Prije dvadesetak godina u vrijeme skijaške groznice koja je tresla Hrvatsku zahvaljujući uspjesima legendarnih Janice i Ivice Kostelić, na Žažarovom Bregu u Proseniku pokraj Tuhlja nekoliko entuzijasta, zaljubljenika u skijanje, napravilo je vlastito skijalište. Glavna „atrakcija“ skijališta je vlečnica koja vuče skijaše na brijeg pomoću starog motora za VW bubu te uz 200 metara sajle za koju se skijaši drže metalnom kopčicom.

Ponovno uređeno skijalište

Josip Hrestak, jedan od idejnih pokretača, prisjeća se samih početaka „Zagorskog Kronplatza“, kako su skijalište prije nekoliko godina prozvali u medijima: – Skijalište postoji od otprilike 2000-te godine. Kad smo krenuli imali smo jednu malu vlečnicu koja je išla na Briggsov motor dužine otprilike 100 metara. Onda smo krenuli malo dalje i kupili ovaj Bubin motor koji pokriva 200 metara skijaške staze. U cijeloj toj priči sudjelovali su mještani ovog kraja: Tuhlja, Lipnice, Prosenika…

Donirali su ljudi svoje priloge; od izgradnje barake, vlečnice, uređenja infrastrukture, čišćenja staze… Za korištenje vlečnice koristimo „kapčalice“, a u samoj baraki motora mora biti jedan čovjek koji dodaje gas prema potrebi. Vlečnica može vući od 20 do 30 ljudi odjednom. Skijamo se svi mještani, tko god može dolazi na skijanje – opisuje Hrestak zagorsku skijašku rapsodiju. Osim vlečnice tuheljski skijaški entuzijasti izgradili su i baraku. – Kad smo se sakupljali nismo imali gdje biti, pa smo se složili: neki su donirali drva, dečko koji ima pilanu pilio nam je drva. Napravili smo si baraku da se možemo družiti, kartati i skloniti se od zime i vjetra– ispričao nam je Hrestak. Suhe i tople zime uspjele su na nekoliko godina prekinuti tradiciju skijanja na Žažarovom Bregu, pa je i cijeli teren postupno bio zapušten. No, skijaši su ove jeseni odlučili ponovno sve urediti i čekati da padne snijeg. Strpljenje im je na posljetku nagrađeno snijegom u veljači, pa se dva posljednja vikenda na skijalištu ponovno čuju „škripanje“ skija i zvuk starog Bubinog motora koji vuče skijaše uz brijeg.

Skijaši od 7 do 77 godina

– Zadnje četiri godine nije bilo skijanja zbog nedostatka snijega. Ovu godinu smo složili i obnovili motor, napokon je pao i snijeg i opet je krenulo skijanje. U te četiri godine došlo je do smjene generacije. Mi stariji smo više podrška, a veseli nas da ima jako puno djece – kaže Hrestak. Erik Hercigonja i Karlo Sušec 14-godišnjaci su koji su ove zime najredovitiji posjetitelji skijališta. – Ide već četvrta godina kako se skijam. Jako mi se sviđa i želio bih da još dugo godina ova staza bude spremna za skijanje – kaže Erik, a Karlo dodaje: – Žičara je jako dobra jer brzo dođemo gore, a još brže dolje. Tu je jako lijepo i voljeli bismo da još puno ljudi dođe – kažu mlade snage tuheljskog skijanja. Najiskusniji od ovih skijaških entuzijasta je Viktor Majerić koji i u osmom desetljeću svoje bogato skijaško iskustvo prenosi mlađim naraštajima: – Po struci sam profesor kineziologije, pa mi je nekako u struci da svoje znanje podijelim s drugima. Tko nešto želi saznati o skijanju pita, nikoga ne nagovaram previše, ali treba mlađe podučiti. Zagorci su talentirani za skijanje, a još kad bi štapove koristili bili bi još bolji.Kad vide mene starijega da nekaj mogu, misle si oni:„valjda onda možemo i mi“.

Padova inače, mora biti. Ako nisam po danu pal 3-4 puta znači da se nisam dobro skijal – kroz smijeh kaže najstariji član ovog vesele skijaške ekipe. Naravno, uz one odvažne koji se usude spustiti niz brijeg i ne tako malim brzinama, na skijalištu su tu i navijači koji uvijek sa zanimanjem prate odvažne spustove. Dobra atmosfera koja vlada na ovom našem zagorskom skijalištu dobar je primjer lijepe zimske priče o zajedništvu i slozi kad Zagorci „deneju glave skup“.