Noćas je u 63. godini života poslije duge i teške bolesti preminuo poznati zagorski kuhar Slavko Večerić. Javnost ga pamti po sudjelovanju u popularnom kulinarskom showu 'Kruške i jabuke', a dobitnik je nebrojenih priznanja za svoja kulinarska postignuća. Njegovo posljednje pojavljivanje u javnosti bilo je krajem listopada kada je bio član žirija na popularnoj zagorskoj manifestaciji CHTEF – Zagorski chef. Osim po njegovom nemjerljivom kulinarskom znanju, Slaveka će svi pamtiti po vedrom duhu i susretljivosti.

Slavko Večerić

Prenosimo posljednji intervju Slavka Večerića koji je dao sredinom godine Zagorskom listu…

Slavko Večerić (62), naš višestruko nagrađivani kuhar iz Tuheljskih Toplica, u medijima prozvan još i 'prva kuhača Zagorja', otkrio nam je čime se bavi i kakva je zagorska kuhinja. Večerić iza sebe ima 444 emisija kulinarskih showova „Kruške i jabuke“, „Gušti su gušti“ i „U istom loncu“,autor je prve zagorske kuharice, kuhao je na Olimpijskim igrama u Sarajevu i Svjetskom nogometnom prvenstvu u Njemačkoj. Zbog izuzetnog doprinosa razvoju kulinarstva, očuvanju hrvatske kulinarske baštine i prezentaciji hrvatskog kulinarstva u svijetu dobitnik je nagrade za životno djelo Hrvatskog kuharskog saveza.

[zl] Kako ste se odlučili za kuharski poziv?
Večerić: Moja cijela obitelj je naginjala na to. Pokojna mati, pokojni stric, bratići, sestrične. Stric je bio konobar na „Galebu“ brodu druga Tita, mama je dugo godina radila u Pregradi, teta je radila u „Esplanadi“, ženu sam upoznao u „Esplanadi“. Tako smo zbližili i kasnije oženili i evo ovih dana proslavili 40 godina braka. To je struka koju treba voljeti. U Frankopansku smo išli u školu. Onda je bio još onaj sistem; u zadnjoj godini bilo je 6 mjeseci škole, a 6 mjeseci prakse. Po meni je to bila bolja varijanta nego današnja. Mi smo kao mladi kuhari već nakon 2 do 3 godine mogli raditi samostalno s klasičnim kuharima. Zato smo i postizali lijepe rezultate. Ja sam već 1975. sa 18 godina bio šef kuhinje u Beču. Iste godine postao sam i delegat svjetskog kongresa kuhara. Godine 1976. sam već osvajao prve medalje na prvenstvu bivše Jugoslavije.

[zl] Svoje bogato iskustvo zapisali ste i objavili u knjizi?
Večerić: Sa kolegom Zlatanom Nadvornikom autor sam prve zagorske kuharice pod nazivom „Zebrane jestvine Hrvatskoga zagorja“ objavljene prije 21 godinu. Trenutno radim na drugoj kuharici, koja će imati malo moderniji pristup, što se danas i traži. Za razliku od prve kuharice koja pokriva Sjeverozapadnu Hrvatsku, ova nova kuharica pokriva isključivo zagorska jela. Ako ne do Uskrsa, do Božića će sigurno biti objavljena. Godinama sam skupljao i knjige recepata. U vlastitoj biblioteci imam sigurno preko 80 kuharica. U kolekciji imam vrlo vrijedne i vrlo rijetke kuharice od kojih su neke iz 19. stoljeća. To ću sve pokloniti Srednjoj školi Zabok koja je to zaslužila postignutim rezultatima, koja ima međunarodne uspjehe i odlično vođen tim. Vjerujem da će knjige koristiti učenicima.

[zl] Danas na TV programima ima sve više kulinarskih emisija. Vi ste na neki način u novijoj hrvatskoj televizijskoj povijesti pionir ovakvih emisija?
Večerić: Prije mene je jedino Stevo Karapandža radio emisije o kuhanju. Njegova sestra je išla sa mnom u i isti razred, a evo, nedavno sam doznao i da je Karapadžina žena Zagorka. Sa „Kruškama i jabukama“ krenuli smo prije 18 godina, kada smo nas petero: Lidija Kralj, Marko Perić, Damir Perman, Ivan Štruml i ja počeli s kulinarskim showom. Poslije sam ubacio i Tomeka (Špičeka op.a.), i nas dvojica smo s ostalim kuharima snimili nevjerojatne 444 emisije „Kruške i jabuke“, „Gušti su gušti“ i „U istom loncu“ po cijeloj Hrvatskoj.

