Kako se «pod vinogradima» nalazi čak oko dvije tisuće hektara zagorskih brega na području Krapinsko-zagorske županije i kako od ukupno 27 tisuća domaćinstava njih čak 23,5 tisuća ima vlastiti vinograd, reklo bi se da je vinogradarstvo najjača poljoprivredna grana u Zagorju, a neupućeni bi čak mogli zaključiti da Zagorci uglavnom žive (i to dobro) upravo od proizvodnje vina.

Doduše, kako kaže Slavko Merkaš, predsjednik grupacije vinara i vinogradara pri županijskoj podružnici Hrvatske gospodarske komore, velik broj vinograda svjedoči da smo vinogradarsko područje i da postoji duga vinogradarska tradicija te da su mnogi upravo od vinogradarstva u prošlosti ostvarivali dodatne pa čak i jedine prihode, no danas je slika potpuno drugačija.

Da zagorsko vinogradarstvo ne proživljava najsjajnije dane potvrđuje i činjenica da je od 2 tisuće hektara vinograda samo 114 hektara upisano u Upisnik, odnosno, tržišno orijentirano.

-Većina se nije upisala u Upisnik jer imaju male površine na kojima je proizvodnja vina ekonomski neisplativa. Naime, prva ekonomski isplativa jedinica za jednu obitelj je jedan hektar ili 4,5 tisuće čokota –objasnio nam je Slavko Merkaš te na naše pitanje odgovorio kako će se ulaskom u Europsku uniju neupisana domaćinstva i dalje smjeti baviti vinogradarstvom i proizvoditi vino za svoje potrebe, no s viškom vina neće smjeti na tržište.

Prijeti sječa vinograda

Zbog toga se, kaže Merkaš, postavlja pitanje što i kako organizirati da se brojni zagorski vinogradi dovedu u područje ekonomske isplativosti, odnosno, da dođu do stadija «barem da se pokriju troškovi». Inače će, strahuje Merkaš, doći do faze masovne sječe vinograda, a domaćinstva će si ostavljati samo onoliko vinograda koliko bude potrebno da si proizvedu vina za vlastitu konzumaciju.

-Mi zbog toga sada pripremamo osnivanje Zadruga, a prva će biti u Svetom Križu Začretju. Bit će to agroturistička zadruga s ciljem spajanja proizvodnje vina i turizma. Postoje dva moguća puta. Jedan je da u Zagorju bude više takvih zadruga, a drugi da bude samo jedna koja će sve to objediniti –rekao je Merkaš te dodaje da njegova Grupacija daje tu inicijativu te se nada da će uspjeti «prisiliti» sve relevantne faktore da o tome počnu razmišljati, jer, kaže, ne mogu vinogradari biti prepušteni sami sebi.


Slavko Merkaš

Zadruge nekad i sad

Ipak, Merkaš je svjestan da, bez obzira na njegov rad, pomoć države i Županije, glavni teret razvoja vinogradarstva u Zagorju moraju podnijeti upravo vinogradari, koji, ako se žele tržišno orijentirati, moraju imati velike površine zasađenih vinograda. Da za neke od njih zadruge imaju negativan predznak, jasno je i Merkašu.

-Zagorje je u prošlom socijalističkom vremenu doživjelo jednu kataklizmu jer je imalo 17 poljoprivrednih zadruga koje su se prebacile na trgovinu i zanemarile ovaj dio poljoprivredne proizvodnje. Onaj tko je tada poticao zadrugarstvo u Zagorju, poticao je zadrugu na jednom malom području, kao što su bile nekadašnje mjesne zajednice ili današnje općine i gradovi. Imali smo17 zadruga, a niti jedna nije bila kadrovski, tehnološki niti na bilo koji drugi način osposobljena da može nešto ozbiljnije napraviti –tvrdi Merkaš.

U zapadnim zemljama, kaže, zadruge funkcioniraju na način da prihvaćaju viškove grožđa.

-Vani vinogradar predaje grožđe zadruzi i ona proizvede vino. Troškovi su od 25 do 35 posto od kilograma grožđa i to dobiva zadruga, a ostalo ide vinogradaru. No, Zagorce sad natjerati u zadrugu bit će teško jer oni imaju prevelika negativna iskustva sa zadrugama u socijalizmu. I to od one pravih kolhoskih do oni drugih, koje su u jednoj fazi doduše vršile otkup i poticale proizvodnju, ali je to onda zamrlo. Ali proizvođači nikad u toj zadruzi nisu imali svoju računicu. A prava kooperacija podrazumijeva ne samo da zaradi zadruga, nego i proizvođač –rekao je Merkaš te dodao da bi dobro rješenje bilo da se vinogradar bavi proizvodnjom, a zadruga preradom, marketingom i tržištem.