Broj lokalnih vodovoda u Zagorju, kao što smo već pisali, zadnja dva desetljeća poprilično pada, budući da se mnogi od njih širenjem javne vodoopskrbne mreže ili gase, ili u nju uključuju. No, ono što je bitno naglasiti jest činjenica da je u onim lokalnim vodovodima koji su još uvijek ostali u funkciji, postotak zdravstveno neispravnih uzoraka vode iz godine u godinu sve manji. Velika je i važna to stvar, za koju je neposredno zaslužna Krapinsko – zagorska županija, a posredno i država, koja je svojim zakonodavstvom prije petnaestak godina počela posvećivati više pažnje toj problematici.

Kako nam je ispričala Martina Gregurović Šanjug, županijska pročelnica Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu politiku, branitelje, civilno društvo i mlade, Krapinsko – zagorska županija 2005. godine označila je osiguravanje pitke vode kao jedan od svojih javno-zdravstvenih prioriteta te se uključila u projekt 'Zdravi gradovi', odnosno, 'Zdrave županije'.  -Krapinsko – zagorska županije je te 2005. godine, nakon što je to definirala kao jedan od javno-zdravstvenih prioriteta, krenula s time da u suradnji sa Zavodom za javno zdravstvo utvrdi koliko ima tih vodovoda, na područjima kojih se jedinica lokalnih samouprava nalaze, koliko opskrbljuju stanovnika, tko njima upravlja, u kakvom su stanju te kakva je voda u tim vodovodima. I naravno, cilj je bio da se sve to stavi pod javno-zdravstvenu kontrolu, odnosno, pod praćenje zdravstvene ispravnosti vode. Jer ono što je u interesu svih stanovnika jest da piju zdravstveno ispravnu vodu – ispričala nam je Gregurović Šanjug.

Stoga je Županija osnovala povjerenstvo koje je imalo zadatak terenski utvrditi te izraditi popis lokalnih vodovoda. No, očekivano, mnogi korisnici lokalnih vodovoda nisu bili skloni dijeliti informacije o svojim vodovodima, tako da ih se u projekt na kraju uključilo samo njih 122, iako su procjene o njihovom tadašnjem stvarnom broju puno veće.

Županijska pročelnica objasnila je i razloge zbog kojih su korisnici lokalnih vodovoda bili toliko sumnjičavi, odnosno, zašto su tako teško prihvaćali bilo kakve promjene.

- Uvijek je voda u lokalnom vodovodu, prije priključenja na javnu vodoopskrbu, za potrošače jeftinija. I to je prvi razlog. S druge strane, ljudi su vam to uistinu izgradili svojim rukama, sa svojim novcem, svojim materijalom i naravno da su ga na neki način smatrali svojim i da su bili skeptični oko svega toga. Zato je Zavod za javno zdravstvo morao uložiti zbilja puno napora da osvijeste ljude da nitko ne radi ništa s ciljem da im se oduzmu vodovodi, nego s ciljem da im se osigura pitka voda koja je zdrava. Čak su napravili i jedan filmić i određene brošure koje su dijelili djeci u školi da bi ih oni odnijeli kući roditeljima, kako bi na taj način došle informacije do što većeg broja ljudi – kaže pročelnica Gregurović Šanjug.

Također, kako je napomenula, odmah se počelo s edukacijama jedinica lokalne samouprave, kao i osoba koje upravljaju lokalnim vodovodima, o pravilnom održavanju vode.

 -Naime, to prvo istraživanje je pokazalo da je čak 90% posto vode u tim vodovodima bilo zdravstveno neispravno. Dakle, nije to bila samo ona vidljiva mutnoća do koje je znalo dolaziti kad bi bile veće oborine ili slično. Često su cijevi tih vodovoda bile propusne pa su se znale s vodom izmiješati i fekalije pa je i sam mikrobiološki sastav te vode bio neispravan. Glavna intencija od samog početka je bila da gdje god se lokalni vodovod može priključiti na javnu vodoopskrbu mrežu, da se to učini. Jer uvijek je kvaliteta vode na javnoj mreži daleko veća, a i veća je sigurnost vode, budući da se redovito analizira i da se poštuju svi propisani standardi – napomenula je pročelnica.

Dosta promjena nastalo je i 2009. godine, kada je donesen Zakon o vodi za ljusku potrošnju i kada je županijama i jedinicama lokalne samouprave uvedena obaveza da financiraju analizu vode u javnim vodovodima, ali i lokalnim vodovodima koji opskrbljuju 50 i više stanovnika, odnosno, koji isporučuju količinu vode veću od 10 kubičnih metara dnevno.

-Krapinsko – zagorska županija svake godine osigurava u svom proračunu po 200 tisuća kuna i od 2009. godine rade se analize nekoliko puta godišnje. Naravno, na onim vodovodima gdje su u početku bili lošiji rezultati analiza, te analize se rade više puta godišnje. Uglavnom, donosi se godišnji plan monitoringa, kojeg na prijedlog našeg Zavoda donosi ministar, i po njemu se radi – pojašnjava Gregurović Šanjug.

Prema podacima koje nam je iznijela, 2010. godine ispitivanjem zdravstvene ispravnosti vode je bilo obuhvaćeno 113 vodovoda, 2015. godine 79,  2020. njih 57, a 2022. godine 40. – Drastično se smanjio broj lokalnih vodovoda jer se sve više njih priključuje na javni vodoopskrbni sustav, a što se tiče same kvalitete vode, 2010. godine bilo je 66,2% neispravnih uzoraka. Pet godina kasnije taj se postotak smanjio na 45%, a 2020. godine je iznosio 36,9%. Dakle, sve ovo što se radilo je s vremenom ipak dalo neke rezultate, u smislu da je sve manje lokalnih vodovoda, da je sve šira javna vodoopskrba mreža, a da je kod onih lokalnih vodovoda koji još postoje sve bolja zdravstvena ispravnost vode – rekla nam je županijska pročelnica Martina Gregurović Šanjug.

Ovaj tekst je objavljen u okviru programa poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.