[zl] Pratite li današnje kuharske showove?
Večerić: Pratim kad stignem. Nekad smo u takvim emisijama kuhali klasični kuhari, a danas je trend da sve više kuhaju obični kuhari, laici. Danas može svatko napisati recepte i kuhati. No, totalno je druga stvar biti klasičan kuhar, a drugo prepisati od nekoga. Danas se uglavnom prodaje priča.

[zl] U zadnje vrijeme se dosta priča o zdravoj prehrani. Što je to uopće zdrava prehrana i koje je vaše mišljenje o njoj?
Večerić: Treba čim više inzistirati na zdravoj domaćoj hrani. Evo, baš danas moja kćer, koja je izvrsna kuharica priprema zagorskog kunića i domaću juhu. Jučer je na meniju bila izvrsna pastrva, trošimo puno maslinovog ulja. Iz našeg vrta patlidžane, radimo i ajvar. Nastojimo čim više toga proizvesti doma.

[zl] Osim kuhanjem bavite se i vinogradarstvom?
Večerić: Imamo klijet i vinograd s oko 3000 trsova u Pregradskim Vrhima, kraj kapelice Svetog Lenarta koji obrađujem zajedno sa svojom obitelji; suprugom i sinom koji je također vrstan vinogradar. Vino koje proizvodimo je vrhunske kvalitete što dokazuju brojne medalje i priznanja s raznih natjecanja. Svaku treću nedjelju u listopadu kod klijeti organiziramo manifestaciju pod nazivom „ Zahvala jeseni“. Tada sve koji su sudjelovali u berbi pozovemo na bogat domjenak uz muziku, za kojeg ne pitam koliko košta.

[zl] Tko su bolji kuhari: žene ili muškarci?
Večerić: Žene su sigurno bolje kuharice doma, ali u velikim hotelima, su to sigurno muškarci. Ja sam radio u „Esplanadi“ puno godina, dvokratno i trokratno. To su bili izuzetno teški uvjeti rada koje bi žene zasigurno puno teže podnijele. Ponekad se dogodilo da je zrakoplov kasnio u dolasku, pa smo goste s jelom znali čekati i do 3 sata ujutro. Za žene je to strahovito stresan posao, a muški ipak to nekak lakše „zduraju“. Doma su domaćice zakon, ali u velikim hotelima ipak dajem prednost muškim kuharima.

[zl] U cijeloj vašoj obitelji je usađena ljubav prema kuhanju?
Večerić: Sin već godinama drži lokal u Klanjcu, žena je isto kuharica, kćer, kao što sam već spomenuo također izvrsno kuha, pogotovo kolače. Zet zna kuhati, a i moj dvogodišnji unuk Vilim voli staviti kuharsku kapu i kuhati skupa sa mnom.

Slavko Večerić s unukom

[zl] Kako gledate na status kuharske struke? Mislite li da je adekvatno vrednovan?
Večerić: U sjeverozapadnom dijelu Hrvatske taj posao još nije adekvatno vrednovan. Za razliku od Istre i cijele Jadrasnske obale, gdje dobar kuhar, šef kuhinje, nema mjesečnu plaću ispod 15.000 kuna.

[zl] Kako gledate na mlađu generaciju kuhara? Kako biste ih usporedili sa starom kuharskom gardom?
Večerić: Imamo mladih kuhara, naprednih i dobrih koji prate trendove. Sve je izraženiji moderni pristup. Nema nikakvog šalabajzanja niti šlamperaja. Na kuharskim natjecanjima sve su češći filigranski radovi. To su izložbe na tanjuru. Nema više da na tanjur stavite krumpira, repe, zelja. Danas je to već umjetnost. Kuhari ulažu strahoviti trud i to treba cijeniti.

[zl] Kako biste usporedili naše zagorske restorane prije recimo nekih 30-ak godina i danas?
Večerić: Član sam ocjenjivačkog suda pri kuharskom savezu Hrvatske tako da imam dobar uvid u restorane na raznim natjecanjima. Najveća nam je želja da ono što ocijenimo, ono što nam se prezentira da nije samo gluma već da se ta jela stvarno nađu na jelovnicima naših restorana. U Zagorju imamo vrhunske restorane. Od našeg Venteka, Dvorca Mihanović, hotela u Krapinskih Toplicama...

[zl] Kako stranci doživljavaju zagorsku kuhinju?
Večerić: Jako dobro. Manifestacije kao što su „Babičini kolači“ koje županija dobro prati i druge manifestacije,puno znače za promociju naše zagorske kuhinje. Vidljivi su veliki pomaci u pripremi tradicionalnih zagorskih jela. Naša purica s mlincima, štrukli i druga jela sinonim su za kvalitetu. Ne bi vjerovali koliko Japanaca i Kineza dolazi na naše kulinarske manifestacije i cijene naša jela. Cijene ih zato jer vide da je to vrlo kvalitetno i izvorno.