Šestog listopada oglašeno je i treće po redu javno nadmetanje za prodaju dviju najznačajnijih nekretnina u vlasništvu države u Kumrovcu – bivših elitnih Spomen doma i Političke škole. Prvom je početna cijena: 23,982,105 kuna, a drugom 13,916,204 kune. Rok za prikupljanje pisanih ponuda ističe 6. prosinca 2010. godine.

Očito je da Središnji državni ured za upravljanje državnom imovinom, djeluje aktivnije, ali bodu u oči postavljene početne cijene prodaje. Nelogično je da se cijena Spomen domu enormno povećala, umjesto da se smanjila, za razliku od Političke škole koja je u prethodnim dva natječaja bila skuplja od svojeg susjeda. Nameće se pitanje zbog čega je 'nabrijana' cijena zgradi za koju vlada veći interes potencijalnih kupaca?

Pitanje zdrave pameti

Čini se da oni koji vode ovu državu ne žele da se prodajom ključnih objekata u Kumrovcu dogodi gospodarski iliti turistički 'bum', u strahu da s njime ne oživi i duh Tita, čiji lik i djelo i tri desetljeća od njegove smrti, plijeni pažnju ne samo Trećeg svijeta, i nostalgičara naše regije – poklonika ovog karizmatičnog državnika. Tito – to je neosporno, turistički je brend, kojeg bi mnogi u svijetu željeli imati i znali uključiti u razvoj turizma.

Kumrovčani bi aktiviranjem potencijala uspavanom u 'mrtvom kapitalu' mogli svoj kraj uzdignuti na razinu visoko razvijene turističke destinacije. Otvaranjem nekoliko stotina novih radnih mjesta zaustavio bi se odlazak te potaklo vraćanje mladih u rodni kraj, podigao bi se životni standard.

O tome smo razgovarali i s načelnikom općine Kumrovec Dragutinom Ulamom

Dragutin Ulama

– Glede novog natječaja i postavljenih prodajnih cijena, rekao bih da je po meni Kumrovec pitanje zdrave pameti. I ti objekti su pitanje funkcioniranja upravljanja imovinom u državnom vlasništvu u Republici Hrvatskoj. To je princip upravljanja 'glava govori jedno, a ruke u državi rade potpuno drugo'. To smo mogli zaključiti iz nekih dopisa koje smo slali premijerki Jadranki Kosor, gdje smo oštro kritizirali rad Središnjeg ureda za upravljanje državnom imovinom, gdje smo dobili iz ureda premijerke pozitivan odgovor. Naloženo je bilo Središnjem uredu da se očituje i da počne raditi svoj posao. Čini mi se da u ovoj državi ured premijerke radi jedno, a podređeni uredi drugo. Koordinacija je upitna, što ukazuje na to da je već počelo postupno rasulo sustava, jer se očito ne sluša one koji su odgovorni.

Ne smijemo šutjeti

S 15 posto nezaposlenih, Kumrovec je među općinama Krapinsko-zagorske županije na prvom mjestu. Zbog toga ne smijemo šutjeti o tome. Redovno, čak i jedan vijećnik iz HDZ-a, upitao je na koji sam si način dozvolio jednu političku kvalifikaciju, kao da je to političko pitanje. Ja sam rekao: 'Ne, ja kao gospodarstvenik koji zapošljava deset ljudi, posredno hranim deset obitelji, imam pravo se pobuniti protiv toga i takvoga sustava, da netko u jedno mjesto ulaže godišnje 2,2 milijuna kuna u prosjeku, a od toga nema nikakvog efekta. To je novac kojeg i ja kao gospodarstvenik i kao porezni obveznik ulažem u proračun Republike Hrvatske'.

Uostalom, direktno sam izabran da se kao načelnik ove općine borim i brinem za građane koji ovdje žive i da ustrajno rješavam naše zajedničke probleme. Zato neću šutjeti, jer to nije moj stil rada. Na kraju krajeva, ja mislim da su mediji u Hrvatskoj i Krapinsko-zagorskoj županiji jedni od najzaslužnijih uz nas, jer je konačno prodan prvi objekt – policijska zgrada, i što se odvilo toliko natječaja. A da se nije radilo javno, da se šutjelo i kimalo glavom, ništa ne bi postigli, čak ni ovo malo.

