Analiza jeseni NK Zagorca, člana 3. NL Centar, stane u jednu rečenicu – Od euforije do realnosti!

Zašto se to dogodilo - euforija - i tko je „krivac“ -  do realnosti - nije moj zadatak da tražim „euforiju“ i „krivca“ već jednom analizom da pokušam dočarati zašto se to dogodilo.

Sve je u stvari počelo nakon poraza u kvalifikacijama protiv Krka za ostanak u 2. NL jer su klub napustili gotovo svi koji su činili sastav Zagorca te proljetne polusezone – trener Vidak, njegov pomoćnik Mitrečić ( dali neopozive ostavke nakon poraza u posljednjem kolu protiv Grobničana ), Junior, Čondrić, Orlović, Dunić, Radić, Adžić, Smrekar,  Kanceljak, Barišić, Sanogo, Cruce – Corcy, Jug, Vinceljak, itd. te se zbog ozljeda zadobivenih u proljetnom dijelu u novoj sezoni cijelu jesen nije moglo računati na Strabića, Majcenića, Krznarića i Harrisona.

Nakon takve situacije Uprava kluba vuče, po meni dobar potez, okreće se mladim igračima iz svoje omladinske škole i igračima poniklim u školama  županije uz nužno dovođenje tri do četiri pojačanja iz zagrebačke regije te dovodi i mladog trenera Ivana Zubića koji za pomoćnika uzima Ivana Ivanovića stvarajući pri tome uvjete za budućnost.

Osnovni cilj sezone bio je biti u sredini tablice sa željom da mladi igrači koji su još juniori (Frinčić, Stiperski, Jazbec, Ružak, Brebrić, Habjanec, Petonjić, Katalenić, Vincelj i Mikuš), igrači koji su prošle sezone završili juniorski staž (Topolovec i Brčić) te „senatori“ Bruči, Landripet, Bračević i Christian i pojačanja ispune cilj kluba ove sezone. Dovedena su i pojačanja – Štimac, Kunštić, Žitković, Krznar, Ambrosio, Bajan, Mišak, Nasri, Uchida i Paradžik uz napomenu, pokazao je jesenski dio prvenstva, da su pojam pojačanja ispunili samo Štimac, Kunštić i Krznar te donekle Bajan dok je Mišak zbog studija odustao od nogometa u Krapini.

Euforična faza

Trka je počela 26. kolovoza gostovanjem u Zelini i pobjedom od 2:0 ( uz nedosuđeni jedanaesterac za domaćina kod 0:0 ), potom je krenulo Lukavec  4:0; Bistra 1:0; Samobor 3:2 i nakon toga se dogodilo ono što svi dobri poznavatelji nogometa znaju – ako imaš mladu potentnu momčad koja maksimalno daje na svim utakmicama mora doći do pada odnosno očekivanih oscilacija u njihovim igrama. Četiri kola, četiri pobjede, prvo mjesto na tablici ( zadržalo se do sedmog, op. a. ) a ti u petom kolu ideš na posljednjeg – Sava Strmec. Što očekivati negoli pobjedu ! No, tada se dogodilo ono na što smo upozoravali – mora doći do oscilacije odnosno pada i Zagorec je iz euforičnog stanja ( počelo se pričati po kuloarima – „bumo prvi“, op.a. ) doživio realnost. Svi znaju igrati nogomet i ako se ne uđe u utakmicu sa sto posto ceh moraš platiti i uslijedio je lagani poraz od 0:2. Zatim je došao HAŠK kojeg su „dječaci“ apsolvirali sa 1:0 i nakon toga trebalo je krenuti put Grabe na noge Trešnjevci. Utakmica koja je pokazala da se nešto mijenja u odnosu klub – djelitelji „pravde“. Dosuđena su tri jedanaesterca, da li su bili ili nisu o tome sam pisao pa se ne želim ponavljati, za domaćina i upisan je poraz od 4:2. Potom jedna lagana utakmica, uz poništeni regularan gol Frtalja kod rezultata 2:1 za Zagorec, protiv Tondacha i pobjeda od 4:1.

