Iako je berba samo početak i preduvjet da bi se u podrumu kasnije stvarala neka od najboljih zagorskih vina, jedna je to od kasnoljetnih poslova, koji spadaju i u tradiciju Zagorja i koji zahtijevaju dobru organizaciju i brojnu i poslu vičnu ekipu da bi se branje grožđa obavilo kako treba. U proteklih tjedan dana, osobito tijekom proteklog vikenda, berbe su na zagorskim bregima u punom jeku, pa smo se tako zaputili u jedan zagorski vinograd, onaj na Vuglec Bregu u Škarićevom u Krapini, čija vinarija proizvodi jedna od najfinijih vina i pjenušaca u kojima uživaju njihovi mnogobrojni gosti i turisti.

Koliko je vremena potrebno da bi se pobrala četiri hektra grožđa i kakve je upute dala beračima, upitali smo enologinju Jasminku Šaško iz Vinarije Vuglec Breg. – Startamo već ujutro u šest sati, da je grožđe čim hladnije, da poslije ne moramo trošiti puno energije na hlađenje. Ono kaj poberemo do 9 sati ima dobre ulazne temperature, dok su oko 12 već previsoke, što nije dobro za kvalitetu budućeg vina – pojasnila je Šaško, dodavši kako je ove godine grožđe zdravo, nije bilo bolesti, pa se samim time nije puno puta tretiralo protiv bolesti.

Berbe su počele prošlog tjedna, brao se chardonay i crni pinot, zeleni silvanac, sauvignon bijeli, a ovog tjedna će se pobrati graševina, muškat i na kraju crne sorte, frankovka i cabernetsauvignon. – Dnevno beremo po dvije tisuće trseva, a sve to uglavnom odrade zaposlenici Vuglec Brega, ponekad nam se jave i gosti koji su tu na smještaju, koji vole pomoći i usput se zabave – kaže Šaško.

Berbom su zadovoljni. Zbog manjka vlage nije bilo bolesti, no taj isti manjak vlage utjecao je na količinu, jer je puno manje grozdova po trsu. No, šećeri su, kaže enologinja, visoki, osobito već za ovaj period. – Grožđe je dozorilo praktički u deset dana i nekako ove godine sve sorte u isto vrijeme. Očekujemo jako dobru kvalitetu vina – rekla je još. A tek sada, nakon berbi, slijedi pravi posao u podrumu. Prerada, prešanje, taloženje, vrenje, pretoci.

Zagorska su vina sve nagrađivanija na međunarodnim natjecanjima. – Naši vinari, oni profesionalni , ali i hobi proizvođači, zadnjih godina puno ulažu u edukacije i opremu u podrumu, koriste hlađenja i sve moderne tehnologije da bi iz grožđa izvukli maksimum i dobili dobru kvalitetu, koja zadnjih godina uopće nije sporna, uz bok smo svim drugim regijama u Hrvatskoj, a i šire – zaključila je Jasmina Šaško.

Istaknula je i kako ova godina za zagorske vinare nije bila podjednako dobra. Oni koji su se spasili od tuče imat će dobre prinose, no zadovoljni nikako neće biti oni u zapadnom dijelu županije, pa ni bedekovčanski i zabočki kraj kojega je pokosila tuča. – Ovakve elementarne nepogode bit će i dalje veliki problem za vinogradare. Trebalo bi postaviti zaštitne mreže, no, gledajući, recimo, naš položaj trsja, odnosno nagibe i poziciju, teško da bi mogli postaviti mreže tako da sve skroz zaštitimo. Jer, kada dođe nevreme, vikla s nekoliko strana i napravi kompletnu štetu. Veliki problem je i suša, tako da će svakako trebati razmišljati o sustavima navodnjavanja. No, tu se pak javlja nestašica vode, tako d aće možda biti opcija akumuliranja vode po zimi, iako je tu opet problem taj što su jeseni i zime relativno suhe, bez obilnijih kiša i oborina. Visoke temperature pak dosta lođe utječu na kvalitetu grožđa, jer dolazi do spaljivanja kožice, pa tu arome budu slabije – pojasnila je enologinja Jasmina Šaško.

Posjetili smo još jednog od najvećih zagorskih vinogradara, Tomislava Petrovečkog iz Svetog Križa Začretja, koji je prošlog tjedna brao žuti muškat, a rezultati ovogodišnje berbe ugodno su ga iznenadili, štoviše, čak i začudili. – Berba je bila jako dobra, dobro je rodilo i nisu se ostvarile bojazni svih nas vinogradara da će zbog suše biti manje tekućine u grožđu. Čak naprotiv, evo, ja sam na muškatu dobio preko 90% tekućine. Dakle, od sto litara grožđa, dobio sam preko 90 litara mošta, što je stvarno čudno i što mi se nikad nije dogodilo. Uz to, sladori i kiseline su također odlični, grožđe je bilo zdravo, tako da bez ikakve sumnje mogu reći da je riječ o jednoj od boljih vinogradarskih godina tako da je za očekivati i da će vino ove godine biti vrhunsko – rekao nam je Petrovečki.

Osim što je to posao koji se treba 'odraditi', berba je za male, hobi vinare prilika i za druženje, jedna zagorska tradicija koja se uglavnom prenosi s koljena na koljeno. Tako se ekipa berača i putara prošlog tjedna okupila u Strmcu Stubičkom, u vinogradu Kreše Grdena iz Mokrica.

Muškat je pobran, pa se beru starije sorte grožđa, a graševina ostaje za zadnje.Krešo je hobi vinar, koji vino proizvodi uglavnom za vlastite potrebe, ali i za familiju i prijatelje. U tome uživa, pa osim vlastitog, obrađuje i nekoliko tuđih vinograda.

– Obrađujem vinograde koje nitko ne obrađuje i uzmem grožđe. Ljudi žele tradicijski da im se vinograd održava, ali iz nekog razloga ne mogu sami. Šteta je da se zapusti, pa onda ja oddelam – ispričao nam je 44 – godišnji Grden, koji se time intenzivno bavi posljednjih 15 godina.

Godišnje dobije oko pet tisuća litara mošta i to iz raznih miješanih sorata.  Kaže kako su u njegovom uglavnom miješana vina, dobra za gemište, s 10,5 do 11 posto alkohola, lagana i svježa, ugodna za popiti.

– Berba je kruna godišnjeg rada, pa i berače treba nagraditi najboljom trpezom, onak po domaći. Pomažu uglavnom prijatelji, mi smo jedna 'klapa' i pomažemo jedni drugima, ali vjerujem da za koju godinu neće više biti lako dobiti berače, morat ćemo ih plaćati – zaključio je Grden.