Vatrogasac Brezova osvojio je naslov jesenskog prvaka 2. ŽNL sa istim brojem bodova kao i NK Matija Gubec, ali sa utakmicom manje (gostovanje kod Đalskog koju će odigrati 3. ožujka 2023. godine, tjedan dana prije početka proljetnog dijela polusezone, op.a.) te je, između ostalog, bio povod da razgovaram sa Tomislavom Roganom, koji je sa svoje 33 godine zasigurno najmlađi trener u ovom rangu natjecanja. Tomislav Rogan je trener koji iza sebe ima dugu igračku karijeru  braneći boje, čak 17 godina, NK Tondach iz Bedekovčine i 5 godina za INKOP. Istovremeno se školovao te trenutno ima UEFA B licencu sa tendencijom da uskoro u njegovo „krilo sleti“ i UEFA „A“ licenca.

Jesenska polusezona je iza Vas. Zadovoljni ili nezadovoljni ?

Izuzetno sam zadovoljan. Prije početka sezone postavili smo cilj – biti među prve tri ekipe na kraju cilja. Potajno smo se nadali da bi mogli konkurirati i za sam vrh i evo na kraju jeseni smo to i ostvarili pa kako da čovjek ne bude zadovoljan. Prije svega moram pohvaliti ekipu - Jurica Škrlec, Damir Jambrek, Matija Majsec, Nikola Merkaš, Kristijan Jurina, Tommi Povalec, Marko Jerneić, Luka Majsec, Josip Peroš, Marko Martinić, Patrik Potočki, Darko Videk, Jan Per, Renato Majsec, Denis Mladenović, Kristijan Švenda, Marin Šilipetar, Martin Sedlar i Mateo-Niko Dlesk – koja je maksimalno ozbiljno pristupala treninzima i čiji je odaziv bio izniman i na kraju nam se sve „poklopilo“ jer rezultat je pratio dobar rad. Mi smo sa procesom stvaranja ekipe počeli mojim dolaskom u veljači kada smo evidentirali problem obrane ( danas najbolja obrana lige koja je u 10 kola primila samo devet golova odnosno 0,9 po utakmici, op. a ) jer u prvih 11 kola prošle sezone primljeno je čak 26 golova i zato smo radili na učinkovitijoj obrani koja je već u preostalom dijelu prošle sezone primila samo 13 da bi ove polusezone imali najbolju obranu lige. U napadačkom dijelu smo se pojačali sa tri do četiri igrača koji su uz malu pauzu igrali u višem rangu ( Martinić, Sedlar, Majsec i Videk ) što nam je odnijelo i učinkovitiji napad  te imamo i najbolji napad lige sa 40 golova u 10 utakmica ( 4 gola po utakmici, op. a ) te ću istaknuti najbolje strijelce - Renato Majsec(11), Martin Sedlar(7) i Kristijan Švenda(6).

U jednom našem razgovoru izrazili ste mi svoje nezadovoljstvo pisanjem medija o Vatrogascu !

Ne bih rekao nezadovoljstvo već da je možda u nekim situacijama nedostajalo malo objektivnosti. Prije početka prvenstva mi nismo bili, po pisanju medija, niti u kakvog krugu favorita za osvajanjem lige odnosno nitko nas nije niti spomenuo iako smo prošle sezone vodili veliku bitku sa Radobojem, Desinićem i Mladosti (B) za čelno mjesto tablice, a realno obzirom na igrački kadar koji  imamo mislim da smo trebali biti u tom krugu favorita pa makar i onaj „iznenađujući“ što uostalom govori i tablica na kraju ove jeseni. No, svatko ima pravo na svoje mišljenje i to ne osporavam ali  možda je trebalo detaljnije proučiti sve ekipe te onda donositi zaključke.

Kako je voditi ekipu, boriti se za prvo mjesto a istovremeno znajući da nemate uvjete – licencu - za viši rang ?

