Prošlo je sedam godina od osnutka PD «Stubaki», od dana kada smo na dan planete Zemlje 22. travnja 1998. godine osnovali društvo. Sa zadovoljstvom ističemo da je do danas kroz društvo prošlo sedamdesetak članova, a trenutno društvo broji četrdesetak članova.


Kroz sve to vrijeme pokretali smo akcije kojima se stavlja naglasak na potrebu očuvanja kulturne baštine, pokrenuli pažnju na kulturni biser-bazen Maksimilijan i potrebu njegove obnove, napravili kružnu biciklističku stazu Gupčevim krajem te uspjeli sagraditi planinarsku kuću Vidikovac, lokacija Kamenjak i tako vratili tu nekad kultnu lokaciju Stubičkih Toplica u novi život naselja.

Uz to održavali tribine i predavanja po školama i drugim planinarskim društvima na temu ekologije i planinarenja te pokrenuli sakupljanje knjiga za školsku knjižnicu Područne osnovne škole i sakupili oko 600 knjiga i jedan PC-i.

Povodom međunarodne godine planina 2002 godine, članovi PD ”Stubaki” svom su mjestu podarili manifestaciju u koju je uključena i šetnica koja je zapravo uvod u čitav niz šetnica u Stubičkim Toplicama koje treba napraviti. Tako se rodila ideja o “stezi ozdravljenja”. Kako je običaj poklone davati na prikladne datume, mi smo iskoristili 09. veljaču – dan završetka Seljačke bune pod vodstvom Matije Gupca.

Velika seljačka buna koja je 1573. godine imala svoj krvavi kraj na brdu Kapelščaku iznad Stubičkih Toplica, ostavila je za sobom neizbrisiv trag u prošlosti naših ljudi. Seljačka je buna postala inspiracija u pokretanju akcije vračanja ljudskim vrijednostima i vračanja prirodnom načinu života stezom koja povezuje povijesno najvažnije ali i najatraktivnije lokacije na ovome području. Obilježavanje toga velikog dana nazvano je “Korakom do Galženjaka i Kapelščaka”.

U organizaciji manifestacije uz članove PD «Stubaki» koji su nosioci cijelog projekta pomogli su općina Stubičke Toplice i Turistička zajednica Stubičke Toplice, a veliki udio imaju i Krapinsko-zagorska županija, Muzej seljačkih buna iz Gornje Stubice te grad Donja Stubica i općina Gornja Stubica sa svojim turističkim zajednicama, zatim Ugostiteljsko turističko učilište iz Zaboka i Udruga Hrvatska žena iz Stubičkih Toplica. Do sada su održane četiri manifestacije.

U prvoj održanoj 2002. godini bilo oko 400 registriranih gostiju, a u 2003. godini broj gostiju se popeo na oko 2000, a na čemu je ostao i zadnjih godina. Zanimljivo je da su na manifestaciji uz domaće, bili gosti i iz Slovenije, Bosne, Italije i Austrije. A svakako je interesantno i njih desetak iz Kanade. U službenom su programu učestvovali uz lokalne kulturno-umjetničke grupe i glumačka skupina Histrioni i Zli bubnjari iz Zagreba, Desinečki kuburaši, Koranti iz Videma pri Ptuju, Pusna grupa iz Mozirja…

Kada smo prije pet godina pokretali ovu akciju vjerovali smo da će ona postati tradicionalna. Na žalost dogodilo se ono čemu se nismo nadali – manifestacija je pojela organizaciju. Naime već nakon prve godine pokazalo se da ovaj projekt ima velikog turističkog potencijala i ona već slijedeće godine postaje međunarodnom. Ali mjesto jednostavno nije prihvatilo taj izazov.

Još sredinom mjeseca rujna točnije 17.09.2005. predan je zahtjev Općinskom vijeću općine Stubičke Toplice vidi pismo sa željom da se priđe pripremanju ove manifestacije, a to znači konkretnom dogovoru oko financiranja kako bi se mogao napraviti program. Predsjednik Općinskog vijeća na općinskom vijeću održanom dana 29.09.2005. na izričito pitanje od strane vijećnika odbio je raspravu o toj temi s obrazloženjem da on smatra da nema potrebe da to ide na vijeće i kod toga opet obmanuo vijećnika bezobrazno lažući o visini sredstava predviđenih za potrebe same manifestacije. Napomenuo je da još ima vremena da se o istome raspravlja kasnije kao da se radi mala seoska zabava i dovoljna su dva dana za dogovore učesnika i izradu konkretnoga programa.

Naravno da isto pitanje nikada više nije došlo na dnevni red. Vjerojatno još uvijek ima vremena…?!

Time je pokazao svoju konkretnu nezainteresiranost za kvalitetu ali i samu manifestaciju koja je posljednjih godina napravila jednu od boljih promocija ovoga kraja. Ali i koja je od prvoga dana osporavana pridružujući joj kojekakve političke i druge konotacije.

Općina Gornja Stubica i grad Donja Stubica već su prošle godine otkazale konkretnu pomoć. Od turističkih se zajednica nije također dobilo ni kune i što onda ostane PD Stubaki, kao glavnom organizatoru…? Kako dogovoriti učesnike, njih u prosjeku oko 150, a bez kune u džepu?...

Najjednostavnije je bilo od svega dići ruke, ali kako smo tvrdoglavo već četiri godine dokazivali da možemo ovo napraviti pa i sad baš ne odustajemo. Zbog toga, ove godine sami radimo manifestaciju i sve se bude odvijalo na i oko Kamenjaka, tj. kod planinarske kuće Vidikovac.

Vraćamo se počecima. Manifestacija prestaje biti turistička i pučka veselica i postaje planinarsko sjećanje na seljačku bunu u jednom koračanju kojim povezujemo dva povijesna spomenika, mjesto završnice bitke na Kapelščaku i mjesto vješanja ostataka puntarske vojske na hrast Galženjak.

S ponosom ističem činjenicu da će naši članovi na planinarskim turama u ruksacima osim obavezne planinarske opreme i hrane i dalje nositi i turističke prospekte koje ostavljamo po punktovima na trasama pohoda. Prospekte najčejšće dobivamo “preko veze” u turističkim uredima.

Također imamo svoje službene majice i kape s natpisima tako da smo sve u svemu bili i biti ćemo i dalje dobri promotori Stubičkih Toplica i cijele regije.