Strmoglavi pad nakon Petrinje

Na put u Petrinju krenulo se sa diobe drugog i trećeg mjesta a tamo znamo što se dogodilo ( pisao sam o tome u članku „Poraz Zagorca u režiji suca“ ) i nakon toga počeo je strmoglavi pad Zagorca prema donjem dijelu prvenstvene ljestvice, a vidjelo se u utakmici slijedećeg kola na  domaćem terenu protiv Ponikvi koliko je taj poraz u Petrinji utjecao na mlade igrače Zagorca jer nakon sigurnog vodstva od 2:0 u prvom poluvremenu Ponikve u drugom u samo 16 minuta igre rade preokret pobjeđuju 3:2. Nakon toga uslijedili su poraz za porazom da bi ih upisali čak sedam uzastopce u kojem su igrači Zagorca postigli 8 a primili 15 golova tako da nije teško izračunati da su svaku od tih sedam utakmica izgubili sa samo jednim pogotkom razlike ( najvjerojatnije spada u nogometni raritet, op. a. ) te su na svakoj utakmici osim u Odranskom Obrežu postigli barem jedan pogodak. Možda će netko kazati da ih je sreća napustila ali u nogometu sreću treba izazvati a ne nadati joj se.

Konačno, u posljednjem kolu nakon sedam kola Zagorec upisuje bod ( 0:0 ) protiv jesenskog prvaka Segeste tako da je na kraju jeseni, uz utakmicu manje koja se igra 25. veljače 2024. godine u 11 sati u Maču protiv Gaja, zauzima 12. mjesto na tablici sa 19 bodova od kojih je čak 18 osvojio u prvih 8 kola.

Uzroci takove igre i rezultati Zagorca

Izuzetno je teško iz pozicije u kojoj se ja nalazim, uz igralište i gledanje utakmice, potpunosti detektirati uzroke takove igre i rezultat kluba iz Krapine. Ipak, pokušati ću: mladost ( jedna od najmlađih ekipa lige ) igrača Zagorca koja je unatoč kvaliteti koju ima sklona oscilacijama; nedovoljna pokrivenost određenih pozicija u ekipi te je tako Štimac „lutao“ od stopera do veznog igrača silom prilika; Topolovec je više igrao na mjestu stopera negoli na svojoj matičnoj poziciji lijevog bočnog; Bračević je bio „Katica za sve“ da se izrazim kao nekada – od lijevog beka preko lijevog krila do desnog; ekipa je vrlo rijetko odigrala tri susreta uzastopce sa istim početnim sastavom; dovedena pojačanja osim već spomenutih potpuno su razočarala i svojim angažmanom i svojom igrom;  psihološka priprema tih mladih igrača nije bila dobra jer njih je trebalo već nakon utakmice u Petrinji upozoriti i naglašavati im što se događa u ovom nazovimo ga nogometu; i mogao bi tako još nabrajati ali mislim da je to dovoljno i možda nije točno. No, takvo  je moje viđenje igre Zagorca i moram naglasite da u ovoj ne baš lijepoj jeseni ipak su neki mladi igrači pokazali da se na njih može najozbiljnije računati kao što su: Jazbec, Frinčić, Stiperski, Topolovec, Krznar i Brčić.

Svakako na kraju moram spomenuti igrače Zagorca koji su zaista igrali dobro bez oscilacija tijekom jeseni: Bruči ( čak 4 puta njegova  je mreža ostala netaknuta), Landripet, Kunštić, Bračević, Jazbec i Frinčić koji je odigrao tri posljednja susreta prvenstva.