Mislim da klub koji osvoji naslov prvaka mora i treba mu omogućiti da uđe u viši rang. Problem Vatrogasca i njegove licence nalazi se u mladeži kluba i smatram da bi Savez u takvom slučaju, obzirom na rangove, morao biti malo fleksibilniji jer kada se sagleda šira slika onda ona daje potpunu sliku problema. Naime, mi ovdje živimo u naselju oko četiristotinjak žitelja, zatim vidjeti kako današnja djeca razmišljaju jer to nisu bivša vremena kada su se djeca mahom opredjeljivala za nogomet jer današnji svijet mladima nudi „mali milijun“ drugih aktivnosti što je i uvjetovalo da je interes djece za bavljenje sportom u puno manjem opsegu negoli prije. Uostalom, ne smijete smetnuti sa uma da je naše naselje smješteno na 2 do 3 km od Zaboka i Svetog križa Začretja te dvadesetak kilometara od Krapine, nogometnih središta naše županije a s druge strane “prek' brega“ si za pet minuta u Bedekovčini tako da očekivati da ćeš u ovom malom naselju skupiti tri do četiri kategorije mladih nogometaša iluzorno i nerealno. Zatim dolazimo do drugog problema – da li je realno raditi ono što su radili i rade pojedini kubovi koji imaju 15 dječaka koji igraju u tri kategorije i to, moram kazati, je smiješno jer se zbog toga muče suci, delegati, protivnički treneri i svakako da si postavljam pitanje – da li j eto smisao ili je smisao jednostavno pustiti klub u viši rang. Opet, ako ti tom klubu braniš ulazak u viši rang koji je on osvojio na sportskom terenu ne možeš očekivati da će taj klub dugo funkcionirati jer koji mu je smisao – natjecati se a istovremeno znati da ne možeš u viši rang a istovremeno znaš da nisi tome ti kriv jer djece je malo, tri velika nogometna centra na pragu našeg naselja, i mogao bi tako još u nedogled, ali mislim da je…. Na kraju - kazati ću jednostavno – Nije fer ! Niti prema klubu  a niti prema igračima.

Zagorski nogomet. Da li napreduje, stagnira ili bilježi pad ?

Iskreno – u laganom je padu. Razlog tog pada su generacije koje nam dolaze u seniorski nogomet i koje plaćaju danak slabog rada u omladinskim školama prije sedam – osam godina uz naglasak da se u posljednje tri godine vidi pozitivan pomak u radu omladinskih škola. No, treba proći još jedno određeno vrijem da generacije tih dječaka koje su sada u omladinskom pogonu dođu do seniorskog sastava. Druga stvar koju treba „popraviti“ je rad Saveza koji bi trebao pojačati svoj rad i utjecaj na klubove putem poboljšanja infrastrukture i održavanje brojnih edukacija kako za stručne osobe tako i za igrače. Trebalo bi  na jednom mjestu okupiti cijelu nogometnu struku i otvoreno popričati o problemima koji su prisutni u radu klubova te ih detektirati i pokušati pronaći najbolja rješenja za otklanjanje određenih problema. 

Pratite 3. NL Centar. Tri su naša kluba u tom rangu. Kako ih vidite nakon prvog djela sezone ?

Krenuti ću od Gaja koji je najbolje plasirana naša ekipa. Mislim da je to ekipa koja obzirom na kvalitetu kadra treba napadati prvo mjesto. Zagorec je potpuno promijenio momčad i okrenuo se mladim igračima iz vlastitog „dvorišta“ sa dva do tri pojačanja izvan županije te je trenutni plasman realan jer ne smijemo zaboraviti da j eto jedna od najmlađih ekipa lige, a takove ekipe karakteriziraju oscilacije što se upravo i događa Zagorcu. Vremenom će se to, najvjerojatnije, dobro posložiti i opet će Zagorec biti onaj „stari“. Tondach  je novak u ligi a obzirom da je čak 15 utakmica odigrao na gostujućim terenima bodovni učinak je korektan. Želim istaknuti svog prijatelja Mlinarića koji je radio dobar posao ali je morao otići sa mjesta prvog trenera. No, takav je naš posao – moraš otići iako si radio dobro a rezultat koji nije dobar je rezultat je ustvari činjenica i problema u  klubu na koju nisi mogao utjecati svojim radom.