Još se početkom godine pisalo kako je više domova za starije i nemoćne u Hrvatskoj dizalo cijene, i to čak i po 150 eura mjesečno! No, unatoč tome što se cijene državnih domova u Hrvatskoj kreću od oko 400 pa do čak 800 eura mjesečno, odnosno od 900 eura pa i do 1200 i više eura u privatnim domovima, oni su dupkom puni. Na listama čekanja u mnogima od njih je i po 800 korisnika, osobito u većim gradovima, a liste su ogromne i kod manjih, privatnih domova, pa i u manjim sredinama, što smo doznali i s našim sugovornicima.

Problem radne snage

Ustanova Pintar u Stubičkim Toplicama otvorena je već 20 godina. Imaju mjesta za 61 korisnika i konstantno sve popunjeno. – Upite dobivamo stalno i potražnja je velika za smještajem u domu – kaže vlasnik Marino Pintar. Ovaj dom za starije i nemoćne nudi smještaj za pokretne i nepokretne korisnike, a ovisno o tome, odnosno o zdravstvenim dijagnozama, kao i o kategorijama soba, cijena smještaja se kreće od 900 do 1100 eura mjesečno. – Korisnici su nam uglavnom iz Krapinsko – zagorske županije, ali imamo i korisnika iz Zagrebačke županije i šire – kaže vlasnik. Zapošljavaju njegovatelje, fizioterapeute, radne terapeute i medicinsko osoblje, kako bi usluga bila na nivou. Radnu snagu je, kaže, teško pronaći i ta je mjesta, za razliku od onih u domu, tešku ponekad popuniti. – Čak smo tražili i strane radnice, na radnom mjestu čistačice, no nije se to baš uvijek pokazalo dobrim. Što se tiče kvalificirane radne snage na mjestima njegovatelja i slično, nadam se da će se i to promijeniti, iako znam da to nije posao za svakoga, već posao koji treba znati, htjeti i voljeti raditi – kaže Pintar.

Dizanje cijena

Radnika nema, troškovi poslovanja su sve veći, što se u konačnici odrazilo i na cijenu usluge smještaja. Da su morali dići cijenu, potvrdili su nam i u Rezidenciji Kastelan, gdje se cijena smještaja kreće od 900 eura nadalje, ovisno o kategoriji sobe i zdravstvenom stanju korisnika. – Naravno da su ljudi ogorčeni zbog dizanja cijena. No, mi smo dizali plaće i nama su rasli troškovi i bili smo samim time primorani dići cijenu. Korisnici, odnosno oni koji plaćaju dom, jesu negodovali, no 90 posto njih razumije da ne možemo poslovati s minusom, tada možemo samo zatvoriti. Trebalo bi biti kao u Njemačkoj ili Austriji, gdje država daje novac za njegu i pomoć prema dijagnozi, onda je lakše plaćati domove, dok ljudi kod nas moraju sve sami financirati sto posto – kaže vlasnik Želimir Kastelan. Rezidencija Kastelan posluije na tri lokacije, u Gornjem Prekrižju, Svetoj Klari i Tuheljskim Toplicama i ima nešto više od 100 korisnika. Mjesta su konstantno popunjena i oslobađaju se, kaže Kastelan, tek kad netko od korisnika umre ili eventualno ako se oporavi i izađe iz doma. – Obitelji rade po cijele dane i nema se tko doma brinuti za starije i nemoćne, zbog toga je sve više ljudi primorani tražiti smještaj u domovima – kaže Kastelan. A smještaja nema. – Upite dobivamo svakodnevno, a slobodnih mjesta nemamo. Liste čekanja su velike, a kada se oslobodi mjesto, popunimo ga odmah – dodaje.

Smještaja fali

Taj se problem jedino može riješiti izgradnjom novih domova, za što su pak potrebne velike investicije. – Imamo projekt za dogradnju doma, no, eto, nisam mogao povući sredstva Europske unije, jer su ona bila namijenjena samo za županije, opčine i gradove, a ne i za privatne osnivače. Zašto je to tako? Sedamdeset posto tih sredstava nije iskorišteno. Zašto nije bilo omogućeno i privatnim korisnicima da koriste sredstva? Tako bismo imali više domova i lakše bi se rješavao problem nedostatka smještaja, a u investiciju je teško ići sam – pojašnjava Kastelan. Problem radne snage također je prisutan. – Ovdje se radi 0-24, skrb mora biti stalna. Nije to lak posao, no zahvaljujući tome došli smo do toga da domove više ne nazivaju ubožnicama, nego su to hoteli za starije, s komforom soba, dobrim smještajem i uslugom. Svojedobno sam pisao Ministarstvu prijedlog da se otvore programi za školovanje medicinskih sestara za rad u domovima za starije i nemoćne, koje bi trajalo tri godine, a nakon tog školovanje mogle bi raditi samo u domovima, ne i u bolnicama. Jer ovako nam medicinske sestre često mijenjaju posao, odu u bolnice, misleći da će tamo biti manje posla – objašnjava.

