Nakon razočaravajuće jeseni krapinski Zagorec s novim čelništvom, predsjednikom Tomislavom Pernjekom, krenuo je u rekonstrukciju momčadi. Tako je na vruću trenersku stolicu sjeo mladi Perica Vidak (33), iza kojeg je zaista odlična karijera. Naime, do sada je kao prvi trener vodio Kurilovec i Lučko, i oba su kluba igrala jedan od najljepših nogometa u ligi te bili plasirani pri samom vrhu tablice te je kao pomoćni trener Tomislava Stipića vodio novog latvijskog prvoligaša Audu koja je pod njihovim vodstvom prošle godine u listopadu senzacionalno osvojila naslov pobjednika Kupa Latvije. „Ukrali“ smo malo vremena treneru Vidaku i pitali ga: 

Što vas je ponukalo da dođete u Zagorec znajući da situacija u klubu nije baš najbolja?

„Iskreno, imao sam još dvije opcije osim Zagorca, ali Krapina mene „lovi“ već zadnje tri – četiri godine te sam imao i poziv dok sam radio u Latviji, zvao me gospodin Merkaš u dva navrata,  i tada nisam pristao. Kada sam se vratio iz Latvije odlučio sam opet nastaviti sa samostalnom trenerskom karijerom i tada me nazvao Matija Smrekar. Iskreno – prvo što me oduševilo, možda sam to i po prvi puta doživio otkako sam u nogometu, da je netko bio tako brutalno iskren te je bez rukavica rekao otvoreno i iskreno o svemu – klubu, igračkom stanju, financijskom stanju, o trenutnom stanju dogovaranja igrača i prijateljskih utakmica i ostalog gdje je sve bilo na jednoj velikoj nuli. Ja osobno kao osoba mislim da je za bilo što u životu da bi bilo  na jednoj visokoj razini potrebna iskrenost i povjerenje i koliko god da je taj prvi feeedback prema meni bio negativan što se tiče stanja u klubu, Matija me u biti sa svojom iskrenošću jako pridobio te smo nakon toga u nekoliko navrata razgovarali da li je moguće da uopće ostvarimo neku suradnju i ono što je meni, uz Matijinu iskrenost, presudilo bez obzira što sam već relativno dugo na nogometnoj sceni, bez obzira na moje mlade godine za trenera, još uvijek nisam bio u poziciji da se borim za opstanak. Upravo ta situacija, borba za opstanak, je za mene dobra da upotpunim sebe kao trenera i u takvoj poziciji jer do sada sam, Kurilovec i Lučko, uvijek bio u borbi za vrh. Ovakva situacija Zagorca je za mene jedna stepenica koja može upotpuniti moj trenerski razvoj jer imati ću pritisak borbe za opstanak koja je ipak specifična jer ipak donosi neki veći, izraženiji pritisak, a smatram da je za moj osobni razvoj to potrebno. Do sada sam se uvijek borio za vrh, a sada trebam ostvariti dobar rezultat pri dnu tablice i vjerujem da ćemo ga ostvariti“.

Igrački kadar se bitno promijenio. Koliko ste zadovoljni i da li ima, možda, mjesto u ekipi koje bi trebalo „popuniti“?

„U principu sam, kad se pogleda širi koncept s obzirom da smo doveli 14 igrača, zadovoljan. Fascinantno da su dečki, ne govorim isključivo o nogometnom terenu nego i o odnosima unutar svlačionice, dobro kliknuli. Velika je prednost ovoga možda što su generacijski vrlo blizu. Trenersko je prokletstvo  „trebam još dva igrača“ . No, mislim da smo stvarno dobro popunjeni, da imamo različite profile na različitim pozicijama i možemo se prilagoditi ovisno potrebama s obzirom na protivnika. Možda jedina pozicija gdje smo nešto tanji je taj desni bočni gdje za poziciju Landripeta nemamo baš pravo pozicijsko alternativno rješenje, ali imamo unutar ekipe neke dečke koji mogu popuniti tu poziciju odnosno osim te pozicije svaku poziciju imamo duplu.  Naravno da su neki igrači jako bitni u našem sustavu, ali s obzirom  kako se krenulo u sve moramo biti izrazito zadovoljni kako smo se ekipirali.“

Pripreme su iza vas. Koliko su vam, a vjerujem da jesu, te utakmice pomogle u kristalizaciji prvih jedanaest?

„Svakako da su pomogle je i meni je dosta igrača bilo novih, trebalo ih je upoznati. Naravno, kada je tolika fluktuacija igrača kao kod nas, nije to još sto posto kako bih ja želio, bez obzira na dobre prezentacije u prijateljskim utakmicama, ali definitivno neću upasti u zamku jer prijateljske utakmice su jedno, a prvenstvene drugo. Sve to je ostalo iza nas. Maksimalno smo fokusirani na ono što je ispred nas, ali ono što meni daje pozitivu nisu prijateljske utakmice već trening gdje su dečki maksimalno posvećeni sto posto, pokušavaju sve ispuniti i dobro rade. 

U subotu 25. veljače u 15 sati otvarate proljetnu polusezonu na gostovanju u Dugom Selu. Što očekujete?

„Dugo Selo kao klub u posljednjih je nekoliko godina napravio veliki iskorak odnosno već nekoliko sezona su u jednom pozitivnom tonusu. Što se tiče ekipe – dio igrača sam trenirao i skoro 95 posto ekipe dobro poznajem jer je dio igrača već nekoliko sezona u klubu. Sigurno da nas čeka jedan protivnik koji je, pogotovu, na domaćem terenu jako zahtjevan i agresivan sa kvalitetnim pojedincima i definitivno je da ćemo mi morati biti na jako dobrom nivou da bi ostvarili pozitivan rezultat. No, uvijek sam govorio da sami sebi stavljamo očekivanja, a s obzirom na posljednje pripremne utakmice gdje smo ih postavili jako visoko te trebamo gledati isključivo sebe. Nismo u poziciji da trebamo gledati druge jer trebamo osvajati bodove, trebamo što prije doći iznad crvene linije i vjerujem da možemo s optimizmom gledati na vikend ispred nas“ – rekao na je na kraju Perica Vidak, trener Zagorca.