Strijelci i asistenti

Ove jeseni u strijelce se upisalo 10 igrača. Najbolji strijelci kluba su Petar Bračević i Bruno Bajan sa 5 pogodaka, a slijede ih Karlo Stiperski sa 4  i Christian sa 3 pogotka.  Po dva pogotka postigli su Žitković i Brebrić dok su po jedan postigli Krznar, Brčić, Uchida i Štimac. Najbolji asistent je Christian sa 7 asistencija a slijede ga Landripet sa 4 i Štimac sa tri asistencije. Po jednu asistenciju upisali su Stiperski, Jazbec, Ružak, Bračević, Bajan, Brebrić i Kunštić. Vidljivo je da je četvorka – Bračević, Bajan, Stiperski i Christian – postigla  čak 17 od 25 golova Zagorca što iznosi čak 68 posto svih golova.  Ako pokušamo izabrati MVP ( bod za gol i pola boda za asistenciju ) igrača jeseni onda je to Christian sa 6,5 a slijede ga Bračević i Bajan sa 5,5 bodova.

Minutaža igrača

Najveću minutažu ima Matija Bruči koji je odigrao sve susrete te ima 1440 minuta igre, a dalje slijede Kunštić ( 1350 ), Bračević ( 1335 ), Štimac ( 1335 ), Landripet ( 1305 ), Jazbec ( 1257 ), Stiperski ( 1159 ), Christian ( 1068 ), Bajan ( 928 ), Topolovec ( 911 ), Krznar ( 802 ), Uchida ( 600 ), Žitković ( 445 ), Paradžik ( 432 ), Brebrić ( 414 ), Ružak ( 291 ), Frinčić ( 270 ), Mišak ( 188 ), Nasri ( 132 ), Brčić ( 40 ), Katalenić ( 10 ), Habjanec ( 4 ) i Petonjić ( 2 ). Vidljivo je da je čak 23 igrača nastupilo u jesenskom dijelu natjecanja a ono što veseli je činjenica da su u TOP 15 po minutaži igrač koji je prošle sezone završili svoj juniorski staž ( Topolovec ) i igrači koji još uvijek igraju i za juniore Jazbec, Stiperski, Paradžik i Brebrić. Ovim mladim igračima najvjerojatnije bi se priključila još dvojica mladića – Brčić i Frinčić – da ih nisu spriječile ozljede.

Zagorec dobio 35 žuta i 1 crveni karton

Igrači Zagorca u 16 prvenstvenih kola dobili su 35 žuta i 1 crveni ( u ovom slučaju dva žuta pretvorena su u crveni ). Najviše žutih kartona dobio je Landripet ( 4 ), a slijede ga sa tri Štimac, Stiperski i Christian. U dva kola ( Sava Strmec i HAŠK 1903 ) igrači Zagorca nisu dobili niti jedan karton dok su najveći broj, čak 7 od kojih su se dva pretvorila u jedan crveni, dobili na utakmici u Petrinji protiv Mladosti gdje smo vidjeli jedno od najlošijih suđenja ove polusezone na štetu Zagorca.

Zanimljivi podatak

Ova jesen donijela je dva vrlo zanimljiva i intrigantna podatka.

Ponajprije Marko Brčić koji je odigrao samo 40 minuta u prvenstvu i postigao jedan gol i upisao asistenciju da bi u Kupu odigrao samo 45 minuta i postigao gol koji je odveo Zagorec u šesnaestinu finala hrvatskog Kupa.  Zaključak – Marku je trebalo samo 85 minuta da postigne dva vrlo važna pogotka ( Zelina u gostima za 2:0 i već spomenuti Kup ). Nakon toga je Marko slomio ključnu kost i uslijedila je pauza cijele jeseni.

Drugi zanimljiv podatak donio nam je Dario Frinčić, mladi stoper, koji je zbog ozljede pauzirao gotovo cijelu jesen da bi prve minute upisao u posljednja tri kola odigravši sve tri utakmice kao najiskusniji igrač. Uostalom o kvaliteti njegovih igara govori i podatak da je bio igrač utakmice u posljednjem kolu protiv jesenskog prvaka Segeste te vjerujem da je Zagorec, moramo računati i na njegovu mladost koja je sklona oscilacijama, konačno riješio pitanje stopera i to iz svog omladinskog pogona.