993. koja je jamac dobre budućnosti kluba. Na regionalnoj završnici Sportskih igara oni su u Varaždinu poraženi od svojih vršnjaka iz prvoligaša Čakovca sa samo pogotkom razlike u odlučujućoj utakmici za odlazak na završnicu u Split.

Na kraju razgovora Vučić se i osvrnuo na rad svog predsjednika Vladimira Drofenika. – Svom dragom predsjedniku dugujem jedno veliko hvala. Bez njega ovaj rezultat ne bi bio moguć. Sve što smo dogovorili ispunio je 120, a ne 100 posto. Uopće se nije miješao u moj trenerski rad, a to je san svakog trenera. Svaku moju odluku glede dovođenja igrača prvo je izvršio, a tek onda pitao zašto. Mislim da smo Lira i ja savršeni spoj i da su pred nama još mnoge velike pobjede – završio je Vučić.

Tko je Dean Vučić

Dean Vučić počeo je igrati rukomet s 10 godina u zagrebačkom Borcu. Nakon toga prelazi u juniore najboljeg hrvatskog rukometnog kluba, Zagreba, s kojima osvaja sve što se u bivšoj državi dalo osvojiti.

U svojoj seniorskoj karijeri promijenio je čak 13 klubova: Novi Zagreb, Metalac (Sisak), Radnik (V. Gorica), Varteks-Tivar (Varaždin), Medveščak, AFP Dobova (Slovenija), SG Solingen (Njemačka), Pipo-IPC (Čakovec), Prevent (Slovenj Gradec, Slovenija), Ekol-Ivančica (Ivanec), Ormož (Slovenija) i Ivanić (Ivanić Grad). Najljepši dio rukometne karijere bio mu je u zagrebačkom Medveščaku gdje je za suigrače imao Mirka Bašića i Irfana Smajlagića.

U sezoni 2001./2002. kao igrač Ekol Ivančice Vučić je bio najbolji strijelac prve hrvatske rukometne lige s 234 postignuta gola. Bogatu igračku karijeru zaokružio je s četiri nastupa za A i devet nastupa za B reprezentaciju Hrvatske.

Trenersku karijeru počeo je graditi još kao igrač 1991. godine, a počeo je u omladinskom pogonu Radnika iz Velike Gorice. Sezonu kasnije žensku seniorsku momčad istog kluba uveo je u treću ligu.

Slijedi stanka do 2000. godine zbog profesionalnog igranja, a onda preuzima Dubravu kao trener-igrač. Iste sezone sa ženskom ekipom Hrvatskog dragovoljca osigurao je opstanak u prvoligaškom društvu. Nakon toga uspio je žensku ekipu Radnika iz Velike Gorice uvesti iz treće u drugu ligu.

Slijedi angažman u Petrinji, nakon koje se prije dvije godine skrasio u Bedekovčini. Vučić je vodio i studentsku reprezentaciju Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u Gdanjsku.