Novi zakon

Nakon niza incidenata koji su se prijašnjih godina događali u malim obiteljskim domovima, od ilegalnog rada pa do požara u Andraševcu koji je odnio živote, država je postrožila uvjete rada i pojačala inspekcijski nadzor. Uz to, od 2025. godine male obiteljske domove više neće moći voditi fizičke osobe, već će morati biti registrirani kao obrti. Na koji će način i to utjecati na uvjete rada domova, odnosno kvalificirano medicinsko osoblje koje će morati biti zaposleno, a samim time i adekvatno plaćeno, te hoće li to značiti nova dizanja cijena staračkih domova, tek ćemo vidjeti. Naši Zagorci jedva plaćaju i sadašnje cijene. Sretni su oni koji imaju takve mirovine da sami sebi mogu plaćati smještaj u domu. Tisuću eura za jedno kućanstvo nije mala cifra, koju bi trebalo izdvojiti za plaćanje doma. Netko bi rekao, čemu onda dom, 'jeftinije' je brinuti se doma za svog starijeg člana obitelji. No, nekad je, zbog određenih zdravstvenih razloga, potrebna i cjelodnevna medicinska skrb. Vrlo često na stvari je činjenica da mlađi članovi obitelji veći dio dana provode na poslu i nisu u mogućnosti brinuti za starije ili jednostavno nemaju dovoljno smještaja da bi ta osoba s njima živjela, stoga im je dom za starije i nemoćne jedina opcija, iako vrlo skupa.

Anketa:

Plaćaju li za nekog iz obitelji smještaj u domu, koliko za to izdvajaju I bi li si to mogli priuštiti ako bude potrebno, upisali smo stanovnike Krapinsko – zagorske županije, u nasumičnoj anketi koju smo proveli. Cijene domova nisu ih šokirale, puno se o tome govorilo, pa su donekle i upućeni. No, cijene su, smatraju velike i u mnogim slučajevima više članova obitelji izdvaja za plaćanje doma nekom korisniku. S malim mirovinama, sami si to ne bi mogli priuštiti. 

Ana Podolšak, Čret:

Katastrofa je to koliko su domovi za starije skupi, ne znam kako bi si ja to jednog dana priuštila. Mislim da bi definitivno trebalo poraditi na rasporedu posjeta korisnicima i da se vrijeme posjeta poveća i prilagodi zahtjevima korisnika i njegove obitelji.

Ana Šamec, Zabok:

Nažalost, boravak u staračkom domu bi si teško mogla priuštiti. Trenutno živim sama, udovica sam već osam godina. Imam dobru djecu i unuke i mislim da će se oni u budućnosti dobro brinuti o meni. Gledajući današnju situaciju, mlađima će biti teško izdvojiti dio sredstava da svojim bližnjima priušte dom. Mislim da je starački dom dobar izbor, ali to najviše ovisi o osobi samoj, kakva je ona i kakvog je zdravlja. Starije osobe znaju biti i zahtjevne i djelatnici se moraju nažalost nositi s tim.

Krešo Cvetko, Lobor:

Cijene su previsoke, starački dom je dobar izbor za onog tko ima dobru mirovinu. Ja ne znam da li bi si, jednog dana, mogao priuštiti boravak u domu. Isto tako, i mojoj obitelji bi bilo teško izdvojiti takvu svotu.

Franjo i Božica, Konjščina:

Franjo: Starački domovi su preskupi, dobro je provesti vrijeme u domu ako ti to primanja dozvoljavaju. Udovac sam i živim sada s partnericom jer ne želim provesti starost sam. Inače sam iz Vukovara, ali živim već duže vrijeme u Zagorju. Branitelj sam i bio sam ranjen i ne znam da li branitelji uopće imaju kakva prava što se tiče staračkih domova.

Božica: Imala sam priliku dolaziti jednoj korisnici u posjetu u starački dom u Loboru i mogu reći da je tamo super red, hrana i čistoća. Kada bi danas, sutra morala u dom, izabrala bi dom Lobor, ako bi mi naravno financije to dozvolile.

Željko Fogec, Krapina:

Definitivno su preskupi. Moja sestra boravi u privatnom staračkom domu i evo cijela njezina obitelj sudjeluje u plaćanju doma. Boravak u domu joj je dobar, ima adekvatnu njegu i brinu se za njezino zdravlje. Ja ako ću morati jednog dana u dom, uz moju mirovinu i pomoć djece moći ću si to priuštiti. Država bi se trebala više uključiti i da se te cijene malo reguliraju. 

Brankica Hegedušić, Konjščina:

Ovo kaj čujem, cijene domova su strašne. Ljudi koji su doživjeli svoju starost i mirovinu bi trebali dobro živjeti, a ne da su na rubu bijede i jada. Živim sama, ali imam troje djece koji se dobro brinu o meni. Morala bi u dom jedino ako bi mi se zdravlje narušilo i ako kod kuće ne bih imala adekvatnu skrb. Čujem i dobra, a i loša iskustva iz domova. Domovi se ne bi smjeli bogatiti na starcima.

Viktor Filipaj, Krapinske Toplice:

Nisam baš puno upoznat sa staračkim domovima, ali možda bi si i mogao priuštiti boravak tamo, kad za to dođe vrijeme. Branitelj sam i bilo bi dobro kad bi se to uzelo u obzir kod financiranja doma.