Glede novog natječaja, mi kao općina Kumrovec sa strateške strane možemo se čak složiti s time, da i ne moraju biti prodani Spomen dom i politička škola, jer su trenutno krizna vremena. Dajmo nekome na koncesiju za 1 kunu na 25 godina, pa u nekom boljem ekonomskom vremenu u razgovoru vidjeti kako će se rješavati vlasnički odnosi. Mi ćemo se mirne duše odreći postotaka od poreza na prodaju nekretnina koji bi trebao sjesti na općinski proračun, ako će to faktički pomoći i razvoju gospodarstva na području općine, županije pa i države. Nemojmo biti sitne duše, pokušajmo u ovoj teškoj gospodarskoj situaciju trijezne glave razmišljati malo racionalnije. Ako se već ide na prodaju, onda je po meni trebalo ne gubiti vrijeme s natječajima, gdje se očito radi o nekoj novoj strategiji. Dolazili su i procjenitelji koje sam ja vodio kroz objekte. Bili su vrlo neodređeni, samozatajni, kao da nisu imali uopće potrebu s nama komunicirati glede procjena.

Formalna procjena

Stekao se dojam da je sve to unaprijed određeno. Tako da su procjenitelji došli ovdje u Kumrovec formalnosti radi, a da je već unaprijed bilo riješeno, da li na osnovi porezne uprave, da li financijske agencije ili vrijednosti nekretnina kakve jesu. U to stvarno ne mogu ući. Ali nam je šokantno da je Politička škola, koja je uvijek bila skuplja od Spomen doma, sad odjedanput postala jeftinija i to za 50 posto. Činjenica je da su procjene koje su se dosad isticale, ili nisu bile dobre ili nisu dobre ove koje su sada napravljene. Znači, nešto tu nije jasno.

Vukovarci su iz tih objekata izašli negdje 2002. godine. To je 8 godina, a za to vrijeme država je za plaće i doprinose nešto više od dvadeset ljudi koji su u Spomen domu i Političkoj školi namješteni radi održavanja, trošili sredstva poreznih obveznika u visini skoro 20 milijuna kuna, a tu negdje je i prodajna vrijednost Spomen doma. Mi smo dosad imali dojam da i dio političke elite koja je dotad vladala u Kumrovcu, nije poduzimala korake potrebne za oživljavanje 'mrtvog kapitala'. Proaktivna politika koju mi poduzimamo u zadnjih godinu i pol dana donijela je neke rezultate u pogledu natječaja. Stvar je pokrenuta s mrtve točke. Dogodila se ta politička instanca koja je počela rješavati te probleme. Tu su još i stadion sa sportskim terenima, autobusni kolodvor koji također stoji prazan, a mi ga, jer nije u našem vlasništvu, ne možemo aktivirati.

Nema koncepta

Objektivno gledano nije nam jasna strategija. Što se želi s Kumrovcem? Očito je da i kriza utječe na tijek zbivanja, ali je očito i pitanje nedostatka koncepta. To je po meni sada glavni problem. Mi se nalazimo u središtu termalne rivijere, koja će jednog dana biti zajednička. Govorimo o Termama Olimia i Termama Tuhelj. Nalazimo se u središtu toga. Imamo neke druge sadržaje koje te destinacije nemaju. Praktički smo jedna cjelina i jednog dana ćemo biti povezani u tu cjelinu. Tko to ne vidi, taj ne želi dobro, niti našem kraju, niti turizmu naše županije koju Kumrovec kapacitetima nadmašuje.

Neosporno je da bi Kumrovec kad bi oživio njezin 'mrtvi kapital' i bio popunjen sadržajima te se razvio u nenadmašnu kontinentalnu turističku destinaciju u Hrvatskoj.U posljednje vrijeme nas posjećuju i strane delegacije koje uglavnom dolaze zbog Josipa Broza Tita. Ne dolaze zbog Etno sela. Dolaze s područja nesvrstanih. Nedavno su bili Kinezi koji iznimno cijene tu ličnost.

Jesmo li mi svjesni toga, koliko bismo toga mogli kapitalizirati? Od Kumrovca smo mogli napraviti čak i regionalni centar i biznisa, i politike i stvarati jedno strateško gnijezdo iz kojeg bi Hrvatska mogla imati daleko veće koristi iz kojeg bi naše gospodarstvo moglo crpiti neke nove impulse.